Ljubav i brak

Taman kada ste se odviknuli (niste?) od klikanja na moj blog, ja sam se, vratila.
Da ne objašnjavam predugo, tek sam sinoć spojena na internet (usred selidbe nešto se desilo s kompjutorom koji nije htio «dizati» windowse pa mi je «uletio» spy scheriff...itd...itd)...Ali to je manje bitna priča.
Odakle početi?
Mislila sam ugasiti «shedevil» i otvoriti neki novi blog koji bi se bavio bebama, mama i sl. Ali, već ranije sam spominjala, kako sam sentimentalno vezana uz ovaj blog, a i neću vječito i isključivo pisati o roditeljstvu.
Kako, sada, početi?
Ne znam niti gdje sam stala. Nisam se usudila otvoriti blog i pogledati vaše komentare. Osjećam se kao izdajnik zbog svih, dragih, ljudi kojima sam uveseljavala dane, koji su mene poticala na razmišljanje, komentare... i s kojima sam se, virtualno, «skompala».
Ukratko: ja sam 22.09 u 21:57, ponovo postala mama. Curica je bila teška 3760, dugačka 52 cm i, naravno, meni najljepša i najdraža beba na svijetu (neka se ne ljute druge mame, a i sugurno im je poznat taj feeling : ))
Što je sve prethodilo tom događaju i kako je sve proteklo i kako provodimo naše prve dane, slijedit će u ostalim postovima.
Pa...Čitamo se i dalje?
Vjerujte, uz tremu i uzbuđenje prvašića, idem, nakon dugo vremena, otvoriti svoj blog.