Taman kada ste se odviknuli (niste?) od klikanja na moj blog, ja sam se, vratila.
Da ne objašnjavam predugo, tek sam sinoć spojena na internet (usred selidbe nešto se desilo s kompjutorom koji nije htio «dizati» windowse pa mi je «uletio» spy scheriff...itd...itd)...Ali to je manje bitna priča.
Odakle početi?
Mislila sam ugasiti «shedevil» i otvoriti neki novi blog koji bi se bavio bebama, mama i sl. Ali, već ranije sam spominjala, kako sam sentimentalno vezana uz ovaj blog, a i neću vječito i isključivo pisati o roditeljstvu.
Kako, sada, početi?
Ne znam niti gdje sam stala. Nisam se usudila otvoriti blog i pogledati vaše komentare. Osjećam se kao izdajnik zbog svih, dragih, ljudi kojima sam uveseljavala dane, koji su mene poticala na razmišljanje, komentare... i s kojima sam se, virtualno, «skompala».
Ukratko: ja sam 22.09 u 21:57, ponovo postala mama. Curica je bila teška 3760, dugačka 52 cm i, naravno, meni najljepša i najdraža beba na svijetu (neka se ne ljute druge mame, a i sugurno im je poznat taj feeling : ))
Što je sve prethodilo tom događaju i kako je sve proteklo i kako provodimo naše prve dane, slijedit će u ostalim postovima.
Pa...Čitamo se i dalje?
Vjerujte, uz tremu i uzbuđenje prvašića, idem, nakon dugo vremena, otvoriti svoj blog.
Post je objavljen 02.10.2005. u 17:11 sati.