Nedjeljno jutro.
Taman se digle, Kćerka i ja.
Negdje je, oko, osam i trideset.
Zvono na vratima.
Malo mi čudno da netko zvoni u ovo vrijeme. Obično kucaju, u slučaju da Kćer spava (makar su to rijetki dani kada spava duže od osam, osam i pol) ili nam, prijatelji, željni jutarnje kave i ćakule, dolaze kasnije i jutarnja kava postane okopodnevna kava...
Svekar je na godišnjem, otputovao je, ali čak se i on naučio nazvati pa provjeriti jesmo li kući i jesmo li budni.
Otvaram vrata. Na vratima Romkinja, od 35-40 g i djevojčica od kojih 11, 12g.
Žena pita imam li, kakve, stare odjeće. Da sam znala da će doći, pripremila bih ono što više ne nosimo ili što nam se više ne sviđa, što je Muž prerastao : )...
Objasnim kako nemam, drugi put, bla, bla....
Žena je, odmah, počela priču: ti si dobra osoba, nikome ne želiš zlo pa misliš da i tebi nitko ne želi zlo...Ali puno si suza prolila zbog ljubavi...Muž je sretan s tobom...Pazi se, stara žena je bacila uroke na brak i ljubavnu sreću...
Pa, nešto, priča o djetetu koje se trza u snu i moram pripaziti na njega.
Pa o nekoj saobraćajki koja je dobro završila (doduše imao je Muž, neki dan, jedno slijetanje s ceste i dobro je završilio...Pukao je zadnji trap ili nešto slično....)...
Uporno me ispituje na kojem području života mi ne ide, a ja, njoj, uporno, kako je sve u redu...
Onda kaže da ja ne vjerujem u uroke, ali da bih se trebala pripaziti....
Uporna s teorijom zavjere : )
Mama moje prijateljice je nasjela na priču o urocima, pokazala kako vjeruje u to i onda joj je Ciganka ponudila svoje usluge skidanja uroka koje imaju svoju cijenu...Ma, naaaaaaravnooo!!!
Ne sjećam se svega što je pričala. Nešto o tome kako smo Muž ili ja planirali ići kod vidovnakinje pa nismo...Da sam pokazala interes, sigurno bi se ona, odmah, kandidirala za tu ulogu...
Igrom slučaja, jučer, dok sam bila u čekaoni kod doktora, čekala uputnicu za vađenje krvi, čula sam sličnu priču...Samo, žena, kojoj je Ciganka «gatala», skroz se prestrašila i zabrinula. Počela se raspitivati o skidanju uroka...Kaže kako stalno misli na Ciganku.
Ja vjerujem u «nešto»...Ali vjerujem i kako se zlo zlim vraća i kako ti nitko ne može nauditi ukoliko mu to ne dopustiš..Ukoliko, makar, jednim dijelom sebe vjeruješ da je «proročanstvo» istinito, ono će se i ostvariti u manjoj ili većoj mjeri.
Vjerujem kako vjera u sebe, čvrst stav, djeluje poput ogledala koji negativne zrake odmah reflektira natrag, ili, taj pozitivni stav, stvara štit u koji se zabije i onesviještena padne pored nogu, svaka negativnost prije nego, uopće, dospije do tebe.
Čuvajte se štrige i štriguni >:)
Ah, da, djevojčici sam dala 10 kn za kruh, sladoled, štogod...A i za svaki slučaj, da me, ipak, ne ureknu... : )
