Ljubav i brak

U posljednjih nekoliko dana što sam s Kćerkom provela u parku, požalile su mi se, čak, tri bake. Bolje rečeno: nona, baka i majka, sve osjetljive na svoju «titulu» tako da moraš paziti kako ćeš koga oslovljavati, ali to mi je baš simpatično. I moja nona je takva. Ne daj Bože da je netko zove «baka» : )
U park dolaze sa svojim unucima: preciznije dvije dolaze s unukama, a jedna s unukom, mahom vršanjaci Kćerke. Razlika, možda, mjesec, dva, simo-tamo.
Žaljenje krene spontano.
Počinje pitanjima o mojoj trudnoći: je li mi vruće, je li mi naporno trčkarati sa Kćerkom...Onda krenu kako bi one htjele imati još unučića, ali «naporno je to»..»Djeci» (sin i snaha, kćer i zet) se ne da, tako rano odlučiti na još jedno dijete (Ok, neka ljudi žive kako žele, protiv toga sam da itko diktira nekome kada je najbolje vrijeme za što), pa oni još izlaze, evo unuka spava kod nje već treći dan...
Uglavnom, svodi se na to kako «djeca» (sin i snaha, kćer i zet) svaku priliku iskoriste da dijete uvale baki, noni, majki.
Majki sam i posudila pelene jer je ostala bez njih, kćer ih nije ostavila dovoljno.
Kćer je, jedan dan, radila popodne, drugi dan joj je pao tlak pa «nek se odmori», a treći dan je navečer išla na, nekakav, koncert.
Meni to nije jasno. Ne znam, više, jesam li ja čudna ili su ti, drugi roditelji, čudni?!
Moj Muž bi isto, rado, uvalio Kćer. Odnosno, ne bi imao ništa protiv toga, a i tako je malo viđa.
Ja sam za to da roditelji trebaju odgajati djecu. Nisam protiv baka servisa, i ja ga koristim jer smatram da je bolje, za Kćer, da bude s nonom, dok radim, nego u jaslicama.
Slijedeće godine, kada bude imala tri godine, planiram je upisati u vrtić.
Neka i mimo redovnog čuvanja Kćer otiđe u šetnju s nonom ili bakom, didom, nonotom...Ako dođu po nju. Ali da Kćer, po cijele dane, iako smo Muž i ja doma, bude s nonićima...Nema mi smisla.
Istina da mi, nekada, baš treba odmora, da bih najradije zamrznula vrijeme i spavala...Ali Kćer, smatram, svojom obavezom. Ja sam joj mama.
Neke druge dane mi je, skroz, gušt igati se, čitati s Kćerkom, šetati...
Većinu vremena mi je gušt naše druženje. Vrijeme jako brzo prolazi i smatram kako bih puno izgubila da njen odgoj i naše zajedničko vrijeme prepustim drugima.
Ne želim baki i didi, noni i nonotu, uskraćivati druženje s unukom...Dapače. Uvijek sam za njihovu igru, šetnju...Neću uslišiti molbe kao što su «Neka malena ide s nama mjesec dana na godišnji»....Ili «Neka vikendom spava kod nas» jer vikend je jedino vrijeme kada smo svi troje zajedno, a tih mjesec dana su, vjerojatno, posljednji koje Kćer ima nas, mamu i tatu, samo za sebe...
Slažem se sa starom «narodnom» (hmmm...zapravo...koristi je, samo, moja teta»: «Tko jebare taj zibare» : )