«Krumpiri se krumpiraju, curice se ne diraju. Diraju se, samo, snaše koje se ne plaše...».
Refren se orio krumpirištem.
Svekar je odlučio da, ovaj vikend, budemo na selu u berbi šljiva i krumpira.
Djetetu je dobro da je malo na selu i pije mlijeko od «prave krave», a ne one «tetrapak krave».
Svijež zrak, šuma, domaće životinje.
Kćer je uživala hraneći praščiće, kupeći jaja (niti jedno nije razbila dok je stavljala u košaru!!!), čuvala je ovce i, naravno, brala krumpire i šljive.
Šljiva je više pojela nego stavila u kanticu, a ja sam dežurala da ne pojede košticu.
Sva sreća da sam joj uzela brdo robice. Iz krumpirišta je dolazila, od glave do pete, sva od blata i zemlje. Onda bi nabacil agadljivi izraz lica i pružal ami ručice gestikulirajući pranje ruku i pokazivala na robicu «Ovo ba!!!» i počela bi se svlačiti blatnim rukama.
Ne znam zbog čega je, tako, osjetljiva ako je nešto «ba». Nitko od nas nije «picajzlast» niti «pekmez».
E, onda bi, glanc čista opet među krumpire: mi stavljamo u kante-ona vadi.
Ma, neka uživa!!!! Kada će ako ne sada?!
Kod prabake su dolutala i dva psića kojima sam dala imena Maza i Lunja.
Maza je prava maza:voli ljude, svima prilazi, baca se na leđa da je češkaš...Seka Lunja je pametnija (ili iskusnija):ne prilazi dok ne zadobiješ njeno povjerenje, a i tada je, stalno, na oprezu. Lunja je boje čokolade, a Maza bijele kave.
Ma, preslatke su!!!
Ja nisam smjela prilaziti psićima dok me Kćer gledala jer bi, Ona, tada, počela «kenjkati» «Mama, neeeeeeeee, ne, ne, mamaaaaaa!!!». Ne samo da je ljubomorna na male bebe koje ja primam u ruke, na Muža kada me zagrli već i na životinje. Ona je jeko draga prema psićima sve dok ih ja ne diram. Tada ih odguruje rukicama, šutnula bi ih nogom, prolijeva im vodu, uzima hranu i baca u smeće...Mala ljubomorka. Proći će je. Nadam se.
Do kraja vikenda uspijeli smo i udomiti psiće. Uzeo ih je susjed. Prabaka bi ih rado imala, ali ih se ovce boje.
Iako sam pričala sa svim životinjama i mazila ih, nisam se,previše, emocionalno vezala, a kamoli davala imena. Imam ljubaznu riječ i gestu za osuđenike na smrt, a što se tiče piletine, janjetine i ostalih «delicija» koje se nađu na stolu, one dolaze iz tvornice mesa. Lakše mi je kada tako razmišljam.
Ah, i to je život. Možda odlaze na nebo na farmu sretnih životinja?!
Nije bilo «akcije» u sijeno. Malo je prehladno za to, a i nisam vidjela, nigdje, sijena : )
Prije nekoliko sati smo stigli kući.
Dijete sam spremila na spavanje, a ja se, odmah, uvalila u kadu.
Čak su mi i leđa uspijela izgorijeti!!! Kaže Muž da sam si sama kriva kad nosim traperice sa spuštenim strukom.
Od braka se jako brine za moje bubrege, mjehur i jajnike, a prije-što tanje, rupičastije, spuštenije-to bolje : )
Samo da provjerim mail, što je novog na blogu i osušim kosu pa ću zaspati snom pravednika.
Živjelo selo (hmmm...da...kada si samo povremeno tamo. Ne privlači me dizanje u pet-šest, pa ovce van pa kupi jaja pa ovce unutra pa svinje jedu pa koke pusti u dvorište pa ne zaboravi prije svezati psa.....)...
