U dnevniku sam pronašla i pismo namijenjeno mom Mužu, ondašnjem dečku.
Baš ga je, sada, pročitao...I bilo mu je drago.
Pitam se kada i gdje se osjećaji, putem, gube...Rasipaju. Ili postanu dio tebe, kao ruka, noga, obraz i ne osjećaš ih dok na njih ne obratiš pažnju.
Mislim da je točna ova druga pretpostavka.
Muž kaže da su ti osjećaji još u meni i njegovi u njemu, ali ih, više, nemamo potrebu, stalno, isticati, osvještavati..Imam zelene oči bez obzira izrekla ja to ili ne. Slično je s ljubavi, kako kaže Muž. Ja smatram da je osjećaje potrebno, bar povremeno, verbalizirati. Kada se izreknu dobiju na težini. Postanu stvarni.
On kaže da me oženio i da je to dovoljno : )
Čula sam, neki dan, za priču o djevojci koja je, kada je saznala da ju dečko vara, završila na psihijatriji. U teškoj depresiji.
Bivši dečko je potplatio sestre (živjelo naše zdravstvo!!!) tako da dobije slobodan krevet i da on može biti uz nju. Sadašnji, koji ju je prevari..Ah, tko zna gdje je bio?!
S bivšim dečkom je bila šest godina. Ostala je sa sadašnjim unatoč prevarama.
Kada ju je terapeut (sada ide na terapiju) pitao zbog čega je prekinula s bivšim, odgovorila je da je nestalo strasti. Tad ju je pitao koliko su vremena bili u vezi i nakon što je saznao odgovor, samo se nasmijao i rekao «A što ste vi očekivali?».
Ja volim što sam našla svoj podsjetnik. Dnevnik čitam kao napeti krimić.
Podijelit ću s vama i ovo, nedovršeno pismo. Imam gan ačrčkanog na komadu papira. Ako ga izgubim, ostat će ne netu.
10.11.1997
Bok ljubavi!!!
Ovo pismo nije ono koje nosi «patka preko Save» i u kojem piše «ne volim te više» već bi prije moglo pisati-volim te sve više.
Prošlo je, približno, sat vremena otkad smo se pozdravili i kad sam te, konačno, pustila da ideš u «D».
Ja sam, i dalje, u topivom raspoloženju. Još malo pa će me prodavati u bočicama : )
Kako ja osjećam da bih još pričala s tobom tj. Da ti još nešto trebam reći, a, sada, nisi tu, onda ću to napisati.
Da prespavam i propustim ovu priliku, do kada te budem, opet, vidjela pa bilo to i sutra, to više neće biti to».
Iskreno, baš i nisam 100% sigurna da ću ovo posalati, ali o tome ti ne trebam pisati jer onda ovo nećeš niti čitati.
Baš sam to lijepo zakomplicirala u svom «psihološkom stilu» :)
Bil aje to ljubav na prvi pogled. Iako, relano, ona ne postoji. Ne možeš voljeti onog kojeg ne poznaješ, on ti se može sviđati, zanimati te i možeš željeti upoznavanje. Ja sam, jednostavno, imala prazno mjesto u svom srcu i ono je silno htjelo biti ispunjeno. I srela sam tebe...
Sada mi je srce puno i svaki dan sve je veće jer srela sam tebe...
Ne želim da ovo pismo pređe u patetiku niti u srcedrapateljni «šuć-muć» jer nisam takva pljackavo-slatkasta osoba...
I ovdje je pismo prekinuto.
Nikada nije poslano, a večeras ga je prvi put pročitao onaj kojem je bilo namijenjeno.
Pitam se što se desilo kada sam upoznala Deep-a ? Kroz koju je on to pukotinu u mojoj vezi uletio? Ako pronađem taj dio..Javit ću vam.
