subota, 28.11.2009.
Hvala na večeri duhovne glazbe i poezije
Ovaj sam naporan radni tjedan zahvaljujući večeri u utorak imala snage privesti kraju. I zato hvala još jednom organizatorima Webstilusu i svim sudionicima večeri duhovne glazbe i poezije, posebno Danielu i Sabini, Lidiji i Mariji.
- 14:29 -
srijeda, 18.11.2009.
Pozdrav svim sudionicima simpozija Crkva i medicina pred izazovima NA!
Dok mi još uvijek u duhu odjekuju riječi, misli, podrška i planetarno značenje sudjelovanja u ovom interdisciplinarnom simpoziju kojeg smo zajedno podijelili ovaj vikend, ubrzo sam se i ponovo uvjerila da je malo hrabrih u ovoj Hrvatskoj.
Zar još uvijek živimo u prošlosti? Gosp. Pavuna je s nama želio podijeliti svoje iskustvo slobode prilikom istraživačkog rada u Švicarskoj. I onaj prekrasan doživljaj da nam nitko ne može trajno nauditi dok smo pod zaštitom Isusa Krista i da je on suvereni vladar na ovoj Zemlji. (Mala digresija: Pred nama je nedjelja Krista Kralja!)
Prijateljica me zamolila da skupim potpise na svom radnom mjestu (izvan radnog vremena mene i kolega) za zahtjev Hrvatskom Saboru za provođenje referenduma s pitanjem:
"Jeste li za to da se u cijelosti odbaci Sporazum o arbitraži između Vlade RH I Vlade R Slovenije, za koji je Hrvatski Sabor 2.11.2009.god. Vladi RH dao odobrenje za potpisivanje, što je i učinjeno 4.11.2009.god. u Stockholmu, odnosno da se prijepor između RH i R Slovenije ne može rješavati na ad hoc arbitražnim sudovima, nego isključivo na Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu i Međunarodnom sudu pravde UN u Den Hagu?"
Svojim učenicima kažem da nam glave ne služe isključivo za frizure. Stoga molim još malo onih hrabrih u ovoj zemlji (a i izvan nje) da upotrijebe svoje glave za razmišljanje i da imaju svoje mišljenje o onome što se oko njih događa ta da ih ono pokrene na djelovanje. Samo tako se nebo spušta na zemlju ili zemlja podiže nebu!
Susjede ne možete birati, ali prijatelje možete!
I zato hrabri - ne bojte se!
Budite svoji
- 10:22 -
utorak, 03.11.2009.
Svjetlost s neba
Kad se sunce s neba ugasi
na počinak pođe
milost s neba pahulje šalje
da bjelinom svjetlo daju
i zemlja sličnija nebu postane
jer spustila se ljubav
Poniznost ljubavi je neizmjerna
i čežnja da sobom ugrije srca
da svaku žrtvu podnese
jer tlo je ponovo bolno
da bez svjetlosti ostane
i ledom ogrne ramena
Kad samoća odjene dušu
kamenje zatrpa lica
grane sunce na obzorima
obasja stope na snjegovima
oboja plesom svjetlosti
svaki kutak ovog doma
Iznova toplina mami bića
svjetlost opet diže glave
čovjeka da srcem
zahvali na darovima
i dijeleći se obogati
dobrotom što nas pohađa
Ljiljana Katić, Dugo Selo, 3.11.2009.
- 10:10 -
