Zagrljaj neba

https://blog.dnevnik.hr/ljiljana-katic

petak, 19.12.2008.

Rastvorena krošnja

U duši je mojoj
raširenih krila
čeznja za tvojom
išibanom vjetrovima

I kapi što teku
iz oka svih toplina
tu su da melemno
napoje svaku brid

Moje će ruke
sapete biti
ako ne primiš
darove njine
i svu snagu
što davanjem živi
i prima svaki val
povratka

U korijenju stabla
raširenih prstiju
nazirem tišinu
plodnog tla
i u suhim granama
pritajenost svježine

Čekanje sunca
pupova novih
dok sokovi
žilama bubre
srce kuca
rađanjem života
Nova tajna
Tvoje prisutnosti

Disaji slobode
puni sigurnosti
mira što korača
i budi
svu zaboravljenu
ljepotu stvaranog

Vapaj u kojem
u meni
svaka žilica
otvara pore
i krošnjom miluje
povratnika domu

Ljiljana Katić, Dugo Selo, 13.6.1996.

- 17:40 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.12.2008.

Poniznost

Veličina u poniznosti
Posljednji je prvi
U Tebi imamo
najbolji uzor

Ti
Gospodar neba i zemlje
služiš nas
i daješ
ono najdragocjenije za nas
život kao otkup

Stojim pred tajnom života
i pitam se
kao i već toliko puta do sad
o daru života

I dok me poniznost uči
da ne izgubim srca
koja Tvojom ljubavlju
trebam ispuniti
da bih iznova
Tvoju ljubav primala
i po njoj zajedno s drugima
život u nebu u izobilju živjela

Ljiljana Katić, Posedarje, 24.8.2005.

- 19:58 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 06.12.2008.

Svjetlost koja osvjetljava tragove svoje blizine

Odsjaj Tvoga znaka
u kutu moje zjenice
Tvoje prisutnosti
u ništavilu gdje je sve

Ti si onaj koji puni
onaj koji stvara

Ti si svjetlost koja osvjetljava
tragove svoje blizine

U Tebi sam svoj osmijeh pronašla
i u Tebi otkucaje svog srca
u Tebi urezano svoje ime
i sebe samu u njemu

Tebi je poznato moje ime
Tebi sam poznata čitava ja
U Tebi neizbrisivo živim
i nitko mi ljubav Tvoju
ne može oduzeti

Ona me prati
kud god krenula
Ona me nosi
kad god se saplitala
Ona me šalje
lukama životnim
da u njihovoj zaštićenosti
skupim snage za dalje
I njezini puti
samo su Tebi poznati
Izvore moj

U Tebi odmaram svoj umor
Ti otvaraš mi oči
za ljepotu darovanu meni

Pupoljke mi rastvaraš
da Tvoje sunce upijem
sve više i dulje
do punine vječnosti

Neprestano mi se daruješ
preplavljaš moju suhoću
pomičeš moje brane

Milino moja
duša mi uživa
u Tvojo prisutnosti čitava

A ja Te toliko žeđam
Čežnjo moja

Ljiljana Katić, Zagrljaj neba i zemlje, Dugo Selo, 22.10.1998.

- 14:02 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 03.12.2008.

Vrelo ljubavi

Zbunjenošću otkrivam plamen
Tvojeg cijelova u srcu
i nesigurno otvaram okna
da utažim svu glad ognja

Bolan je svaki pružaj
nezaštićene biti na otvorenom dlanu
ali novi disaj nosi
izvorne kapi da zacijelim

I plamen se toči
poput nezaustavljive bujice
dok čežnjama tičem
svaki nalet nove svježine

Bez kolanja ovog
krv u žilama zastaje
Postajem korito širno
za kapi njegove žeđe

Pogledu se otima
ušće za novi izvor
Tek nabujalo srce
puni stijenke svoje

Razaslani vali
ne prestaju se valjat
do onkraj staze
što uvire u vrelo

Vječnost stopa ovih
nudi grudi svoje
i otkucajima brižno
vodi zastrte zjene

Ljiljana Katić, Dugo Selo, 15.6.1997.

- 11:41 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.12.2008.

Sidro i jedra

Ponekad me tijelo vuče
poput sidra
zaustavljenog u morskom dnu
i ne da duši mojoj
da vjetrom punih jedara
poleti

Minutama zasuto vrijeme
donosi trenutke luka
i slobodnog mora
a u meni gori nada
kako će moje čežnje
biti ispunjene

Na koži osjećam dahove vjetra
i pitam se
tko sam to doista ja
kao ocean nepreglednih dubina
koje samo Ti poznaješ

Ljiljana Katić, Dugo Selo, 4.7.1999.

- 11:54 -

Komentari (3) - Isprintaj - #