srijeda, 03.12.2008.
Vrelo ljubavi
Zbunjenošću otkrivam plamen
Tvojeg cijelova u srcu
i nesigurno otvaram okna
da utažim svu glad ognja
Bolan je svaki pružaj
nezaštićene biti na otvorenom dlanu
ali novi disaj nosi
izvorne kapi da zacijelim
I plamen se toči
poput nezaustavljive bujice
dok čežnjama tičem
svaki nalet nove svježine
Bez kolanja ovog
krv u žilama zastaje
Postajem korito širno
za kapi njegove žeđe
Pogledu se otima
ušće za novi izvor
Tek nabujalo srce
puni stijenke svoje
Razaslani vali
ne prestaju se valjat
do onkraj staze
što uvire u vrelo
Vječnost stopa ovih
nudi grudi svoje
i otkucajima brižno
vodi zastrte zjene
Ljiljana Katić, Dugo Selo, 15.6.1997.
- 11:41 -
