Ponekad me tijelo vuče
poput sidra
zaustavljenog u morskom dnu
i ne da duši mojoj
da vjetrom punih jedara
poleti
Minutama zasuto vrijeme
donosi trenutke luka
i slobodnog mora
a u meni gori nada
kako će moje čežnje
biti ispunjene
Na koži osjećam dahove vjetra
i pitam se
tko sam to doista ja
kao ocean nepreglednih dubina
koje samo Ti poznaješ
Ljiljana Katić, Dugo Selo, 4.7.1999.
Post je objavljen 01.12.2008. u 11:54 sati.