Odsjaj Tvoga znaka
u kutu moje zjenice
Tvoje prisutnosti
u ništavilu gdje je sve
Ti si onaj koji puni
onaj koji stvara
Ti si svjetlost koja osvjetljava
tragove svoje blizine
U Tebi sam svoj osmijeh pronašla
i u Tebi otkucaje svog srca
u Tebi urezano svoje ime
i sebe samu u njemu
Tebi je poznato moje ime
Tebi sam poznata čitava ja
U Tebi neizbrisivo živim
i nitko mi ljubav Tvoju
ne može oduzeti
Ona me prati
kud god krenula
Ona me nosi
kad god se saplitala
Ona me šalje
lukama životnim
da u njihovoj zaštićenosti
skupim snage za dalje
I njezini puti
samo su Tebi poznati
Izvore moj
U Tebi odmaram svoj umor
Ti otvaraš mi oči
za ljepotu darovanu meni
Pupoljke mi rastvaraš
da Tvoje sunce upijem
sve više i dulje
do punine vječnosti
Neprestano mi se daruješ
preplavljaš moju suhoću
pomičeš moje brane
Milino moja
duša mi uživa
u Tvojo prisutnosti čitava
A ja Te toliko žeđam
Čežnjo moja
Ljiljana Katić, Zagrljaj neba i zemlje, Dugo Selo, 22.10.1998.
Post je objavljen 06.12.2008. u 14:02 sati.