|
Ti znaš i sam, koliko sam osjećajan, koliko sam ponekad trom i lijen, i često tih i zatvoren. Ti znaš koliko često sam umoran možda ljut na sebe, možda bez ikog- sam, ili često ponosan. Ti i sam znaš dragi moj Prijatelju koliko sam žedan za ljubavlju koliko gladan osmjeha. I ti znaš, moj Prijatelju, da Te trebam. I ti uvijek me tiho i nježno ljubiš, negdje sasvim sakriven, I ti znaš koliko često znam biti zabrinut, i tjeskobom ošinut, i vrlo često uplašen. Ta ja nemam svečanih i velikih riječi za Te, možda samo želju-biti uvijek uz Tebe, da te volim kao dijete. Gorak je tvoj vapaj, u crnilu noći, i voljno tami, predan si u samoći, nek ove riječi budu kap tvoje utjehe: ja se uzdam u Tebe! |