Ljeljin izvor

Bijah u Zagrebu. Samo na dan. Bučan i zatrpan ljudima i kotačima. U centru možeš jesti ili ko kralj ili ko uličar. Nema sredine.
Vidjeh sjedače na Cvjetnom. Tamo samo naši "novinari" nailaze na selebritije. Celebrities pak ne stoluju tamo i zato su za naše "istraživačko novinarstvo" neuhvatljivi.
Da mi proste Zagrepčani ma parking na Cvjetnom me spasio lutanja, i ovako betežnoj priuštio košaricu malina.
Obnovila sam malkice uspomene na Mesničku i Tuškanački prolaz - plesnjaci i ljetno kino i tako to. Mladost, ludost! Ali sasvim lijepa ludost.
Vidjeh nekad lijepe stambene zgradice pretvorene u ružne poslovne zgrade. Šarm obiteljskih gnijezda pretvoren u poslovnjačku kasarnu. Neočekivana sjenovita stabla usred betona. I pokoju klupicu. Baš sam se slatko odmorila.
Nema fotki, žao mi je ali pored onolike medicinske dokumentacije fotić mi je bio pretežak za nošenje a kamo li za okidanje.
A propos te dokumentacije pitanje gospodinu ministru zdravlja Ostojiću:
Zašto moj osobni liječnik ne može jednim klikom vidjeti i preuzeti nalaze specijalista ma gdje oni bili? I obratno, zašto specijalist u Zagrebu ne može vidjeti nalaze specijalista u drugoj medicinskoj ustanovi bilo gdje u Hrvatskoj?
Ovako se nalaz tiska na papir pa ja taj nalaz nosam od obiteljskog do drugog, pa trećeg ... specijaliste, koji po prirodi stvari moraju te nalaze imati i uzimati u obzir, a oni to s papira prepisuju na komp i gube vrijeme umjesto da ga posvete mom i vašem zdravlju!
Izgovor o tajnosti podataka je samo izgovor, jer sve ono što ja znam o sebi, pa čak i ono što ne znam, već se nalazi u nekom državnom kompjutoru svakoj šuši na izvol'te.
Do slijedećeg puta zdravi i ohlađeni bili.

P.S. kad vrate pisanje akcenata u hrvatskom pravopisu onda ćete znati što ono "puta" znači.