Ljeljin izvor

Vrijeme je za kupovinu nove torbe. Ne samo zbog frustracija i proljeća! Stara se nakon dugogodišnjeg ratovanja sa mnom i uličnih borbi u bliskom kontaktu raspala. A taman sam zapamtila gdje je čemu mjesto u njoj.
Prvu sam torbicu kupila sa 16 godina od prve ljetne zarade. Crna, kožna torbica u skladu s cipelama i rukavicama, kožnim naravno. Imala je tri unutarnje pregrade i poseban džepić za ogledalce. U njoj sam nosila minijaturni novčanik. U veći i onako nisam imala što staviti. Pa onda ofucana kutija Ljetnih igara koja je trajala dvije sedmice, i kutiju šibica jer sam mrzila da mi drugi pripaljuju cigarete. Maramica s monogramom i sunčane naočale s Doručka u Manona. I ključ od kuće. Ključ od rajskih dveri težak po kila, od milja sam ga zvala bokser. Doduše u to vrijeme ne bijaše potrebe za tim jer anđeli hodahu po Stradunu. Torbica mala, za male prohtjeve i za malu Ludicu.
Kad je Ludica postala Mlada Luda torbica se pretvorila u zobnicu. Kožnu ali svejedno zobnicu. Boje su se smjenjivale ali uvijek u skladu s rukavicama i cipelama. Idefix! Mjesta je bilo za: Bočicu s čajem, rezervnu pelenu, rezervne hlaćice, zdravstvenu knjižicu. Novčanik se malo napuhao a ključ smanjio. Uselio se i ključ od Malog diva i radne sobe. Maramice su postale papirnate. Sunčanim naočalima pridružile su se i dioptrijske. Upale su unutra vozačka i prometna dozvola. Sklopivi kišobran. Kutija cigareta i upaljač. Ah, da stigao je i adresar s telefonskim brojevima. Moderna vremena! Slabo sam ga koristila jer sam sve brojeve znala napamet, a listu za kupovanje naizust i bez ponavljanja.
Onda se prirodnim putem Mlada Luda razvila u, hmmm, Stariju Ludu s fiks idejom o kožnim torbama. Skaj, ili otmjenije, umjetna koža, ide mi na živce i kožu. Crna boja se vraća na prvo mjesto. Zobnica je postala torba. Pelene i dječji pribor je nestao. Novčanik se megalomanski napuhao da obuhvati još i kartice. Naočale za daljinu preselile su se trajno na nos a one za čitanje grabe se za mjesto sa sunčanim naočalima. Tri snopa ključeva: stan, auto i posao i dalje se utrkuju dnom torbe. Postmodernim vremenima naravno ne odoljeva ni torba pa tako stiže i mobitel. Odmah zatim kutijica sa sedmičnom dozom lijekova. Cigaret i upaljač bivaju naprasno izbačeni.
I naravno moja najnovija akvizicija. Rokovnik s kemijskom, kalkulatorom i pazite sad: povečalom i ogledalom! Više mi se neće dogoditi da važnu ceduljicu gledam bijelo i bacim u smeće, ili je, što je najčešće, zaboravim doma, a bogme i zaboravim što je na njoj pisalo! Sve je sad na svom mjestu, čak i moja novostečena pamet.
Well, a u koju torbu stane moja pamet?
Veeeliku! Prvi odjeljak za tri snopa ključeva, bateriju i povremeno mali sklopivi kišobran. Drugi odjeljak za novčanik, vozačku, prometnu i mapu sa zdravtsvenim knjižicama i uputnicama. Treći odjeljak za moju pamet. I kutijicu s lijekovima. Čekaj malo nije dobro, gdje su nestale naočale?
Ajmo lijepo ispočetka. Prvi odjeljak za ključeve, bateriju i naočale. Kišobran, van. Ne može van, već mjesec dana pada kiša, daklem, selim ga u drugi odjeljak s novčanikom. To nije dobro jer kad vadim kišobran u žurbi mogu lijepo pokloniti kojem prolazniku i novčanik. Ponovo: prvi odjeljak: ključevi, baterija i kišobran. Drugi odjeljak: novčanik okomito, očale za čitanje okomito, sunčane naočale okomito, vozačku i prometnu. Treći odjeljak: selim unutra Milinovićeve «zasluge» i moju pamet. Pameti će biti malo tijesno, no uskoro će izbori pa onda zasluge možda i otpadnu ili se stanje! Nije dobro sad nema mjesta za lijekove, a baš sam kanila dodati mali neseser s bokun šminke ...
Idemo iz početka: Prvi odjeljak ...

U razgovoru s prodavačicama saznah da torbe imaju samo dva bočna džepića i da one ne vidjehu torbe s odjeljcima! Tek se jedna nešto mutno prisjetila: Čekajte gospođo samo malo da pogledam, nešto mi se čini ... DA, EVO VI TRAŽITE POSLOVNU TORBU! NAŠLA SAM! zavrišti ona puna sreće.
Taman sam se htjela okrenuti i otići, jer poslovne torbe ne trebam. Kad li proradi moj pustolovni duh i ja snuždenoj prodavačici dozvolim da mi pokaže tu s toliko muke pronađenu, samo za mene, poslovnu torbu!
Što da vam kažem, normalna torba s odjeljcima, samo ima dva (2) džepića za mobitel!
I tako sam postala vlasnica poslovne torbe (postmoderna definicija). To me kvalificira (postmoderna definicija, opet) kao poslovnu ženu!

Čuvajte se stiže postmoderna poslovna aždaha!