Oblizujući sladoled, šetnju smo nastavili hladovitim ulicama. Sluurrrrp, liiz, mljaccc, samo da ne pobjegne ni jedna slatka kap. Naletjlei smo na renoviranje stare gradske kuće u centru. Rado viđam ovakve prizore, tim prije što ima "smetlišta" od urušenih kuća još iz doba Drugog svjetskog rata
Zadivi nas ovaj
Prizor prvi
Građevinarima su poznate uzance! I drže ih se! Zamaltavaju samo zidove a ne i ostatak susjedstva!
Zato nas je iza kantuna dočekao pomalo uznički
Prizor drugi
Kako je lijepo proći ulicom gdje žive vozači koji misle i na pješake! Ulica je uska, taman za auto i lamicu. Volim kultivirano ponašanje. Ahhhh, grad ponovno sustiže svoju bit!
Zaokrenusmo na rivu, na maestral. Ovaj strašni suhozidni
Prizor treći
Gledate jedini ulaz s rive na jedinu ljetnu terasu u gradu. Ovako po okolnim selima izgleda ulaz u bolji obor za ovce
Uništio me ovaj
Prizor četvrti
Bez teksta!
Zato me jako razveselio stari prijatelj iz Kaštela
Svako nekoliko nazove me i ispriča gomilu viceva, anegdota i smješnica
Smijurija obično potraje sat do sat i pol
I čuh kroz slušalicu smrtno ozbiljni glas:
Čovjek je jedini savršeni stroj u svemiru kojeg je i zadnja budala u stanju napraviti!
Kad smo došli do daha od silnog smijeha dopre do mene:
Život je jedina zarazna bolest koja se prenosi isključivo spolnim putem i neminovno završava smrću!
Oprostite ako su ovo bradate smješnice. Jedno morate znati, kako smo temporalno usklađeni, tako smo i mentalno uštimani, čitaj jednako zaboravni
! Vedro smo se smijali čitav sat.
On, zato što me je razveselio vicevima koje nisam prije čula, a ja, što sam čula viceve koje mi nije prije ispričao
