U novoj školskoj godini u prvi razred devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja na području livanjske općine upisano je 178 djece. Iz Ministarstva prosvjete u Vladi Hercegbosanske županije doznajemo ...


... da će biti dozvoljen upis djece koja su rođena između 1. rujna i 31. prosinca 2000. godine ako imaju pozitivno mišljenje Povjerenstva za upis, pa se očekuje da će biti upisano oko 190 djece u prvi razred devetogodišnjeg obrazovanja u livanjskoj općini.

Resorno ministarstvo odobrilo je 80 000 maraka za obnovu učionica i nabavku udžbenika za prvi razred devetogodišnjeg obrazovanja tako da će svi učenici dobiti besplatno udžbenike.

Za rad s djecom u prvi razred devetogodišnjeg obrazovanja odobreno je 13 razrednih učitelja koji su završili prvu fazu obuke, a uskoro se nastavlja i druga faza obuke.

Po nastavnom planu i programu prvi razred devetogodišnjeg obrazovanja imat će 15 sati tjedno, za razliku od prvog razred osmogodišnjeg obrazovanja gdje je predviđeno 18 sati tjedno. Nastava u gradskim školama bit će podijeljena na odjele i radit će se u međusmjenama, dok će u seoskim školama u kojima nema dovoljan broj učenika nastava biti kombinirana.

(Fena)

Konačno je naš radio dobio i svoje web stranice na adresi www.radiolivno.com. Uskoro i kreće cjelodnvni program kojeg možete pratiti putem Interneta. Za sada možete na njihovim stranicama skidati emisije koje su se emitirale tijekom dana.

Kako se bliže izbori u BiH tako se gradska zaobilaznica užurbano dovršava. Valjda da bi vladajuća stranka imala materijala za predizbornu kampanju. Moram priznati da mi je žao što izbori nisu svake godine ili čak bolje, svakog mjeseca. Zasigurno bi imali više kapitalnih ulaganja u našemu gradu.
Također želio bih znati što će se desiti s davno započetom zaobilaznicom od Srebrne jele do Goričkog groblja. Trenutačno je cijela ta zaobilaznica postala veliki deponij za otpad. Svatko tko želi dolazi i baca smeće i to usred bijela dana. Par puta vlasnici kuća u blizini zaobilaznice podnosili su prijave protiv osoba koje su bacale otpad, pa čak se i fizički s njima obračunavali. Nitko nije prekršajno gonjen, a ljudi i dalje bacaju smeće i onečišćuju okoliš.
[Opširnije.... ]

da su otočići u Malostonskom kanalu, Veliki i Mali škoj, i vrh poluotoka u sastavu BiH, ponovno su se uzbudili politički duhovi na jugu Hrvatske i BiH.
Sporazum o međudržavnom razgraničenju s BiH, kako se čini, do daljnega neće biti ratificiran.

- Turski rep je naš - tvrdi Nenad Tutavac iz Kleka, mjestašca uz granicu s Hercegovinom, misleći pritom na vrh poluotoka Kleka za koji se u Hrvatskoj smatra da, uz škoje, pripadaju Lijepoj našoj. Vrh Kleka zovemo Turskim repom zato što su ga tako zvali “naši stari”, rekao je nezavisni vijećnik u mjesnom odboru Tutavac i dodao da je slobodan čovjek koji uvijek govori što misli, za razliku od njegovih sumještana koje ipak više zanimaju načini kako “oderati” turiste.

Mato Dragobratović, HDZ-ov načelnik općine Slivno, vrlo je jasan kad misli na pontu (vrh) Kleka.

Porez plaćali u Čapljini

Na samom poluotoku Kleku dva su mala mjesta - Gornji i Donji Klek do kojih se od Neuma može doći makadamskim putom dugim desetak kilometara.

Božidar Krmek iz Donjega Kleka, mjestašca od nekoliko kuća, žali se na lokalne neumske vlasti kojima ne pada na pamet asfaltirati cestu niti izgraditi vodovod do sela. Krmek je hodajući leksikon, barem kad je u pitanju problematika razgraničenja.

- Cijeli poluotok, baš svaki kvadrat, u privatnom je vlasništvu Krmeka, Pavlovića, Prekačina, Putica, Vukasovića, Obada, Batinovića, Lovroća, Kristića i Bačića. Malo nas tijekom cijele godine živi na otoku, no djedovina nikome nije teška. Godine 1973. zabranili su nam bilo kakvu izgradnju, htjeli su nas iseliti s cijeloga poluotoka jer su planirali izgradnju hotelskog naselja sa 3500 ležaja i marinom. Spasila nas je Zimska olimpijada u Sarajevu 1974. Novac koji je bio namijenjen za izgradnju hotelskog naselja, potrošen je za Olimpijske igre. Ipak, struju smo dobili tek 80-ih godina, a cesta od Neuma do našeg sela probijena je tek 1993. godine - priča Krmek.

Škoji su hercegovački’

- Ako u svome sastavu nema cijeli poluotok, što će Hrvatskoj tih 350 metara?! Poluotok može, ali 350 metara ne može - šali se Božidarov sin Andriano koji smatra da Mali i Veliki škoj u Malostonskom kanalu pripadaju Hercegovini.

Mali škoj, kamena hrid udaljena kojih 150 metara od poluotoka Kleka, i Veliki škoj, mali zeleni otočić, udaljen 200-ak metara od poluotoka, također su kamen spoticanja između RH i BiH.

- Ako granica ide po sredini Malostonskog kanala, jasno je da škoji pripadaju Hercegovini - kaže Andriano.

Načelnik općine Neum, Đuro Obradović, ne želi se zalijetati s izjavama.

- Gruntovno, vrh Kleka i škoji su u vlasništvu ljudi s Kleka, ali to ne znači da pripadaju ovoj ili onoj državi. Bit će onako kako se dogovore državne komisije i što ratificiraju državni parlamenti - mudro je odgovorio načelnik Neuma, Obradović.

U pelješkom selu Brijesta, naprotiv, misle drukčije. Tvrde da škoji pripadaju katastarskoj općini Mali Ston i da su oduvijek bili u sastavu RH.

- Dva škoja i ponta Repa (vrh Kleka) uvijek su bili naši. A zašto nisu, pitajte Matu Granića! - ljutito je rekao jedan starac u Brijestu, potom odmahnuo rukom i otišao raditi u polje.

Nekoliko kilometara od tog siromašnog pelješkog sela, na lokaciji zvanoj Junac, trebao bi završavati Pelješki most, čija je izgradnja na kopnenoj lokaciji Međed već započela. Vlasnik zemlje na Juncu je Jozo Perić iz Brijesta.

Za zemlju još ni kune

Ponta repa (kako na pelješcu zovu vrh Kleka, nap.a.) uvijek je bila naša - kategoričan je Perić.

- Ne znamo hoće li se most graditi, ali znam da država za zemlju još nije ponudila ni kunu - priča Perić koji se nada da će izgradnja mosta donijeti prosperitet, odnosno razvoj turizma i izgradnju komunalne infrastrukture.

- Izgradnjom mosta Hrvatska bi se povezala i ne bismo više morali ići kroz tuđu državu - zaključio je Perić.

(Jutarnji list)


Božidar Krmek je, među ostalim, vlasnik zemljišta na spornome vrhu Kleka.

- Ne znam kojoj državi pripada vrh Kleka, ali znam da smo porez na zemlju uvijek plaćali u Čapljini, potom u Neumu. Sedamdesetih godina, čini mi se 1974., međurepubličko Povjerenstvo, koje je radilo na razgraničenju, platilo mi je dnevnicu da na jednom kamenu, koji je baš bio na mojoj zemlji, nekih 350 metara od lanterne, uklešem križ kao znak razgraničenja između RH i BiH. Gdje je geometar rekao, ja sam uklesao križ. Međutim, poslije su me zvali iz Urbanističkog zavoda u Sarajevu, mislim da je to bio Radovan Vuletić, koji je rekao da poništim uklesani znak. Ne znam što su se dogovorili i jesu li se uopće dogovorali oko rušenja kamena, ali meni je plaćena dnevnica za taj posao. Da je znak razgraničenja ostao, danas bih imao zemlju u obje države - prisjeća se Božidar Krmek.

Zagrebačka tvrtka "Badel 1862" planira u livanjskom kraju izgraditi tvornicu čepova u kojoj bi posao dobilo oko 150 radnika. Generalni direktor "Badela 186" Ante Perković kazao je da su iz tih krajeva ljudi odlazili samo zato što nisu imali radna mjesta tako da je obveza i dužnost osmisliti neki program te na taj način pridonijeti razvoju livanjskog kraja.

Tvornica čepova bila bi prva takva tvornica u BiH čije bi otvaranje koštalo najmanje 15 milijuna eura, pojasnio je Perković te dodao da bi idealno mjesto za njenu izgradnju bio prostor oko župe Podhum kraj Livna i to blizu autoceste Šestanovac.

Perković je istaknuo da program treba ponuditi zemljama EU gdje se nalaze ogromna investicijska sredstva i nastojati ga realizirati u sljedećem razdoblju i to najkasnije 2012. godine.

(Fena)

335km/h

Klikom ovdje mozete skinuti kratki video zapis motorista s prosle motorijade iz centra grada. Velicina video zapisa je 30 MB.

SARAJEVO - Bosna i Hercegovina će do kraja 2007. godine dobiti oružane snage ustrojene po modelu kakvoga već primjenjuju Slovenija i Hrvatska, a vjerojatno će ga preuzeti i ostale zemlje regije, najavio je ministar obrane BiH Nikola Radovanović.

Predsjedništvo BiH jučer je donijelo odluku o ustroju oružanih snaga te zemlje, a pojašnjavajući dokument Radovanović je novinarima kazao kako je time definirano da će BiH ubuduće imati vojku koju će činiti deset tisuća profesionalaca te pet tisuća pripadnika tzv. aktivne pričuve. U djelatnim postrojbama bit će 20 posto časnika i 30 posto dočasnika, dok će ostatak činiti profesionalni vojnici.

"To znači da slijedimo model profesionalizacije oružanih snaga što je regionalni trend", kazao je Radovanović. Vojska BiH tako bi trebala imati tri pješačke brigade koje će biti sljednicama Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Armije BiH i Vojske Republike Srpske, a njihova sjedišta bit će u Čapljini, Tuzli i Banjoj Luci.

Zajednički stožer i Operativno zapovjedništvo bit će u Sarajevu, a druge postrojbe i manja zapovjedništva u različitim dijelovima zemlje na ukupno 66 lokacija, uključujući Kiseljak, Livno i Orašje kao mjesta s većinskim hrvatskim stanovništvom .

Definiran je i nacionalni sastav budućih oružanih snaga BiH koje će tako činiti 45,9 posto Bošnjaka, 33,6 posto Srba, 19,8 posto Hrvata i 0,7 posto pripadnika ostalih naroda.

Pješačke brigade u svom će sastavu imati većinu pripadnika jednog naroda, no propisano je da u sastavu svih drugih dijelova OS mora biti miješani sastav odnosno najmanje deset posto pripadnika ostalih naroda.

Sukladno novom modelu ustroja OS BiH, oko dvije tisuće sadašnjih civilnih i vojnih zaposlenika ostat će bez radnih mjesta. Oni će biti zbrinuti kroz posebni program NATO-a odnosno povjerenički fond kojim upravljaju Hrvatska, Velika Britanija i Nizozemska.

Ministar Radovanović izjavio je kako očekuje da će oko osam milijuna eura, koliko se očekuje da će se prikupiti kroz ovaj fond, biti dostatno za kvalitetno zbrinjavanje osoblja koje će biti proglašeno viškom. (Hina)

Početkom ozujka 2003.godine opcina Livno raspisala je javni natjecaj za prikupljanje pismenih ponuda za izgradnju javne rasvjete u Livnu. Najbolju ponudu za ovaj projekt poslala je tvrtka "INTER-ETIS" d.o.o. iz Livna. S istom tvrtkom opcina Livno je sklopila ugovor 21.svibnja 2004.godine za izgradnju rasvjete na sljedecim lokacijama:ulica RASADNIK, Stocni Pazar (cesta prema klaonici), naselje Podvornice, trg kralja Tomislava, trg Branitelja, trg Domovinskog rata, ulica S.S. Kranjcevica, ulica Z. Zelimira, ulica G. Jurkica, ulica Goricka, ulica Zagrebacka,ulica kneza Mutimira.
Ukupna vrijednost ugovora iznosila je 556,112,00 KM, s tim da je 17.06.2004. sklopljen aneks ugovora u vrijednosti 46,169,43 KM za ostatak radova iz projekta SPLITSKA ULICA - STOCNI PAZAR. Sto znaci da je opcina Livno potpisala s tvrtkom "INTER-ETIS" d.o.o. ugovor u vrijednosti od 602,281,43 KM.

Dana 20.02.2006 opcini Livno je dostavljena dokumentacija o uradjenim radovima na javnoj rasvjeti. Iako je ugovorena cijena ovih radova iznosila oko 600 tisuca maraka, krajnja cijena je bila 749,362,25 KM, odnosno 147,080,82 KM vise.

Izvodjac radova naveo je u izvjescu kako je doslo do potrebe za dodatnim radovima. Neki od razloga za dodatne troskove, kako je naveo izvodjac, jest sjecenje asfalta na zonama zahvata (20.000,00 KM vise), tvrd teren u centru grada i nemogucnost regulacije prometa zbog cega je bilo potrebno rucno vrsiti iskop, a ne strojno (38.000,00 KM vise). Misljenja sam da su ovi razlozi neutemeljeni. Sam izvodjac je bio svjestan da ce raditi rasvjetu u gradu. Znaci na asfaltiranim povrsinama i da ce biti potrebe za sjecom asfalta. Jos cudnije je potreba za rucnim iskopom na pojedinim dijelovima terena gdje se postavljala rasvjeta. Zar se to nije moglo rijesiti posebnom regulacijom prometa uz odgovarajucu signalizaciju? Nista neuobicajena u gradovima gdje postoji i veca prometnost vozila nego u Livnu.

Za provjeru radova imenovano je i posebno povjerenstvo. Prema zapisniku od 24.veljace 2006.godine, clan povjerenstva, Sead Hadzijahic je primio detaljnu dokumentaciju o izvedenim radovima. Medjutim naveo je kako je jedina njegova zamjerka nepostojanje dolumentacije o dodatnim radovima. Takodjer izvodjac radova je bio duzan dovesti u prvobitno stanje teren na kojemu su se vrsili radovi, sto nije ucinio i svaki gradjanin Livna se u to moze osobno uvjeriti. Za primjer uzmite pjesacki plocnik od zgrade Opcine pa do partizanskog groblja. Kanali u kojima su postavljeni elektricni kablovi nisu poravnati s razinom plocnika. Isto tako postolja starih rasvjetnih stupova na "Korzu" nisu uklonjena kao niti elektricni kablovi koji vire iz istih.

Iz svega navedenog sami zakljucite koliko je bio dobar ovaj ugovor za opcinu Livnu, odnosno za gradjane Livna kao i opravdanost dodatnih troskova koji su navedeni u izvjestaju izvodjaca radova.

Z.K. / Livno Online

Napustivši Ljubuški sa 16 godina, Damir je tek u Njemačkoj otkrio svoju veliku ljubav – kuhinju. Preoglašen je najboljim kuharom Njemačke i od tada sva velika imena uživaju u jelima Ljubušaka, koji da bi utažio 'zvjezdanu' glad putuje za zvijezdama i kuha.



Sva poznata imena iz svijeta kulture, glazbe, sporta i politike, svaki dolazak u Frankfurt počnu ili završe u restoranu "Demiro", jer znaju da će dobiti prvoklasnu hranu, koju za njih spravlja jedan od najboljih kuhara Njemačke Damir Čolak, piše Dnevni avaz.

Damir je sa 16 godina napustio svoje rodno mjesto i iz Ljubuškog krenuo put Frankfurta. Kako se 'pohvalio' Avazu, u Ljubuškom je dva puta ponavljao jedan razred, jer nije volio školu, a u Frankfurtu je bio jedan od najboljih učenika. A sve zbog toga što je otkrio ljubav svog života - kulinarstvo.

- Ljubav prema kulinarstvu i kuhinji naslijedio sam od tetke Stane, koja je bila kuharica. Zajedno s njom sam u mom rodnom mjestu napravio i prvo jelo. Kada sam došao u Njemačku, morao sam nastaviti školovanje. Moj tadašnji šef prepoznao je kvalitetu i poslao me na prvo natjecanje mladih kuhara u Ofenbahu. Osvojio sam prvo mjesto. Godine 1996. proglašen sam najboljim kuharom u Njemačkoj, i tada su za mene sva vrata bila otvorena - priča Čolak.

Samostalni posao počeo je u "Ferrari Houseu", gdje je upoznao i Michaela Schumachera, za kojeg kuha već nekoliko godina.

- Zaista je teško nabrojati sve poznate za koje kuham. To su i Boris Becker, Stefhi Graf, David Coperfield, Franz Bekenbauer, Claudija Shifer...- rekao je Damir.
Nedavno je dobio poziv od predsjednika Hrvatske Stipe Mesića da dođe u Zagreb i kuha za njega.

- Da, bio sam sa svojom ekipom u Zagrebu gdje sam dva dana kuhao za Mesića i njegove goste. Bio sam i na Šolti gdje sam spremao jelo i za princa Charlesa. Ja u stvari putujem po cijelom svijetu, gdje god me neko od poznatih pozove, naravno kada uskladim termine s restoranom u Frankfurtu -rekao je Damir.


Pincom.info

Europskim poslodavcima zakonom je dopušteno odbiti zapošljavanje pušača bez da pritom budu optuženi za diskriminaciju, kazala je glasnogovornica Europske komisije, potvrdivši napise dnevnog lista ...


... Financial Times. Odbijanje davanja zaposlenja nekome tko puši duhan "nije obuhvaćeno europskim anti-diskriminacijskim zakonima", kazala je Katharina von Schnurbein, glasnogovornica europskog povjerenika za rad i socijalna pitanja Vladimira Špidle.

Takvo pitanje pokrenula je britanska zastupnica u Europskom parlamentu Catherine Stihler upitavši povjerenika Špidlu u vezi oglasa za posao jedne irske kompanije u kojem se upozorava da pušači ne trebaju podnositi svoje zahtjeve, piše Financial Times.

"Europski anti-diskriminacijski zakoni zabranjuju diskriminaciju na osnovu rasne ili etničke pripadnosti, invaliditeta, spola, seksualne orijentacije i religije te uvjerenja vezana za zapošljavanje i druga područja", prenosi FT odgovor Špidle britanskoj zastupnici.

"Oglas za posao u kojem se kaže da 'zahtjeve ne trebaju slati pušači' čini se nije obuhvatio nijedan od ranije navedenih zabranjenih osnova", dodao je češki povjerenik.

Stihler je zatražila od Europske komisije da razjasni to pitanje nakon što je irska vlada presudila da spomenuti oglas nije prekršio nijedan zakon, navodi se u izvješću Financial Timesa.

(Fena)

Livno i Tomislav Grad praktično leže na ugljenu, a ovdašnji stanovnici moraju izdvajati svake godine milijune maraka za grijanje ili se smrzavati.


Ako se već razgovara o gradnji termoelektrana i ako je podizanje tvornice biodizela već dogovoreno, zašto ne graditi toplane od kojih bi svatko imao koristi

piše Petar MILOŠ / Slobodna Dalmacija

Po ovoj ljetnoj žegi najvažniji posao za stanovnike Hercegbosanske županije jest nabava ogrjeva za zimu. Jer tko nije na vrijeme kupio drva i osušio ih, mogao bi se na zimu smrzavati. Zato ovih dana pred gotovo svakom kućom u Livnu, Duvnu, Kupresu, Glamoču... leže gomile balvana ili iscijepanih drva. Problem je, međutim, u povećanim cijenama, tako da je metar drva narastao na 65 maraka s tendencijom povećanja.


Svake godine Duvnjaci uplate oko deset milijuna maraka za grijanje kućanstava. Livnjaci još i više. Jer, ove se dvije općine nalaze iznad 750 metara nadmorske visine, pa sezona grijanja zna trajati i po osam mjeseci.
Kada je cijena loživa ulja bila niska, mnogi su domaćini ugradili centralna grijanja. Nakon što je cijena lože skočila na više od 1,5 KM po litri, većina ih se prebacila na drva, pa se povećala potražnja, a time i cijena ogrjevnih drva.
Dodatni je problem što je država počela uvoditi šumski red, što znači da je smanjena bespravna sječa u Bosni, pa se teško može nabaviti kamion drva. Zato se mnogi laćaju motornih pila i sijeku drveće nadomak svojih kuća, bilo u vlastitim ogradama ili pak državnom eraru. A budući da su duvanjska i livanjska općina razmjerno siromašne šumom, nekontrolirana eksploatacija može imati dalekosežne negativne posljedice.


O svemu tome se pisalo i govorilo i prijašnjih godina. Postavlja se, međutim, pitanje mogu li ove dvije općine dugoročno riješiti važan problem grijanja kućanstava i poslovnih prostora.
Mate Šiško iz Livna tvrdi da se ove dvije općine mogu grijati jeftino i učinkovito. Obje imaju goleme rezerve ugljena s kojim ne znaju što bi. Livanjski rudnik prodaje svoj kvalitetni ugljen TE-u Kakanj po bagatelnim cijenama. A zašto ne graditi toplane na ugljen, pita Mate koji je već davno napravio elaborat za Livno.


Uistinu, Livno i Tomislav Grad praktično leže na ugljenu, a ovdašnji stanovnici moraju izdvajati svake godine milijune maraka za grijanje ili se smrzavati. Ako se već razgovara o gradnji termoelektrana i ako je podizanje tvornice biodizela već dogovoreno, zašto ne graditi toplane od kojih bi svatko imao koristi. Naravno, taj posao ne bi trebale raditi općine, zna se da država ne zna gospodariti sličnim objektima, nego koncesiju dati privatnim tvrtkama.


A privatnicima je lako sračunati da imaju sigurno tržište za energiju koju će proizvoditi, i da mogu zaraditi čineći uslugu potrošačima. Budući da su mnoga ovdašnja sela velika i zgusnuta, to znači da bi se i u njima mogle graditi toplane. Jedina bi prepreka bili ekolozi, istinski i lažni, koji drže da bi toplane zagađivale okolinu.


No, ako se modernim tehnologijama mogu filtrirati dimnjaci termoelektrana, mogli bi i dimnjaci toplane. A manja je šteta od dima iz toplane nego od masovne sječe šuma. Ovom bi se temom mogli pozabaviti i političari na predstojećim izborima.

poskok.info