Livno i Tomislav Grad praktično leže na ugljenu, a ovdašnji stanovnici moraju izdvajati svake godine milijune maraka za grijanje ili se smrzavati.


Ako se već razgovara o gradnji termoelektrana i ako je podizanje tvornice biodizela već dogovoreno, zašto ne graditi toplane od kojih bi svatko imao koristi

piše Petar MILOŠ / Slobodna Dalmacija

Po ovoj ljetnoj žegi najvažniji posao za stanovnike Hercegbosanske županije jest nabava ogrjeva za zimu. Jer tko nije na vrijeme kupio drva i osušio ih, mogao bi se na zimu smrzavati. Zato ovih dana pred gotovo svakom kućom u Livnu, Duvnu, Kupresu, Glamoču... leže gomile balvana ili iscijepanih drva. Problem je, međutim, u povećanim cijenama, tako da je metar drva narastao na 65 maraka s tendencijom povećanja.


Svake godine Duvnjaci uplate oko deset milijuna maraka za grijanje kućanstava. Livnjaci još i više. Jer, ove se dvije općine nalaze iznad 750 metara nadmorske visine, pa sezona grijanja zna trajati i po osam mjeseci.
Kada je cijena loživa ulja bila niska, mnogi su domaćini ugradili centralna grijanja. Nakon što je cijena lože skočila na više od 1,5 KM po litri, većina ih se prebacila na drva, pa se povećala potražnja, a time i cijena ogrjevnih drva.
Dodatni je problem što je država počela uvoditi šumski red, što znači da je smanjena bespravna sječa u Bosni, pa se teško može nabaviti kamion drva. Zato se mnogi laćaju motornih pila i sijeku drveće nadomak svojih kuća, bilo u vlastitim ogradama ili pak državnom eraru. A budući da su duvanjska i livanjska općina razmjerno siromašne šumom, nekontrolirana eksploatacija može imati dalekosežne negativne posljedice.


O svemu tome se pisalo i govorilo i prijašnjih godina. Postavlja se, međutim, pitanje mogu li ove dvije općine dugoročno riješiti važan problem grijanja kućanstava i poslovnih prostora.
Mate Šiško iz Livna tvrdi da se ove dvije općine mogu grijati jeftino i učinkovito. Obje imaju goleme rezerve ugljena s kojim ne znaju što bi. Livanjski rudnik prodaje svoj kvalitetni ugljen TE-u Kakanj po bagatelnim cijenama. A zašto ne graditi toplane na ugljen, pita Mate koji je već davno napravio elaborat za Livno.


Uistinu, Livno i Tomislav Grad praktično leže na ugljenu, a ovdašnji stanovnici moraju izdvajati svake godine milijune maraka za grijanje ili se smrzavati. Ako se već razgovara o gradnji termoelektrana i ako je podizanje tvornice biodizela već dogovoreno, zašto ne graditi toplane od kojih bi svatko imao koristi. Naravno, taj posao ne bi trebale raditi općine, zna se da država ne zna gospodariti sličnim objektima, nego koncesiju dati privatnim tvrtkama.


A privatnicima je lako sračunati da imaju sigurno tržište za energiju koju će proizvoditi, i da mogu zaraditi čineći uslugu potrošačima. Budući da su mnoga ovdašnja sela velika i zgusnuta, to znači da bi se i u njima mogle graditi toplane. Jedina bi prepreka bili ekolozi, istinski i lažni, koji drže da bi toplane zagađivale okolinu.


No, ako se modernim tehnologijama mogu filtrirati dimnjaci termoelektrana, mogli bi i dimnjaci toplane. A manja je šteta od dima iz toplane nego od masovne sječe šuma. Ovom bi se temom mogli pozabaviti i političari na predstojećim izborima.

poskok.info