Livio D.

Šumski dvor u Drenovi udaljen samo 10-ak minuta vožnje autom od centra Rijeke je oaza mira u prirodi gdje se mogu vidjeti domaće životinje, prošetati i nakratko pobjeći od gradske gužve.

To je mjesto koje održavaju lokalni entuzijasti i koje je otvoreno svima koji vole prirodu.

Ako želite provesti kvalitetno vrijeme, u prolazu ste ili putujete kroz ovaj kraj, svratite i obiđite ga.

Kratka šetnja i susret sa životinjama će vam zasigurno uljepšati dan.

Povratak u šarene i raspjevane 70 - te.

Danas samo lagano, razigrano i raspjevano. Bez teških tema i bilo kakvih dilema.

Hrvatska se danas suočava s ozbiljnim zdravstvenim izazovima.

Najviše ljudi umire od kardiovaskularnih bolesti, a broj oboljelih od raka među najvišima je u Europi.

Glavni uzroci su dobro poznati: pušenje, alkohol, loša prehrana, nedostatak sna, premalo kretanja, stres i izbjegavanje preventivnih pregleda.

Pušenje je i dalje masovna navika, alkohol je društveno prihvaćen, a pretilost raste iz godine u godinu.
Sve to stvara val bolesti koje su u velikoj mjeri preventabilne.

Mentalno zdravlje je jednako zabrinjavajuće: depresija, anksioznost i ovisnosti rastu, dok je stručna pomoć nedovoljno dostupna. Mnogi pate u tišini jer stigma i nedostatak podrške još uvijek dominiraju.

Mnogi ljudi također ne poznaju učinkovite tehnike za smanjenje stresa, što dodatno pojačava njihove zdravstvene rizike.

Samo od početka primjene Zakona o inkluzivnom dodatku predano je više od 340.000 zahtjeva u zavode za socijalni rad, a više od 200.000 osoba već je ostvarilo to pravo, što pokazuje koliko je velika stvarna potreba da se ova tema proglasi prioritetnom. Najproblematičnije je što se o svemu tome premalo govori.

Povremeno se pojavi neki članak ili kratka kampanja, ali izostaje jasna i dosljedna državna strategija.
Kao da društvo još uvijek zatvara oči pred činjenicom da nam zdravlje ozbiljno slabi.

Rješenje nije komplicirano, ali zahtijeva čvrstu volju: snažnija prevencija, dostupnija pomoć i jasan i otvoren javni razgovor o zdravlju nacije.

Zdravlje se prvenstveno gradi u našim svakodnevnim navikama, gdje svatko ima odgovornost za svoje zdravlje, i u podršci koju nam sustav pruža.

Vrijeme je da o tome počnemo govoriti glasno i ozbiljno jer zdravlje nacije bi trebalo postati prioritet.

Danas sam stvorio dva teksta.
Dva mala komadića mene,
uhvaćena između daha i misli.

Sad sjedim i osjećam prazninu.
Ne onu tešku, nego tihu, blagu,
kao kad more utihne nakon vala.

Pokušavam pisati treći,
ali riječi ne izlaze.
I shvaćam — nema potrebe.
Ne mora svaki dan biti pun.
Ne mora svaka tišina postati priča.

Ponekad je dovoljno reći:
Dosta za danas.

Sunce polako klizi prema horizontu,
valovi šapuću isto što i srce —
pusti, odmori, diši.

I to je lekcija sama po sebi.
Ne forsiraj ono što treba doći samo.
Stvaranje, kao i život,
ima svoj ritam.

Misli stalno dolaze i prolaze. Kao oblaci na nebu. Ponekad razmišljamo o nečemu što nam je lijepo, ponekad o nečemu što nas brine, a ponekad nam dolaze i ( intruzivne) misli koje nam se ne sviđaju i koje nas mogu uznemiriti.

Ipak, jako je važno znati: mi nismo naše misli. One su samo riječi i slike u glavi. Ne moramo im vjerovati i ne moramo im dopustiti da upravljaju sa nama.

Tko smo mi onda? Mi smo svjesnost, osobnost koja primjećuje misli i koja je odvojena od njih. Kada se ona pojavi, možemo je samo primijetiti, ali ne moramo odmah i reagirati. Možemo je pustiti da prođe, baš kao što oblaci prolaze nebom.

Iako je ovo jednostavna istina, prema istraživanjima iz mindfulnessa i psihologije, manje od 20% ljudi to redovito primjenjuje u životu. Većina ljudi još uvijek misli da su njihove misli ono što jesu i dopušta im da upravljaju njihovim osjećajima i odlukama.

Kada ovo shvatimo i prihvatimo, osjećati ćemo se slobodnije. Nismo zarobljenici naših misli, nego ih možemo promatrati i odlučiti kako ćemo s njima postupati.

Oznake: misli, oblaci, svijest, identitet, mindfulness, psihologija

Ispričat ću vam priču o jednom Marku.
Sigurno ga znate i vi – možda ne baš moga, ali nekoga svoga Marka, kojeg biste mogli primijetiti i upoznati u vašem okruženju, kada biste si dali malo više truda.
Marko živi tiho.
Gotovo neprimjetno.
Njegov unutarnji svijet bogat je, ali tih.
Jednog dana, dok je sjedio na klupi u parku i gledao lišće kako polako pada, prišao mu je stranac.
Zastao je ispred njega i jednostavnim tonom upitao:
“Smijem li sjesti?”
Marko je kimnuo glavom.
Stranac je sjeo, naslonio se i na trenutak pogledao u isto drvo u kojem je Marko tražio mir.
Zatim ga je upitao:
“Što ti danas znači biti živ?”
Marko je zastao.
Pogledao je kroz grane drveća, pokušavajući skupiti misli.
Riječi su mu izlazile polako, jer nitko mu nikada nije postavio tako duboko pitanje.
Počeo je pričati o danima kada se osjeća iscrpljeno, o trenucima kada mu se čini da ništa ne ide kako treba, o težini svakodnevnih obaveza.
Ali govorio je i o malim radostima – druženju sa svojom obitelji, njihovom zadovoljstvu i zdravlju, trenucima zahvalnosti dok sjedi u tišini parka, osjećaju smisla dok šeta među drvećem.
O tim trenucima ljepote koje često prolaze nezapaženo.
O snazi koju pronalazi u tome da svaki dan iznova pokuša biti dobar prema sebi i drugima, da se ne osuđuje zbog svojih pogrešaka i nastoji svaki dan prihvatiti kao novu priliku.
Na kraju je polako, s pažnjom, izgovorio:
“Život mi znači ostati vjeran sebi, preuzimati odgovornost za ono što mogu, nositi svoje terete dostojanstveno, učiti iz pogrešaka i izazova, cijeniti male trenutke i ljepotu u svakodnevnom, osjećati zahvalnost i pronalaziti smisao u svemu što radim.”
Svaka riječ bila je olakšanje. Godine tišine topile su se pred iskrenim pogledom sugovornika.
Taj trenutak promijenio je Marka.
Shvatio je da njegova priča vrijedi.
Shvatio je da postoji netko tko je spreman slušati.

Svaki čovjek ima svoju priču.
Ali tek kad ga netko istinski čuje – ona oživi.

Oznake: smisao zahvalnost aktivno slušanje empatija

Najbrži način da svoje raspoloženje promijeniš iz tužnog, depresivnog ili napetog u vedro i pozitivno jest jednostavan: odluči da ćeš se odmah početi smijati.

Smijeh nije samo reakcija na nešto smiješno – on je moćan alat koji u samo nekoliko minuta mijenja stanje tijela i uma.

Čak i kad je „na silu“, smijeh pokreće čitav unutarnji mehanizam: otpuštaju se endorfini, misli postaju svjetlije, a tijelo preplavljuju energija i lakoća.

Tajna je jednostavna: počni se smijati odmah, bez razloga i bez čekanja. Već nakon nekoliko minuta namjernog smijeha, unutarnji svijet se mijenja.

I ono najljepše – smijeh je zarazan! Što se više smijemo, to se i naše okruženje preobražava.

Zato, ako želiš trenutačno preokrenuti tešku energiju i vratiti radost, nemoj čekati povod.

Smij se sada!

Život je plovidba kroz faze balansa i disbalansa.

Naučio sam život doživljavati kao val. Tijekom života stalno nam se izmjenjuju trenuci kada smo dobro, kada osjećamo mir, jasnoću i svoj prirodni ritam. To su faze balansa.

A onda dolaze trenuci kada se tok života promijeni — u nama ili oko nas — i izvede nas iz trenutnog ritma. To su faze disbalansa.

Te dvije faze stalno se smjenjuju. Nijedna nije “bolja” niti “lošija” — obje nam nešto pokazuju. Zato mislim da je jako važno da budemo svjesni ovog ciklusa.

Kada osvijestimo da je disbalans jednako normalan kao i balans, ne doživljavamo ga kao prijetnju. Ne iznenadi nas i ne zatekne nespremne.

Pripremljenost na disbalans ne znači kontrolu nad valovima, nego prihvaćanje činjenice da oni postoje i znanje da se uvijek možemo vratiti u balans.

Zbog ubrzanog tempa života lako je zaboraviti koliko nered oko nas i u našim mislima utječe na unutarnji mir. Redovito pospremanje novčanika, ormara, stana, ureda, ali i glave izuzetno je važno za jasnoću, fokus i emocionalnu ravnotežu.

Novčanik odražava kontrolu nad financijama; stari računi, kojekakvi papiri i nevažne kartice stvaraju podsvjesni kaos, a održavanje reda u njemu oslobađa prostor za svjesne odluke i smanjuje osjećaj nesigurnosti.

Ormar i garderoba olakšavaju svakodnevnu rutinu i smanjuju stres pri odabiru odjeće, a redovito pospremanje i uklanjanje stvari koje ne koristimo stvara osjećaj kontrole i slobode.

Stan i životni prostor reflektiraju naš unutarnji svijet, a redovito pospremanje olakšava fokus, smanjuje stres i stvara sklad u svakodnevici.

Ured je ključan za produktivnost i kreativnost; uredan radni prostor omogućuje brže pronalaženje informacija, bolju koncentraciju i mentalnu jasnoću, a redovito pospremanje ureda povećava učinkovitost i osjećaj kontrole.

Glava, odnosno naš unutarnji prostor, jednako je važna kao i svi vanjski prostori. Redovito pospremanje misli, prepoznavanje prioriteta i oslobađanje od nepotrebnih briga povećava fokus, olakšava donošenje odluka i potiče osjećaj unutarnjeg mira. Preporučuje se duboko poslagivanje misli svaka 3–6 mjeseci, uz kraće dnevne ili tjedne provjere.

Kada su svi ovi segmenti – fizički i mentalni – redovito posloženi, djeluju u sinergiji. Benefiti su višestruki: smanjuju stres, povećavaju produktivnost, jačaju osjećaj kontrole i podižu kvalitetu svakodnevnog života.

Redovito pospremanje nije samo praktična radnja; to je ritual osvještavanja i stvaranja harmonije između unutarnjeg i vanjskog svijeta. Kada sve stoji na svom mjestu, naš um i život postaju skladniji, a mentalna snaga i jasnoća misli vidljiviji.

Ponekad inspiracija ne dolazi iz velikih stvari.
Niti iz velikih planova.
Niti iz tišine šume ili svakodnevnih, mirnih kutaka.

Dolazi dok sjedim u Khala kafiću.
Ispred mene čajnik — jednostavan, ali s dušom.
Konobar Lovro donosi med u vrećici, diskretno razrezanoj pri vrhu.
Taman toliko da ne moram ništa otvarati.
Sitnica — ali meni iznenađujuće važna.





Uz čajnik dolazi i šalica, u koju mogu uliti baš onoliko koliko želim.
Tu su žličica, posudica s limunovim sokom.
I kolačić koji nikad ne pojedem, ali uvijek primijetim njegovu prisutnost.

Sunce nježno obasjava stol.
Toplo, nenametljivo.
Misli se bude.
Ideje izranjaju — tiho, ali snažno.

Inspiracija ne traži savršene uvjete.
Ona traži prisutnost.
Ako zastaneš i osjetiš trenutak, otkrit ćeš da su ideje bile tu cijelo vrijeme.

Oznake: inspiracija, čajnik, Sunce, ideje, uvidi, prisutnost

U svijetu koji ubrzava iz dana u dan, vježbe disanja jedna su od rijetkih praksi koje istodobno donose mir, jasnoću i zdravstvene dobrobiti. Dah je nit koja povezuje tijelo i um: dok pluća i mišići reagiraju na disanje, mozak također prati taj ritam i prilagođava se njemu.

Svjesno disanje aktivira parasimpatički živčani sustav, smanjuje stres i napetost, usporava puls i uravnotežuje cirkulaciju. Pluća se šire, tijelo dobiva više kisika, a mišići postupno otpuštaju nakupljene terete svakodnevice. Istovremeno, mozak prima signal smirenja i jasnoće: aktiviraju se dijelovi koji reguliraju emocije, pažnja se vraća u sadašnji trenutak, a sposobnost fokusiranja i donošenja odluka postaje jasnija i preciznija. Dah tako postaje most koji usklađuje fizičko i mentalno stanje, povezujući tjelesnu dobrobit i psihološku ravnotežu.

Disanje, međutim, nije samo put prema smirenju, nego i alat za bistrinu. Primjerice, jednostavan ritam udah–pauza–izdah (4–1–4) može u nekoliko minuta poboljšati mentalnu jasnoću i povećati koncentraciju. Kratka pauza nakon udaha daje mozgu signal budnosti i priprema ga za fokus, dok uravnotežen izdah održava mir i stabilnost. U tom ritmu stvara se prostor u kojem se misli poslože, a pažnja vraća u sadašnji trenutak.

Sve vježbe disanja, bez obzira na tehniku, mogu smanjiti napetost, regulirati emocije, poboljšati kvalitetu sna, ojačati imunitet, usporiti um kada je preopterećen ili ga izoštriti kada se traži fokus. Time dah postaje najdostupnije sredstvo za promjenu unutarnjeg stanja, jer direktno komunicira s mozgom i živčanim sustavom.

U svakom udahu i izdahu krije se mogućnost da se opustimo, osnažimo, razbistrimo i ponovno uskladimo sa sobom. Disanje nas neprestano podsjeća da je ravnoteža bliža nego što mislimo — često samo jedan svjestan dah udaljena.

Oznake: inspiracija, khala, čajnik, Sunce, ideje, prisutnost

Nakon četrnaest dana odmora danas sam se vratio na posao — i odmah već prvog dana pokupio težinu tuđih negativnih emocija.

Stajem i pitam se: što je stvarno moje, a što sam pokupio usput?

Moje je ono što ima jasan izvor u mom životu: osjećaj povratka, odgovornost prema poslu, želja da uhvatim ritam. To prepoznajem. To nosim jer znam odakle dolazi.

Ali tuđe se zalijepi gotovo neprimjetno. Uđe kroz tuđi ton, tuđu priču i tuđe frustracije. Odjednom nosim emocije koje nisam stvorio, nered koji nisam napravio, terete koji mi nisu namijenjeni.

Tuđe je sve ono što u meni stvara napetost — i nestane čim ostanem sam i udahnem dublje.

Moje je ono što ostaje i kad se svijet utiša.

I tako otpuštam sve što nije moje.

Jer sve što nije moje — ne treba ostati u meni.

Tijekom procesa svjesnog rada na sebi neminovno primjećujemo kako se određeni ljudi povlače iz našeg života.

Razlog povlačenja nije taj što smo nešto pogriješili ili krivo učinili. Razlog je dublji: naš osobni rast koji oni primjećuju i vide, što ponekad može izazvati osjećaj odbacivanja ili frustriranosti.

Kada odlučimo raditi na sebi, počinjemo prepoznavati vlastite slabosti, izazove i potencijale. Počinje proces introspektivnog promišljanja, mijenjanja navika, prioriteta i načina gledanja.

Neki ljudi reagiraju udaljavanjem kada na nama uoče te promjene. U njima to može izazvati nelagodu jer ih suočava s vlastitim slabostima i ograničenjima.

Kada vide kako rastemo, to ih podsjeća na ono što sami izbjegavaju ili nisu spremni mijenjati. Ljudi prirodno stvaraju bliske veze s onima koji dijele slične vrijednosti i razinu osobnog razvoja.

Kada se udaljimo od prosjeka naše socijalne grupe, stara prijateljstva i poznanstva mogu oslabiti ili nestati. U sociologiji i psihologiji ovaj fenomen opisuje se kao “socijalna gravitacija”.

Svi oni koji rade na sebi morali bi biti svjesni ove činjenice. Distanciranje prijatelja i poznanika tijekom toga procesa nije znak neuspjeha ili odbacivanja i ne bi smjelo biti razlog za frustraciju. To je prirodna reakcija ljudske psihe i društvene dinamike.

Svjesni rad na sebi prirodno filtrira naše odnose, a prava bliskost se temelji na autentičnosti. Oni koji ostaju uz nas u ovom procesu postaju naši istinski prijatelji i saveznici – oni koji nas razumiju i podržavaju, baš takve kakvi jesmo, dok rastemo.

Imate li i vi takva iskustva?

Oznake: poznanstva, prijateljstva, osobni razvoj, udaljavanje, socijalna gravitacija

Oznake: konzumerizam, želje, potrebe, karakter, poštenje, ljudskost

Oznake: Autarkija, iskrenost prema sebi oslobodjenje, bez perfekcionizma, autentičnost, samo-spoznaja

Oznake: loše navike, kava, cikorija, sloboda

Oznake: šuma, nordijsko hodanje, mir, introspekcija, Zdravlje