Misli stalno dolaze i prolaze. Kao oblaci na nebu. Ponekad razmišljamo o nečemu što nam je lijepo, ponekad o nečemu što nas brine, a ponekad nam dolaze i ( intruzivne) misli koje nam se ne sviđaju i koje nas mogu uznemiriti.
Ipak, jako je važno znati: mi nismo naše misli. One su samo riječi i slike u glavi. Ne moramo im vjerovati i ne moramo im dopustiti da upravljaju sa nama.
Tko smo mi onda? Mi smo svjesnost, osobnost koja primjećuje misli i koja je odvojena od njih. Kada se ona pojavi, možemo je samo primijetiti, ali ne moramo odmah i reagirati. Možemo je pustiti da prođe, baš kao što oblaci prolaze nebom.
Iako je ovo jednostavna istina, prema istraživanjima iz mindfulnessa i psihologije, manje od 20% ljudi to redovito primjenjuje u životu. Većina ljudi još uvijek misli da su njihove misli ono što jesu i dopušta im da upravljaju njihovim osjećajima i odlukama.
Kada ovo shvatimo i prihvatimo, osjećati ćemo se slobodnije. Nismo zarobljenici naših misli, nego ih možemo promatrati i odlučiti kako ćemo s njima postupati.
Ovdje ću pisati o onome što osjećam i mojim stavovima prema svijetu koji me okružuje.
Pisati ću i o malim stvarima koje postaju velike ukoliko im se da zaslužena pažnja.
Pisati ću i o ljudima, susretima, mislima i tišinama koje oblikuju moj dan.
Dobrodošli u moj svijet!