Marketing
Priča o jednom Marku
Ispričat ću vam priču o jednom Marku.
Sigurno ga znate i vi – možda ne baš moga, ali nekoga svoga Marka, kojeg biste mogli primijetiti i upoznati u vašem okruženju, kada biste si dali malo više truda.
Marko živi tiho.
Gotovo neprimjetno.
Njegov unutarnji svijet bogat je, ali tih.
Jednog dana, dok je sjedio na klupi u parku i gledao lišće kako polako pada, prišao mu je stranac.
Zastao je ispred njega i jednostavnim tonom upitao:
“Smijem li sjesti?”
Marko je kimnuo glavom.
Stranac je sjeo, naslonio se i na trenutak pogledao u isto drvo u kojem je Marko tražio mir.
Zatim ga je upitao:
“Što ti danas znači biti živ?”
Marko je zastao.
Pogledao je kroz grane drveća, pokušavajući skupiti misli.
Riječi su mu izlazile polako, jer nitko mu nikada nije postavio tako duboko pitanje.
Počeo je pričati o danima kada se osjeća iscrpljeno, o trenucima kada mu se čini da ništa ne ide kako treba, o težini svakodnevnih obaveza.
Ali govorio je i o malim radostima – druženju sa svojom obitelji, njihovom zadovoljstvu i zdravlju, trenucima zahvalnosti dok sjedi u tišini parka, osjećaju smisla dok šeta među drvećem.
O tim trenucima ljepote koje često prolaze nezapaženo.
O snazi koju pronalazi u tome da svaki dan iznova pokuša biti dobar prema sebi i drugima, da se ne osuđuje zbog svojih pogrešaka i nastoji svaki dan prihvatiti kao novu priliku.
Na kraju je polako, s pažnjom, izgovorio:
“Život mi znači ostati vjeran sebi, preuzimati odgovornost za ono što mogu, nositi svoje terete dostojanstveno, učiti iz pogrešaka i izazova, cijeniti male trenutke i ljepotu u svakodnevnom, osjećati zahvalnost i pronalaziti smisao u svemu što radim.”
Svaka riječ bila je olakšanje. Godine tišine topile su se pred iskrenim pogledom sugovornika.
Taj trenutak promijenio je Marka.
Shvatio je da njegova priča vrijedi.
Shvatio je da postoji netko tko je spreman slušati.
Svaki čovjek ima svoju priču.
Ali tek kad ga netko istinski čuje – ona oživi.
Post je objavljen 23.11.2025. u 18:23 sati.