Kad želje nadvladaju potrebe: mjerila koja smo izgubili
Živimo u vremenu u kojem prosječan čovjek sve teže razlikuje želje od potreba.
Onaj tko ima novac može gotovo sve kupiti, ali ga malo što uistinu može ispuniti.
Nekada su potrebe bile jednostavne — sigurnost, krov nad glavom, hrana, obitelj i pripadnost.
Danas su se nametnula nova mjerila: sve se manje više mjeri brojkama i stvarima — količinom novca, kvadratima, automobilima, brojem lajkova i pratitelja.
Skoro da su nestala ona stara mjerila po kojima se veličina čovjeka mjerila karakterom, poštenjem i ljudskošću.
Kultura konzumerizma ne prodaje proizvod, nego osjećaj nepotpunosti.
Uvjerava nas da stalno nešto trebamo — noviji auto i model mobitela, bolji izgled, uspješniji život.
Tako polako gubimo sposobnost razlikovati ono što zaista trebamo od onoga što nam je nametnuto
i postajemo savršeni subjekti potrošnje — uvijek u potrazi, nikad ispunjeni.
No što ako toga postanemo svjesni i postavimo si pitanje:
tko sam ja kad više ništa ne želim?
Možda bismo tada shvatili da nam ne treba više, nego upravo suprotno — manje.
Manje trčanja za novcem, manje stvari, manje iluzija.
I da je sve što tražimo oduvijek bilo u nama — i u onim dobrim ljudima oko nas.
Možda bismo tada poželjeli vratiti se starim mjerilima — onima koja su nas činila ljudima.