Litterula

Ovih dana pregledavam i uređujem fotke na svom malom fotoblogu i vidim da sam do sad objavila 380 fotografija. Spremam ih u poseban folder jer ću inače sve pobrkati i neću imat pojma koje sam objavila a koje su u pripremi.
U mojim fotoalbumima na laptopu vlada sveopća zbrka jer sam fotke, kad mi se pokvario stari komp pa sam dobila novi laptop, ubacivala s raznih usb-ova i cd-ova na kojima nisu bile uredno razvrstane i spremljene u mapama po datumu nego po bile razbacane po raznoraznim folderima.



Dok sam snimala fotke digitalcem za vrijeme mojih dugih poslijepodnevnih šetnji znalo mi se dogoditi da mi krepaju sve baterije, i one u aparatu i one rezervne. Digitalac je tada ostao bez baterija dulje od jednog sata jer se svih osam baterija moralo punit. Zbog toga mi je bio izbrisan naštelan datum. A ja sam to tada bila zaboravila i nisam naštelala datum prije ponovnog fotografiranja. Pa mi je lijepo na sve fotke striček digitalac zapisao datum kad je aparatić proizveden ili nešto tome slično.
Esem ti tekniku i digitalizaciju kad ne mogu zapamtit koje vražje gumbeke treba pritiskat i kojim redom. Svaki put kad treba nešto podešavat, i za mobitel i za fotoaparat - i ne samo za to nego i za sve kućanske aparate - ja moram uzet knjižicu s uputama i redom čitat i bibat gumbiće.



A kad bi mi se to dogodilo da na fotkama nije bio zabilježen točan datum i sat fotografiranja - joooj, jooooj, joooooj, k vragu, taj podatak mi je bio najvažniji - morala sam svakoj slici ručno upisat datum i sat. Jer kad fotografiram biljke moram imat upisan točan datum tak da ih poslije kad mi slike trebaju mogu brzo naći. Osim toga datum snimanja govori mi i točno vrijeme kad biljka koju sam snimila lista, pupa, cvate, kad dozrijevaju plodovi i slično.



Među mnogobrojnim slikama koje sam do sad pregledala pronašla sam i fotke kupališta na Zibelu. Onoga dana kad je to snimljeno - da vidimo sad datum i vrijeme snimanja; aha evo ga: 6. rujna 2006. godine - srećom nije bilo mnogo slika, samo pedesetak, jer nisam dugo hodala. Išla sam zapravo toga petka snimit jednu veliku makluru koja je rasla pokraj nebodera u Cesarčevoj. Njeno je lišće tada bilo još zeleno i znala sam da bi ta velika maklura na početku rujna trebala biti puna velikih zelenih okruglih plodova.



A kad sam već bila u tom dijelu grada odšetala sam se nakon snimanja maklure i na kupalište. Nije bilo nigdje ni žive duše - moram priznat da mi nije bilo baš ugodno onuda sama hodat - al sam se ipak ohrabrila pa sam se spustila skroz do naše divne zelene rijeke i snimila ovih nekoliko fotki koje ste vidjeli u ovom postu.