| < | kolovoz, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Za blog sam prvi put čula tijekom ljeta 2005. godine; pričala mi jedna poznanica kak je to zgodno, kak možeš pisati o čemu god hoćeš, kak možeš komentirati tuđe postove, kak drugi blogeri čitaju tvoje postove i kod tebe komentiraju, kak i naš tadašnji gradonačelnik piše blog, kak ne moraš zakupiti domenu, a imaš svoju web stranicu itd. itd. Mislim si ja ajd, baš da ja to vidim, kak to zgleda, taj blog. Utipkala ja blog u tražilicu, iskočio servis Blog.hr, registrirala se ja i otvorila svoj prvi blog Siščanka iz drevne Siscije. Nisam imala pojma ni o pisanju postova ni o komentiranju, ni o web dizajnu, ni o htlm-u, ni o css-u, ni o uploadanju, ni o downloadanju, itd…itd… I kompjutor i digitalac kupila sam tada samo zato da ne ostanem bez posla i bez novaca. Kad sam se registrirala, malo sam prostudirala blog editor, napisala svoj prvi post i objavila ga baš na današnji dan, u petak 12. kolovoza 2005. u 21:15 h. Pogledala sam naslovnicu Blog.hr-a, našla druge blogove na listama i počela čitati postove drugih blogera. I tako sam postala i ja blogerica. Pisala, čitala i komentirala. A nedavno, kad sam pregledavala stare cd-e i na njima spremljene stare postove, pronašla sam i taj prvi post koji sam tada objavila pod naslovom Vrt u srcu. Pročitajmo ga zajedno: "Moj mali vrt moj je cijeli svijet, moja oaza mira, puna različitih boja, oblika i mirisa. No, od svibnja u njemu nisu samo moje drage biljke nego i pas, čistokrvni njemački ovčar Boss od Čakovca. On je naš kućni ljubimac, ali ne stanuje u kući nego u dvorištu, točnije mom vrtu. Čim je došao obišao ga je i ustanovio da je to prilično dobro mjesto za njega - ne kao mali boks u kojem je bio do tada - i udomaćio se za 4 dana. Vodim ga povremeno u šetnju, ali on uopće nije oduševljen. Njemu je dovoljan njegov - dakako još uvijek i moj - vrt i tu je on najzadovoljniji. Zasad nije puno kopao oko biljka - kopa samo po praznim gredicama gdje se vidi zemlja - i nije ih trgao. Samo povremeno izgrize poneki cvijet, i to samo onaj koji mu se plete oko nosa, ili legne na jastučić od male pavenke. Nastradalo je i nekoliko gladiola, a kad se zavalio u perunike sve ih je ispeglao. Prije 5 godina bih ga zbog toga "ubila", ali sada se više uopće ne uzrujavam. Čak sam spremna dio povrtnjaka izravnati i posijati travicu da se Boss može igrati."  Idućega dana, u subotu 13.08.2005., u 06:25 objavila sam još jedan post pod nazivom Šetnja. Evo i njega: "Čim zabijeli sunce kroz moj krovni prozor - iznad glave mi je, nadam se da mi neće past meteorit ili neko svemirsko smeće koje ispadne iz ruku astronautima kad se šeću oko svemirske postaje, primjerice neki šrafenciger - ja se budim. Postane mi vruće, madrac mi žari leđa kao peć i ja ustajem, bilo to tri četvrt pet ili sedam. Napravim si instantića, skuham čaj, navučem stare crne hlače, uzimam povodac – Boss me čeka pred vratima - i mi krećemo u šetnju. Veli veterinar da ga moram vodit da vidi svijet. I doista, on je oduševljen sa velikim svijetom, ali htio bi hodati po svojoj volji, a ja ga čvrsto držim na povodcu i mora hodati kud ja hoću. A to ga umara, postane živčan i onda se brzo vraćamo doma. No, to ne znači da ću ja odustati od učenja, Boss mora bit lijepo odgojen i pristojan pas, da možemo ići u grad na kavicu u kafiće kraj "mora". No dobro, nismo baš na moru, to je naša divna rijeka, ali ugođaj je isti jer gledamo brodice i rijeku koja polako teče kroz samo središte grada. A to nema baš svaki grad, to što mi imamo. Odvela sam Bossa neki dan, točnije rečeno on je mene odvukao, do naše rijeke, umočio je nogice i odmah je htio plivati, ali voda je bila suviše prljava. Ići ćemo na kupanje tamo gdje je čisto. No danas smo ostali doma, Boss leži na otiraču pred vratima, vani je nakako tmurno, a ja u sedam počinjem obavljati svoje jutarnje poslove. No, to što sam doma ne znači da sam samo domaćica, imam sreću da radim doma. Ne zarađujem baš mnogo, ali važno mi je da ne moram putovati na posao, jer ne podnosim vožnju, i uopće kretanje, osim hodanja, a i prilike u kući su takve da to trenutno nije moguće. Javlja se Boss, gromoglasno laje i čeka doručak. Namočila sam njegove keksiće - ne jede samo keksiće, jede i domaću hranu, naročito voli žgance, sir i jogurt, to će dobiti za ručak, još uvijek jede 3 puta na dan - pa će uskoro dobiti doručak. Čaj je kuhan, kišica je prestala, izgleda da se razvedrava - još nisam otvorila škure - uskoro će sedam, pa moram krenuti na posao. Trebalo bi ovih dana - najbolje vrijeme za sadnju narcisa je sredina kolovoza i rujan - posaditi narcise, a kako ćemo kad Boss čim ja uzmem sadilicu mora meni pomoć i brzo - i kako samo energično - iskopa rupu mnogo puta veću od one koja je potrebna za lukovicu narcise. Prema tome morat ćemo sadnju novih lukovica odgoditi za sljedeću sezonu. Sad još možemo jedino ispljeviti vrt, sve urediti i očistiti, porezuckat ocvalo cvijeće, posijati travu u rujnu, napunit sanduk za kompost i čekat proljeće. A u međuvremenu ćemo se lijepo šetati. Otkad me pas vodi u šetnju u boljoj sam umnoj i tjelesnoj kondiciji, a riješila sam se i desetak suvišnih kilograma. Pa sad neka mi netko veli da nije dobro imati psa. " Pogotovo ovakvoga prelijepoga dojčera kao što je Boss, najpametnijega psa na cijelom svijetu.  Taj prvi blog Siščanka iz drevne Siscije više ne postoji, izbrisala sam ga već odavno. A u međuvremenu sam otvorila i izbrisala još nekoliko blogova, pa pisala i brisala i postove i blogove, pisala i brisala… Sad objavljujem tekstove i fotografije na tri bloga: vrtlarski, fotoblog i Litterula. I čvrsto sam odlučila da neću više ništa brisati. Ostavit ću i tekstove i fotke neka stoje na blogovima pa neka čita i gleda tko god želi. Sve dok ih neka moćna ruka ne izbriše. A zašto pišem blog? Ne znam zašto, nešto me stalno tjera da pišem postove, da fotografiram i ubacujem nove slike, da pregledavam vaše blogove, čitam i komentiram vaše zanimljive postove; kratko rečeno: volim biti dio tog blogerskog svijeta! To je ono što me veseli! A sad vam pokazujem još jednu fotku: arheološki park Siscia in situ, jednu od prvih koje sam snimila, u veljači 2004. god. kad sam si kupila digitalac, pa je aploudala kad sam i to naučila.  I na kraju ovoga moga maloga podsjetnika na moje prve postove i fotke pozdravljam sve blogere diljem svijeta. Budite mi zdravi i veseli! I pišite što mislite! |