Pregled posta

Moj prvi blog i prvi postovi

Za blog sam prvi put čula tijekom ljeta 2005. godine; pričala mi jedna poznanica kak je to zgodno, kak možeš pisati o čemu god hoćeš, kak možeš komentirati tuđe postove, kak drugi blogeri čitaju tvoje postove i kod tebe komentiraju, kak i naš tadašnji gradonačelnik piše blog, kak ne moraš zakupiti domenu, a imaš svoju web stranicu itd. itd. Mislim si ja ajd, baš da ja to vidim, kak to zgleda, taj blog. Utipkala ja blog u tražilicu, iskočio servis Blog.hr, registrirala se ja i otvorila svoj prvi blog Siščanka iz drevne Siscije. Nisam imala pojma ni o pisanju postova ni o komentiranju, ni o web dizajnu, ni o htlm-u, ni o css-u, ni o uploadanju, ni o downloadanju, itd…itd… I kompjutor i digitalac kupila sam tada samo zato da ne ostanem bez posla i bez novaca.
Kad sam se registrirala, malo sam prostudirala blog editor, napisala svoj prvi post i objavila ga baš na današnji dan, u petak 12. kolovoza 2005. u 21:15 h. Pogledala sam naslovnicu Blog.hr-a, našla druge blogove na listama i počela čitati postove drugih blogera. I tako sam postala i ja blogerica. Pisala, čitala i komentirala.
A nedavno, kad sam pregledavala stare cd-e i na njima spremljene stare postove, pronašla sam i taj prvi post koji sam tada objavila pod naslovom Vrt u srcu. Pročitajmo ga zajedno:
"Moj mali vrt moj je cijeli svijet, moja oaza mira, puna različitih boja, oblika i mirisa. No, od svibnja u njemu nisu samo moje drage biljke nego i pas, čistokrvni njemački ovčar Boss od Čakovca. On je naš kućni ljubimac, ali ne stanuje u kući nego u dvorištu, točnije mom vrtu. Čim je došao obišao ga je i ustanovio da je to prilično dobro mjesto za njega - ne kao mali boks u kojem je bio do tada - i udomaćio se za 4 dana. Vodim ga povremeno u šetnju, ali on uopće nije oduševljen. Njemu je dovoljan njegov - dakako još uvijek i moj - vrt i tu je on najzadovoljniji. Zasad nije puno kopao oko biljka - kopa samo po praznim gredicama gdje se vidi zemlja - i nije ih trgao. Samo povremeno izgrize poneki cvijet, i to samo onaj koji mu se plete oko nosa, ili legne na jastučić od male pavenke. Nastradalo je i nekoliko gladiola, a kad se zavalio u perunike sve ih je ispeglao. Prije 5 godina bih ga zbog toga "ubila", ali sada se više uopće ne uzrujavam. Čak sam spremna dio povrtnjaka izravnati i posijati travicu da se Boss može igrati."

Idućega dana, u subotu 13.08.2005., u 06:25 objavila sam još jedan post pod nazivom Šetnja. Evo i njega:
"Čim zabijeli sunce kroz moj krovni prozor - iznad glave mi je, nadam se da mi neće past meteorit ili neko svemirsko smeće koje ispadne iz ruku astronautima kad se šeću oko svemirske postaje, primjerice neki šrafenciger - ja se budim. Postane mi vruće, madrac mi žari leđa kao peć i ja ustajem, bilo to tri četvrt pet ili sedam. Napravim si instantića, skuham čaj, navučem stare crne hlače, uzimam povodac – Boss me čeka pred vratima - i mi krećemo u šetnju. Veli veterinar da ga moram vodit da vidi svijet. I doista, on je oduševljen sa velikim svijetom, ali htio bi hodati po svojoj volji, a ja ga čvrsto držim na povodcu i mora hodati kud ja hoću. A to ga umara, postane živčan i onda se brzo vraćamo doma. No, to ne znači da ću ja odustati od učenja, Boss mora bit lijepo odgojen i pristojan pas, da možemo ići u grad na kavicu u kafiće kraj "mora". No dobro, nismo baš na moru, to je naša divna rijeka, ali ugođaj je isti jer gledamo brodice i rijeku koja polako teče kroz samo središte grada. A to nema baš svaki grad, to što mi imamo. Odvela sam Bossa neki dan, točnije rečeno on je mene odvukao, do naše rijeke, umočio je nogice i odmah je htio plivati, ali voda je bila suviše prljava. Ići ćemo na kupanje tamo gdje je čisto. No danas smo ostali doma, Boss leži na otiraču pred vratima, vani je nakako tmurno, a ja u sedam počinjem obavljati svoje jutarnje poslove. No, to što sam doma ne znači da sam samo domaćica, imam sreću da radim doma. Ne zarađujem baš mnogo, ali važno mi je da ne moram putovati na posao, jer ne podnosim vožnju, i uopće kretanje, osim hodanja, a i prilike u kući su takve da to trenutno nije moguće.
Javlja se Boss, gromoglasno laje i čeka doručak. Namočila sam njegove keksiće - ne jede samo keksiće, jede i domaću hranu, naročito voli žgance, sir i jogurt, to će dobiti za ručak, još uvijek jede 3 puta na dan - pa će uskoro dobiti doručak. Čaj je kuhan, kišica je prestala, izgleda da se razvedrava - još nisam otvorila škure - uskoro će sedam, pa moram krenuti na posao.
Trebalo bi ovih dana - najbolje vrijeme za sadnju narcisa je sredina kolovoza i rujan - posaditi narcise, a kako ćemo kad Boss čim ja uzmem sadilicu mora meni pomoć i brzo - i kako samo energično - iskopa rupu mnogo puta veću od one koja je potrebna za lukovicu narcise. Prema tome morat ćemo sadnju novih lukovica odgoditi za sljedeću sezonu. Sad još možemo jedino ispljeviti vrt, sve urediti i očistiti, porezuckat ocvalo cvijeće, posijati travu u rujnu, napunit sanduk za kompost i čekat proljeće. A u međuvremenu ćemo se lijepo šetati. Otkad me pas vodi u šetnju u boljoj sam umnoj i tjelesnoj kondiciji, a riješila sam se i desetak suvišnih kilograma. Pa sad neka mi netko veli da nije dobro imati psa. "
Pogotovo ovakvoga prelijepoga dojčera kao što je Boss, najpametnijega psa na cijelom svijetu.

Taj prvi blog Siščanka iz drevne Siscije više ne postoji, izbrisala sam ga već odavno. A u međuvremenu sam otvorila i izbrisala još nekoliko blogova, pa pisala i brisala i postove i blogove, pisala i brisala…
Sad objavljujem tekstove i fotografije na tri bloga: vrtlarski, fotoblog i Litterula. I čvrsto sam odlučila da neću više ništa brisati. Ostavit ću i tekstove i fotke neka stoje na blogovima pa neka čita i gleda tko god želi. Sve dok ih neka moćna ruka ne izbriše.
A zašto pišem blog?
Ne znam zašto, nešto me stalno tjera da pišem postove, da fotografiram i ubacujem nove slike, da pregledavam vaše blogove, čitam i komentiram vaše zanimljive postove; kratko rečeno: volim biti dio tog blogerskog svijeta! To je ono što me veseli!
A sad vam pokazujem još jednu fotku: arheološki park Siscia in situ, jednu od prvih koje sam snimila, u veljači 2004. god. kad sam si kupila digitalac, pa je aploudala kad sam i to naučila.

I na kraju ovoga moga maloga podsjetnika na moje prve postove i fotke pozdravljam sve blogere diljem svijeta. Budite mi zdravi i veseli! I pišite što mislite!

Post je objavljen 12.08.2022. u 08:38 sati.