Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Briga o uhu i sluhu
Cijepljenje
Da sam ja bogataš
Dioklecijanova palača
Disciplina
Frkovićev most
Govor mojih predaka
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Mužar
Oton Kučera
Plivanjem do zdravlja
Rad od kuće kod kuće
Robex i Medo
Rawhide
Serpico
Skroviti vrt
Stigla nam je jesen
Tko se oženio
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
Ue o muite arukou
Uyimbube
Viktorovac
Vruće selo na Madagaskaru
Zagorje ja tvoj sem sin
Zeko i potočić
Željeznički most
Žive jaslice
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Budući da mi je zdravlje malo narušeno, povremeno odlazim u ambulantu k svojoj liječnici na dogovor o pretragama koje su na redu; usput mi malo prekontrolira i uho, grlo i nos. Do naše ambulante može se ići kraćim putem: ravno, pa lijevo, pa desno, pa lijevo; ili duljim putem kroz park pokraj osnovne i srednje škole te fakulteta. Kad sam zadnji put išla u ambulantu pješice, prije koronske ere, izabrala sam dulji put jer je bilo lijepo vrijeme, vedro i sunčano, nije mi se nikud žurilo, a hodat bi trebala tako i onako svaki dan najmanje jedan sat. A kad sam već bila na Viktorovcu, prolazeći pokraj srednje škole malo sam skrenula u perivoj da fotografiram vidikovac.  Tražila sam podatke o tom metalnom vidikovcu oko 120 minuta no nisam na internetu ništa uspjela naći osim ovog podatka: Članovi sisačkog Hrvatskoga planinarskog društva Gvozd prvi drveni vidikovac i paviljon na Viktorovcu, brežuljku iznad središta Siska, sagradili su i dali na korištenje 8. rujna 1929. godine.  Dakle, nemam pojma tko je podigao ovaj metalni šupljikavorešetkasti sisački Eiffelov toranj, ni kad je napravljen ni kolko je visok, no mjesecima, da ne velim godinama, razmišljala sam o tome kako da se popnem gore i odozgo snimim Sisak.  Ohrabrila sam se prilikom te posljednje šetnje do ambulante i pokušala doć' do vrha te neosvojive kule. Popela se ja hrabro po prvom kraku na prvi kat, savladala ja hrabro i drugi krak, al' dalje ni makac. Odustajem. Morala sam sjest i pričekat da mi se odvrti u glavi, pa onda polako natrag na dragu mi zemljicu.  Kad bi bar to stubište bilo zatvoreno...  ...kad bi bar ova gazišta bila puna a ne ovako šupljikava?!  No kako sad stvari stoje s mojom ravnotežom, Litterula može te stube koje vode na vršni plato vidikovca gledat i fotografirat samo odozdo. Netko drugi će se morat popet gore i slikat Viktorovac i Sisak odozgo! |