srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići
Siječanj 2026 (4)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (1)
Veljača 2025 (1)
Siječanj 2025 (4)
Prosinac 2024 (5)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (16)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (15)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (13)
Studeni 2020 (3)
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Budući da mi je zdravlje malo narušeno, povremeno odlazim u ambulantu k svojoj liječnici na dogovor o pretragama koje su na redu; usput mi malo prekontrolira i uho, grlo i nos. Do naše ambulante može se ići kraćim putem: ravno, pa lijevo, pa desno, pa lijevo; ili duljim putem kroz park pokraj osnovne i srednje škole te fakulteta. Kad sam zadnji put išla u ambulantu pješice, prije koronske ere, izabrala sam dulji put jer je bilo lijepo vrijeme, vedro i sunčano, nije mi se nikud žurilo, a hodat bi trebala tako i onako svaki dan najmanje jedan sat. A kad sam već bila na Viktorovcu, prolazeći pokraj srednje škole malo sam skrenula u perivoj da fotografiram vidikovac.  Tražila sam podatke o tom metalnom vidikovcu oko 120 minuta no nisam na internetu ništa uspjela naći osim ovog podatka: Članovi sisačkog Hrvatskoga planinarskog društva Gvozd prvi drveni vidikovac i paviljon na Viktorovcu, brežuljku iznad središta Siska, sagradili su i dali na korištenje 8. rujna 1929. godine.  Dakle, nemam pojma tko je podigao ovaj metalni šupljikavorešetkasti sisački Eiffelov toranj, ni kad je napravljen ni kolko je visok, no mjesecima, da ne velim godinama, razmišljala sam o tome kako da se popnem gore i odozgo snimim Sisak.  Ohrabrila sam se prilikom te posljednje šetnje do ambulante i pokušala doć' do vrha te neosvojive kule. Popela se ja hrabro po prvom kraku na prvi kat, savladala ja hrabro i drugi krak, al' dalje ni makac. Odustajem. Morala sam sjest i pričekat da mi se odvrti u glavi, pa onda polako natrag na dragu mi zemljicu.  Kad bi bar to stubište bilo zatvoreno...  ...kad bi bar ova gazišta bila puna a ne ovako šupljikava?!  No kako sad stvari stoje s mojom ravnotežom, Litterula može te stube koje vode na vršni plato vidikovca gledat i fotografirat samo odozdo. Netko drugi će se morat popet gore i slikat Viktorovac i Sisak odozgo! |