srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Litterula
Božićna pšenica i Barbarine grančice
- 08:59 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
|
Trgovine i tržnice ovih će dana biti prepune lijepe žarkozelene pšenice uzgojene u staklenicima i mnogi će ih kupiti kako bi u svoj dom unijeli božićni ugođaj. No neki ipak žele i ove godine sami uzgojiti božićnu pšenicu. A na mom vrtlarskom blogu piše da pšenicu valja posijati na početku prosinca, u danima između spomendana sv. Barbare, 4. XII. i sv. Lucije, 13.XII., u neki lijepi starinski keramički ili porculanski duboki tanjur, u široku plitku zdjelicu ili neku sličnu posudicu.  Prije sjetve zrnje nekoliko puta isperite pa zalijte tako da bude prekriveno vodom i ostavite da nabubri preko noći. Višak vode sljedeće jutro ocijedite, na dno posudice u koju ćete posijati pšenicu položite debeo sloj vate ili mekani kuhinjski papirnati ubrus pa dodajte tanki sloj pijeska ili zemlje za cvijeće. U sredinu posudice stavite čašicu promjera odgovarajućeg svijeći koja će poslije doći na njeno mjesto. Ravnomjerno rasporedite nabubrelo zrnje pšenice u tanku sloju, ne debljem od 1 cm, pa smjestite posudu na svijetlo, toplo i zračno mjesto. Svaki dan zrnje malo poškropite, ali ne previše da pšenica ne požuti i popljesnivi. Ako vas zanima kako bi nakon toga trebalo postupati, cijeli tekst o božićnoj pšenici možete pročitati ovdje.  A jučer sam prepisivala i pregledavala stare vrtlarske tekstove koje objajvljujem na svom vrtlarskom blogu i među njima pronašla tekst o grančicama sv. Barbare. U tom tekstu piše da "prastari germanski običaj nalaže da na dan svete Barbare, 4. prosinca, valja odrezati grančice jabuke, breze, lijeske, trešnje, šljive ili forzitije, preko noći ih položiti u toplu vodu pa sutradan staviti u vazu. Vazu s grančicama smjestite na toplo i svaki drugi dan promijenite vodu. Do božićnih blagdana trebale bi procvasti. Na Božić se po broju cvjetova procjenjuje kakva će biti rodnost, odnosno vrijeme iduće godine. Osim toga, mlade djevojke na grančice bi privezale ceduljice s imenima svojih izabranika. One kojima se grančica osuši nemaju se čemu nadati, no djevojke kojima grančica procvate imaju dobre izglede za udaju. A zašto se grančice režu baš na dan svete Barbare? Prema legendi, ona je u svojim haljinama, kad je bila zatvorena u tamnici, skrivala grančicu trešnje. Škropila ju je vodom iz svoje zdjelice za piće te je grančica na dan njena mučeništva procvala. Hoće li Barbarine grančice i vama procvasti, ovisi o odabranome bilju i vremenskim prilikama ove jeseni. Naime, cvjetni će se pupovi otvoriti samo ako su dovoljno dugo bili izloženi temperaturama oko ništice."  Ja ove godine neću staviti Barbarine grančice u vazu, neću sijati pšenicu ni kititi bor - drhte mi prsti, nemam snage za vađenje ukrasa iz kutija i bojim se da ne porazbijam stare bakine kuglice. Postavit ću na Badnjak samo jaslice i stare figurice na vitrinu, tek toliko da malo ukrasim kuću. I čekati bolja vremena! |