| < | studeni, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Mato Medović, rođen u Kuni Pelješkoj 17. studenoga 1857. godine, bio je uz Vlahu Bukovca najvažniji predstavnik prvoga naraštaja slikara hrvatske moderne iz druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Slikao je prizore s povijesnom i religijskom tematikom, mrtve prirode i portrete, a prvi je uočio vrijednost primorskoga krajolika i njegovao ga kao samostalnu slikarsku vrstu te njime otvorio put modernomu hrvatskom pejzažnom slikarstvu. Još kao dječak, nakon smrti oca, bio je upućen u samostan Gospe od Loreta u blizini Kune u kojem se pripremao za ulazak u franjevačku gimnaziju. Potom se dvanaest godina školovao za redovnika u samostanu Male braće u Dubrovniku, a pri polaganju zavjeta uzeo je ime Celestin. U samostanu je počeo crtati i slikati u ulju, a 1880. godine ga upućuju na studij slikarstva u Italiju. Prima privatne poduke u Rimu od 1880. do 1882., a zatim od 1883. do 1884. u Firenci.  U Dubrovnik se vraća 1886. godine, ali uskoro uviđa nedostatke svojeg nepotpunog školovanja pa 1888. godine odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u München. Nakon toga od 1893. do 1894. boravi u Dubrovniku i u Kuni na Pelješcu. Iso Kršnjavi i Franjo Rački pozivaju ga 1895. godine u Zagreb pa Medović napušta franjevački red i odlazi iz Dubrovnika. U Zagrebu boravi do 1907. godine i pod utjecajem Vlahe Bukovca, koji je u to doba bio središnja ličnost zagrebačkog likovnog života, mijenja izričaj i intenzivira boje, paleta mu postaje svjetlija i šarenija, a tehnika slobodnija. S neobičnom lakoćom i vještinom Mato Medović komponira platna s povijesnim prizorima i religioznim temama. U tom razdoblju radio je mnogobrojne slike u crkvama sjeverne Hrvatske: u Križevcima, Požegi, Bjelovaru te oltarske slike na Pašmanu i u Baškoj. Cijeli njegov povijesni ciklus vezan je uz dekoraciju svečane Zlatne dvorane u Opatičkoj 10 u Zagrebu, za koju je prema narudžbi Ise Kršnjavoga, naslikao Splitski sabor, Dolazak Hrvata, Krunjenje Ladislava Napuljskog i Zaruke kralja Zvonimira. Nakon odlaska Bukovca, vrsnog portretista, iz domovine, i Medović počinje portretirati Zagrepčane pa tako nastaju portreti natprosječne vrijednosti, meka obrisa, usitnjena poteza i živih boja. U rodnu Kunu vratio se 1908. god. kada započinje novo razdoblje u njegovu slikarstvu koje s kraćim prekidom, od 1912. do 1914. god. kad boravi u Beču, čini njegovu poznatu "pelješku fazu". Tada nastaju pelješki pejzaži: mrtve prirode, more i marine - najveći njegov doprinos hrvatskom slikarstvu - u kojima dolazi do izražaja Medovićeva povezanost za rodni kraj i zanimanje za intimnije motive. Potkraj prosinca 1919. godine Medović se razbolio te otputovao u bolnicu u Sarajevo gdje je i preminuo 20. siječnja 1920. Pokopan je na groblju u Kuni na Pelješcu, među čempresima koje je sam posadio.  Predivne slike Mate Celestina Medovića - i sad su mi često pred očima - Litterula je imala priliku pogledati 2012. godine u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, kad je bila organizirana velika retrospektivna izložba. A na mrežnoj stranici Galerije Klovićevi dvori čitam da je to "bio cjeloviti prikaz njegova umjetničkog stvaralaštva u koji je bilo uvršteno i tridesetak djela koja dotad nikada nisu bila izlagana. Nakon više od dvadeset godina - prethodna Medovićeva retrospektiva bila je 1990. u Muzeju za umjetnost i obrt, a prije toga u Umjetničkom paviljonu 1958. - bilo je predstavljeno dvjestotinjak Medovićevih djela koja predstavljaju sve njegove faze i tematske slojeve kojima se bavio, od najranijih radova nastalih u Italiji i Njemačkoj do posljednjih slika nastalih u osami sela Kuna na rodnome mu Pelješcu. Za tu retrospektivu slike su bile posuđene iz dvadesetak muzeja i galerija, šest crkvenih institucija i više od četrdeset privatnih zbirki iz cijele Hrvatske. Neke od slika su zahvaljujući izložbi restaurirane, neke su bile izgubljene i tada su pronađene, a trideset ih je tada bilo prvi put izloženo. Za potrebe izložbe iz Moderne galerije bila je izmještena i višestruko nagrađivana historijska kompozicija "Bakanal", a iz Muzeja lijepih umjetnosti u Budimpešti kompozicija monumentalnih dimenzija "Srijemski mučenici", jedan od najljepših primjera hrvatskoga slikarstva 19. stoljeća. Tim dotad najopsežnijim prikazom Medovićeva stvaralaštva Galerija Klovićevi dvori konačno je definirala i čvrsto usidrila njegovo mjesto u hrvatskoj povijesti umjetnosti." |