ona je preživjela
ona je preživjela anafilaktički šok
pluća su joj se ukočila
i njeno srce je stalo
ostala je bez kisika dulje od pet minuta
i njezin je mozak pretrpio teške ozljede
bila je u dobokoj komi nekoliko dana
a onda se probudila i otvorila oči
mjesecima je boravila u bolnici
i na oporavku u toplicama
a onda se vratila kući svojim ljudima
sada leži na bolničkom krevetu
ili sjedi u specijalnim invalidskim kolicima
ne može samostalno sjediti ni stajati
ne služi se rukama
ona ne vidi, otežano guta i ne može žvakati hranu
sve što jede mora biti miksano ili zgnječeno
na bočicu pije čaj i vodu
ona je uzorno njegovana
redovito ju kupaju
pomoću dizalice ju premještaju s kreveta na kolica i u kadu
izvode ju na balkon, na dvorište ili u park u šetnju
svaki tjedan nekoliko puta vježba s fizioterapeutom
da joj se ne ukoče ruke i noge
svaki dan ju nekoliko puta okreću i redovito masiraju
da joj na tijelu ne nastanu natisci i žuljevi
preko noći leži na trbuhu
da ne dođe do upale pluća
pritom se odgurava desnom nogom i odiže glavu
ona ima dnevni raspored
koji se ne smije mijenjati
i uvijek točno zna što slijedi
od jutarnje njege, doručka, vježbanja i ručka
do poslijepodnevnog voća, kupanja, večere i pranja zuba
ona ne govori, ali jako dobro čuje
pažljivo prati sve što se oko nje zbiva
svoje ljude prepoznaje po hodu i po govoru
a hranu po okusu i mirisu
ona osjeća bol i blagi dodir
godi joj kad ju netko drži za ruku
i kad češlja njenu crnu dugu kosu
ona voli slušati omiljenu glazbu na radiju
no trgne se kad iznenada začuje nepoznate zvukove
ona je osoba s najtežim invaliditetom
njezin Barthelov indeks je nula
no ona nije mala beba
nije nepokretna lutka
ona je odrasla djevojka
koja ne želi biti smještena u neku ustanovu
gdje će joj staviti kanilu i hraniti ju na sondu
gdje će ležati u nekom sobičku napuštena, sama i zaboravljena
ona želi živjeti u svome gradu
ona želi živjeti u svojoj kući
ona želi živjeti sa svojim ljudima
|
