Fiat iustitia et pereat mundus
25.05.2009., ponedjeljak
Path of the righteous man
Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. Ez 18, 24 Moto koji je ujedno i naslov ovog bloga potječe iz 16. stoljeća, a bio je svojevrsni trademark cara Ferdinanda I., cara Svetog Rimskog Carstva. Aktualizirao ga je koje stoljeće kasnije poznati njemački filozof Imanuel Kant koji ga je često koristio, a moglo bi se reći da pogađa u samu suštinu njegove etičke filozofije - kategoričkog imperativa. Kako bi on to sam definirao u "Kritici praktičnog uma": "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." Neka bude pravde, pa makar i svijet propao. A što ako propadne? Nek propadne nije šteta. Naravno, pojma pravde nije formiran u 16. stoljeću. Knjiga proroka Ezekijela, od svih starozavjetnih knjiga donosi možda najopširniji osvrt na pitanje pravde. Poznat je svima monolog iz Tarantinovog "Paklenog šunda", Ezekijel 25,17 - put pravednika. Tražeći put pravednika, sjetivši se famoznog monologa zavirio sam u Ezekijela i pronašao gore navedeni citat. Danas tražiti put pravednika ili možda slijediti put pravednika je možda teže nego ikada. A možda i nije, jer od pamtivijeka je lakši put linija manjeg otpora. A i pjesnički rečeno - svako vrijeme svoje breme nosi. Pitanje koje se nameće je to - postoji li alternativa putu pravednika? Ne postoji. Isplati li se put pravednika? Vjerovatno ne. Kratkoročno gledano. A tko na kraju krajeva danas gleda dugoročno? Barem u terminu dugoročnog koje podrazumjeva starozavjetni pisac. Promišljajući dalje o ovom pitanju opet mi padoše dva filozofa na pamet. Oba Njemci, prvi je Karl Marx a drugom sam ime zaboravio. Kaže Marx tako kako su filozofi do sada uvijek razmišljali o svijetu, a zadaća filozofije je da mjenja svijet. Ili kako bi rekao antički mudrac: "Hic Rhodos, hic salta". Drugi Njemac, volio se također doticati etičkih principa, iako ni sam nije živio po njima. Pa ga je onda na predavanju jedan pametan student, a pametnih studenata uvijek ima, pitao kako to da on promovira nešto što ni sam ne živi. A ovaj mu je odgovorio, parafraziram: "Ja sam putokaz. Putokazi ne putuju, oni samo ukazuju kojim putem treba ići." Marxova ekipa je otišla krivim putem, a većina nas niti ne pokuša pogledati putokaz. A vrijeme je krenemo. Pa makar i svijet propao. Nek propadne, nije šteta. |