Fiat iustitia et pereat mundus
23.10.2008., četvrtak
Zavođenje
|
Zavođenje, barenje, zašprehavanje, muntanje... nazivi su za jednu te istu stvar a označavaju gotovo isto... privođenje suprotnog spola ka svojoj interesnoj sferi (kako je ovo lijepo formulirano, nadasve tako lijepo zvuči da bih poslao ovo u Britannicu). Kada smo definirali što je to, slijedeći važan korak je da se pozabavimo metodom istog. Naravno, ova četiri gore navedena izraza su različiti lokalizmi urbanog govora za istu stvar iako se metodom možda ponešto mogu razlikovati jedan od druog. Mitski Don Juan , ruralno-urbalni tip i šaner, frajer imaju retoričko drugačiju metodu ali je ona u samoj biti ista. A bit samog zavođena (uzet ćemo ovaj termin kao „neutralan“) je u tome da je to – OBMANA. Pa prvo pitanje u svemu je definicija obmane. „Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi“ – kaže Erich Fromm, za kojeg vjerujem da svi imaju u kućnoj knjižnici, ako ne onda barem je većina čula za njega. Iako možda nije jasna definicija, dužom neditacijom nad ovom formulacijom može se doći do rješenja. Pitanje glavno sada je... zašto obmana? Da, zašto baš obmana? Zato što svatko u tom nesretno zavođenju kreće s obmanom. Kreće li tko s potpunom slikom? Zamislite da dođete na prvi 'dejt' s ciljanom osobom i kažete: „Znaš... čangrizav sam ujtro, tjedno trebam barem 18 sati svoga mira, prdim redovno nakon doručka, ne volim da me itko gleda dok drkenjam svojih pola sata dok natežem po gitari, kada pišem blog ne želim nikog 10m oko sebe...“. Generalno, možda bih ja to možda i progutao. Al to je samo zbog smanjenja standarda iz dana u dan. Ali iz današnje ženske perspektive teško da bi to itko tolerirao... Međutim kako danas počinju dejtovi... „Znaš eto čitam baš knjigu Orhana Pamuka (istina = vidio si knjigu u izlogu i pomislio kako bi bilo dobro da ti i to jednom „podleti pod ruku“), suosjećam se sa situacijom u Darfuru (istina= Darfur?), pa da... slažem se... stvarno je loše što rade od gay zajednici (istina= boli me kurac za pedere, isto ko' što i njih boli kurac za mene...)“ Crnjak? Istina. Naravno, glavna floskula današnjeg tzv. „pluralističkog“ duštva je izbjegavanje stereotipa, što ovo gore definitivino jest, i sam bih se morao složiti s tim, međutim stereotip bio ili ne, mišljenje 90% muškaraca (a jamačno i žena odvija se po ovom modelu ... ili „patternu...) Obmana... Da, obmana... bilo je je (yeah, yeah!!) i prije nas, bit će je i poslije nas. Pitanje je... možemo li mi tome šta pridonjeti? Aposlutno ne. To je ona susptanca samog zavođenja. Odgovor koji sami tražimo. Odgovor koji sami dajemo. Ono što su prije nas gutali. Ono što mi gutamo. Ono što će poslije nas gutati. Sama bit je to cijele te obmane. Ono što nas privlači. A one mane poslije, poput prduckanja, prihvaćamo kao slatke manice, pa kasnije kao mane, evenutalno kao velike mane.... Mana, to je ta ključna riječ čini mi se. Obmana je ključ iza te mane, samo je valja prepoznat na vrijeme. Jebo čovjeka bez mane, samo pitanje je, jesmo li spremni otključati (progutati) svačiju manu. Kako tko. Ili još bitnije.... Kako kome! |
12.10.2008., nedjelja
o aferama
|
dobila sam interesantni mail danas... pa da vidimo, koliko zatvaramo oci pred istinom! Prva afera Oženjen muškarac imao ljubavnicu. Jednoga dana otišli su u njen stan i vodili ljubav cijelo poslijepodne. Iscrpljeni, zaspali su i probudili se tek oko 8 navečer. Muškarac se brzo obukao i zatražio od svoje ljubavnice da iznese njegove cipele van i zaprlja ih travom i prljavštinom. Obuo je svoje cipele i pošao kući. "Gde si bio cijeloga dana?" na vratima ga je dočekala žena. "Ne mogu te lagati" odgovorio je on. "Imam ljubavnicu i vodili smo ljubav cijelo popodne." Ona je pogledala dolje u njegove cipele i rekla: "Lažove jedan! Opet si igrao golf cijeli dan!" Druga afera Sredovječni par je imao dve kćeri, ali su uvijek razgovarali kako bi bilo lijepo imati i sina. Odlučili su probati još jednom da dobiju sina. Žena je zatrudnjela i rodila zdravo muško dijete. Presretni otac pohitao je u rodilište da vidi svog novorođenog sina. Kada je video najružnije dijete ikada, prestravio se. Nema šanse da sam ja otac ovog nesretnog djeteta - rekao je ženi. Pogledaj ove dvije preljepe djevojčice kojima sam roditelj! Ti si švrljala iza mojih leđa! Žena se osmjehnula i odgovorila: 'Ne ovoga puta!' Treća afera Grobar je radio kasno jedne noći. Pripremao je tijelo gospodina Drljače, koji je trebao biti kremiran, i ustanovio frapantnu činjenicu. Drljača je imao najveći privatni dio tijela koji je ovaj ikada vidio! 'Izvinjavam se gospodine Drljača,' komentirao je grobar, 'Ne mogu dozvoliti da tako impresivan primjerak bude kremiran, to mora biti sačuvano za budućnost.' Potom je odstranio cjenjeni primjerak, spakovao ga je u torbu i ponio kući. 'Imam nešto za pokazati, nećeš vjerovati svojim očima,' rekao je ženi otvarajući torbu. 'Gospodine Bože!' žena je uzviknula prestravljeno, 'Drljača je mrtav!' Četvrta afera Žena je bila u krevetu sa ljubavnikom kada je začula muža koji je ulazio u kuću. 'Požuri,' rekla je, 'stani u kut.' Nauljila ga je bebi uljem i potom posula talkom. 'Ne miči se dok ti ne kažem,' rekla je. 'Pretvaraj se da si kip.' 'Šta je ovo?' pitao je muž kada je ušao u prostoriju. 'To je kip,' odgovorila je. 'Petrovićka je kupila jedan, meni se svidjelo pa sam i ja nabavila sličan.' Bez daljeg komentara otišli su u krevet na spavanje. Oko 2 poslije ponoći, muž je izašao iz sobe i nedugo poslije se vratio sa pivom i sendvičem. 'Evo,' rekao je kipu, 'uzmi ovo. Ja sam tako dva dana stajao kod Petrovića, mogao sam crknuti od gladi.' Peta afera Muškarac je ušao u bar i naručio pivu. 'Izvolite gospodine, to će biti 20 lipa.' 'Dvadeset lipa?' ponovio je čovjek. Pogledao je u jelovnik i pitao: 'A koliko bi koštala bečka i butelja prošeka?' 'Kuna i 10,' odgovorio je barmen. 'Kuna i 10?' ponovio je čovjek. 'A hoćeš da mi reći gdje je vlasnik ovog restorana?' Barmen ga je pogledao: 'Na katu, sa mojom ženom.' Čovjek ga je upitao 'A šta radi gore sa tvojom ženom? 'Isto što i ja ovdje sa njegovim restoranom. ' Šesta afera Jura je umirao a njegova žena je sjedila pored njega. Pogledao je gore ka njoj i slabim glasom rekao: 'Moram ti nešto ispovijediti.' 'Nemoj se sada zamarati pričajući, ' odgovorila je ona. 'Ne,' insistirao je, 'Hoću umrijeti u miru. Spavao sam sa tvojom sestrom, tvojom najboljom prijateljicom, njenom prijateljicom i tvojom majkom!' 'Znam,' odgovorila je, 'Sada se samo opusti i pusti da otrov djeluje.' meni se najvise svidja zena iz zadnje afere...  |
06.10.2008., ponedjeljak
Puzzle
|
Imam prijatelja koji voli sklapat puzzle. I to što je više onih komadića tim bolje. Pa koji god da je motiv. Bavarski dvorci, disneyevi likovi, brodovi na pučini... što je više komadića kartona tim bolje. Iskreno rečeno nikad nisam u puzzlama vidio nekakvu svrhu i logiku. OK, zabavno je... ali čemu zabava kada već vidiš na poleđini kutije što slažeš? Svi mi slažemo svoje puzzle. Samo zabava je tim veća što mi na poleđini naših kutija vidimo jednu sliku a gotovo uvijek slažemo totalno drukčiju, kolko god da se trudimo da slažemo onu na poleđinu. Procjenu. Želju. To je ono što želimo slagat. A složimo na kraju realnost. Ili razbijemo tu realnost surovo kao što je Aleksndar presjekao gordijski čvor. I surovije. Jednom sam slagao puzzlu. Bila je to jedna puzzla... pa eto tako reć ozbiljnija. Od jedno pa najmanje 3 hiljade komadića. Moža i 5. Kad počne čovjek slagat, ako je dovoljno entuzijastičan ni ne broji. I slago, slagao sam tu puzzlu... Valja imat razvijene razne sposobnosti za slaganje. Ali kad se čovjek na to odluči onda s nekakvom ludom lakoćom predvidi svu problematiku. Možda ju i ne previdi koliko ju želi previditi. No dobro. Slagao sam ja tu puzzlu i slagao i slago i taman da ubacim par onih komadića da sklopim cjelovitu sliku tu sam malo zapeo (tako sam iznad kreveta kao klinac dugo godina gledao kako ETu fali par komadića da bude integralan). Spletom okolnosti puzzla se rasula kao kula od karata. Recimo da vam dodji brat i razvali puzzle po sred cijele sobe. Bijes je toliko velik da mu razvalite plesku i pokidate mu najdražu igračku. Budaletino jedna blesava, noli turbare circulos meos! I gledaš u te puzzle kao debil razočaran. I slažeš ih u kutiju da ih baciš na prašnjavu policu u nadi da će se možda i ta puzzla nekad složiti. Slaže se i slaže i gotovo da se složi na ono prethodno stanje prije razvaljotke. Gotovo se čovjek ponada da je opet složio puzzle kako treba, ubacujući još komade spojene u kompaktnu cjelinu... puzzle se ovaj put višom silom ne opet poremete, nego i slome. Nespojivi komadići kartona. Poslije toga je svake puzzle teško slagat. A i kad bolje promislim... uvijek sam više volio cijelovite slike nego fragmente. Slaganje fragmenata ima svoju ljepotu i čar, ali još veću ljepotu i čar ima jedinstvena slika. Samo je pitanje... imali cjelovitih slika, ili kako u što manje fragmenata složiti motiv? |
