Fiat iustitia et pereat mundus
27.09.2008., subota
|
koliko pravde, a koliko nepravde ima na ovom svijetu? pa pogledajmo nesto sto svakodnevno srecemo situacija broj 1: evo, naprimjer nogomet. onaj kreten od Engleza (jel bio Englez? nemam pojma. nije da bas pratim) slomi Eduardu da Silvi nogu i to opako, i dobije tri utakmice zabrane. ili kak se vec to zaprav zove. a ovaj nas Kovac, ili kako vec se zove (a cujte, zensko, ne pratim ja to. u prosjeku utakmicu u deset godina.) dobije cetiri utakmice zabrane jer je slucajno opalio nekog laktom. da se razumijemo, ja ne pratim nogomet. i bas me briga jel su se pomlatili i jel bilo krvi, suza, sampanjca ili smijeha. nikad mi to nije bilo jasno, a na onih par utakmica sto sam pogledala sam se ipak malo previse nazivcirala. tako da u vrijeme kad su utakmice vecinom odem na kavu u birc bez televizije, ili prosetat gradom jer nikog zivog nema, ili se jednostavno odmaram. ali ipak ne volim ovakve ciste situacije koje se mijenjaju kako politika mjenja smjer vjetra. ili bolje receno, vjetrova. situacija broj 2: koliko puta vam se dogodilo da ste si razmisljali kako bi bas zeljeli naci dobar posao? i onda ste nekim slucajem naletili na natjecaj, prijavili se s nadicom u svoje sposobnostii popusili od nekog tko je ne samo manje kvalificiran od vas, nego jos k tome i glup i ruzan? i onda si mislite, ako je vec trebalo biti samo natjecaj pro forma, zasto vam to nisu rekli kad ste direktno pitali, da se ocekujete taj razgovor, intervju ili sto li vec kao da cekate Godota. a da stvar bude bolja, osoba koja vas je pretekla je u povijesti bila jedan od aktera afere "Index". pravda? malo teze. situacija broj 3: trudite se cijeli zivot biti posteni. ne lagati (osim u rijetkim situacijama, kao kad dodjete nekom bolesniku i kazete da bas dobro izgleda. mislim, covjek je bolestan, ne treba mu jos i kritika na racun sminke ili obleke), ne prevariti partnera, ne dobivati posao preko znore, ne krsiti zakon, kako pravni tako i moralni. i onda naletite na kolegicu koja je svojedobno promjenila nekoliko "muskaraca svojeg zivota" od kojih je vecina bila na sceni istodobno, dobila posao preko oca, prolazila najbolje u zivotu zahvaljujuci imenu, i opet je nasla novog muskarca. dapace, on je zgodan, pametan, bogat, i obozava ju. ona samo mora pogled usmjeriti prema necemu i vec je sve ispunjeno. a vi danonocno kuhate ruckove koje vam se tako ne da kuhati, perete prljave gace i carape i peglate kosulje nekome tko vas voli, ali on ne zna nista od tog raditi, pa ne bi bas sad oprao sudje nego za par sati (kad se sve skori i sasusi, kad ce reci da nema vremena rifljati). da, volio bi on to sve nauciti, ali nikako da nedje vremena. u medjuvremenu vi radite tri posla da zaradite nesto, a on se priprema za svoj buduci posao, koji doduse zahtjeva visemjesecnu pripremu, ali ne bas cijelodnevnu. i mislite si, doci ce i moje vrijeme. sigurno hoce. nije moguce da karma bas nijednom ne vrati sve dobro i posteno u zivotu. ali nekako to dugo traje... i nakon svega toga... pogledam oko sebe. i vidim milijardu sitnica koje su bas onakve kakve bi trebale biti. zivotni prostor je kao i uvijek u konstruktivnom neredu, smijesak je bas na licima ljudi na kojima treba biti, njezni cvilez psa je vjeran i razvedravajuci kakav je i oduvijek bio. i onda se i ja nasmijesim. jer, kao i sjemenke, cuda postoje. ja samo jos cekam svoje. neka vas! |
25.09.2008., četvrtak
Barba non facit Filosofem
|
...kao što ni odjelo ne čini čovjeka... Pa što onda ne hodaš gol, čovječe? ili obrijan?  |
13.09.2008., subota
Momak s kamenom u ustima
|
Davne 1986. izašla je knjiga, zbrika priča Roberta Fulghuma koja se zvala Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću. Čovjek je zaista u pravu, sve što se treba znati nauči se u vrtiću... da poslije piškenja treba oprati ruke, da teti-drugarici treba reći 'hvala' nakon što ti da šalicu pa makar i najodvratnije bijele kave na svijetu. To je mudrost iz pješčanika dječjeg igrališta a oni koji ju ne nauče, teško je kasnije iskopaju. Kasnije se učenje svodi na čistu obmanu. Nevjerovatno je zapravo koliko je školstvo u stanju obmaniti učenika i svjesno mu to raditi kroz čitavo školovanje. A čemu tome sve? Da ga lako uniformiranog šutnu u svijet. Sjećate se priče o momku koji se zvao Kaligula? Opaki rimski vladar poznat po sadizmu, obolio psihički i to zbog navodne konzumacije afrodizijaka. To je bilo doba bez vijagri, rufanola i španskih mušica. Kaligula je arhetip loše persone, a njegova ludost je kulminirala kad je u rimski senat doveo svog konja i proglasio ga za konzula. Jer direktno je ponizio sve vrijednosti tada velikog i moćnog carstva. I Kaligula je u 41. godini života svršio od noža zapovjednika svoje straže. Umro čovjek, a bio mlad jebote. Povijesna činjenica je ta da gospodin Čizmica nikad nije doveo konja u Senat i proglasio ga za konzula, barem ne postoje nikakvi povijesni izvori za to. Ali ipak ovaj podatak se tako lijepo slaže u biografiju opakog rimskog vladara da bi bilo suludo taj podatak izbaciti iz povijesnih udžbenika. Ipak meni je ostala jedna priča više u pamćenju a sjetim je se često kad stvari ne idu baš kako bi trebale. Bio je taj jedan momak koji živo u staroj Grčkoj, a rodio se sa šprahfelerom, tiho je pričao i nerazgovjetno. A opet san tog momka je bio da bude govornik. Pričao je pred publikom koja ga je zbog svojih oratorskih nedostataka često prekidala i rugala mu se. Mladi Demosten je odlučio da će poraditi na svojim nedostacima pa je na obali Egejskog mora s kameničićima na jezikom deklinirao grčke imenice, a stihovima nadglasavao valove koji su udarali o stijene na obali. I izrastao je u oratora kojeg povijest pamti već više od 2000 i kusur godina. Obilježio je povijest govorništva "Flipikama" odnosno govorima protiv Filipa Makedonskog koji je imao pretenzije ne samo na Demostenovu rodnu Atenu nego i na čitavu Grčku. Filipike su ušle u povijest, Filip ušao u Grčku, a naš Demosten emigrirao. Neprijatelji su ipak uspjeli doći do Demostena, a on je poput velikog Sokrata život svršio popivši otrov. Idealna priča za naslov ovog bloga. Nek bude pravde, pa makar i svijet propao. Demosten je arhetip, baš poput i još većeg Sokrata onoga čemu bi smo svi trebali težiti, moralni imperativ svakog - fiat iustitia et pereat mundus - pa eto ipak kasnije nam društvo malo promjeni ploču. Neka svijeta, a pravde ako bude - bude. Zgrabi priliku i bježi, od pravde se još nitko nije najeo. Pa i Grci su svom Demostenu napisali: Da si, Demostene, imao snagu jednaku pameti, ne bi Helenima zavladao ratoborni Makedonac. Um caruje, a Dundo Maroje? Odnosno, um caruje - a snaga klade valja? Pričaju nam jedno, a potiču nas na drugo. Imajte pameti ko Demosten, a snage kao Kaligula. A pravde ako bude - bude. Ako ne bude - što je tu je. I tako se ja često sjetim Demostena i Sokrata kada pravda zakaže. A Fulghum je očigledno najbolje rekao. Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću. Mudrost iz pijeska dječjeg igrališta. "Sve što treba da znam o tome kako treba živjeti, šta raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta. A evo šta sam tamo naučio: Sve podijeli sa drugima. Igraj pošteno. Ne muči ljude. Svaku stvar vrati gdje si je našao. Počisti za sobom. Ne uzimaj ono što nije tvoje. Kada nekoga povrijediš, izvini mu se. Peri ruke prije jela. Pusti vodu u toaletu. Topli keks i hladno mlijeko su zdravi. Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo. Svakog poslijepodneva odspavaj. Kad izađeš u svijet, budi oprezan u saobraćaju, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog druga. Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, niko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama. Zlatne ribice, hrčci, bijeli miševi, čak i sjemenke iz plastične čašice – jednom moraju da umru. I mi ćemo. A zatim se sjetite svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – VIDI. Sve što treba da znate sadržano je negdje u ovom spisku. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primjenite na život svoje porodice, posao, državnu politiku, svijet u kome živimo – i vidjećete da će pravilo ostati jasno, tačno i čvrsto." |
...prvi post...
|
kao i u svakom novom pocetku, pocinje se s necim prvim. u ovom slucaju, prvim postom. da se razumijemo, ovo meni nije prvi post. moj trag stopala ostao je vec u ovoj blogosferi. zakopan negdje duboko u milijunima drugih postova i blogova. ali ovaj blog ima drukcije rodjenje. nije rodjen iz krvi i suza. rodjen je iz smijeha. samim time njegova sudbina je drukcija. a put kojim ce se ona otkriti... polako, sve ces na vrijeme otkriti. pa da se odmah osvrnem na poneke stvari koje me u zadnje vrijeme intrigiraju. naravno, povezano s pravdom i postenjem u svijetu. daklem, hrvatska estrada. bilo je lijepih momenata, ali generalno to je vise-manje saka jada. mislim, ljudi koji se godinama trude i rade, tipa, za koricu kruha, dok neki genijalac izmisli tekst "afrika-paprika" i pobere milijune. ili se uda za poznatog nezenju i time osigura svoje ime u tabloidima. ili povlaci dijete po novinama u svrhu promocije sebe i svojih multitalenata. i sto covjek moze napraviti? oni koji ce u tome vidjeti nekakve uzore i postivati pojedince sa estrade poput zlatnog teleta. oni koji ne znaju drukcije ce se hraniti tim podacima jer im to na neki nacin daje nadu da svatko moze uspjeti. drugi ce se opet smijati tome, a opet se nece zapitati da li je ista od tog moralno ispravno, da li tim smijehom podupire nastavak toga. trece nece biti briga. ignoriranje je najbolji nacin. da me krivo ne shvatite, nemam ja osobno nista protiv tih ljudi. oni su jednostavno nasli carobnu formulu za uspjeh za ovom podrucju i to koriste. ne mozemo ih osudjivati zbog tog. u krajnjoj lijini, preidealisticki bi bilo misliti da ce se nemoral tabloida i zutog tiska ikad povuci. razgovarajuci o ovim temama, jucer sad odlucila napisati pjesmu. ritmove i pozadinsku muziku stavit cu iz nekog programa koji se tako obilato koriste u svim sferama glazbe i produkcije. a tekst ce ici ovako nekako: eh, sto volim miris baustele dok stojim tamo ispod one skele. a u blizini djevojke, lijepe i bijele nama baustelcima se jako vesele... |
