Fiat iustitia et pereat mundus
13.09.2008., subota
Momak s kamenom u ustima
|
Davne 1986. izašla je knjiga, zbrika priča Roberta Fulghuma koja se zvala Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću. Čovjek je zaista u pravu, sve što se treba znati nauči se u vrtiću... da poslije piškenja treba oprati ruke, da teti-drugarici treba reći 'hvala' nakon što ti da šalicu pa makar i najodvratnije bijele kave na svijetu. To je mudrost iz pješčanika dječjeg igrališta a oni koji ju ne nauče, teško je kasnije iskopaju. Kasnije se učenje svodi na čistu obmanu. Nevjerovatno je zapravo koliko je školstvo u stanju obmaniti učenika i svjesno mu to raditi kroz čitavo školovanje. A čemu tome sve? Da ga lako uniformiranog šutnu u svijet. Sjećate se priče o momku koji se zvao Kaligula? Opaki rimski vladar poznat po sadizmu, obolio psihički i to zbog navodne konzumacije afrodizijaka. To je bilo doba bez vijagri, rufanola i španskih mušica. Kaligula je arhetip loše persone, a njegova ludost je kulminirala kad je u rimski senat doveo svog konja i proglasio ga za konzula. Jer direktno je ponizio sve vrijednosti tada velikog i moćnog carstva. I Kaligula je u 41. godini života svršio od noža zapovjednika svoje straže. Umro čovjek, a bio mlad jebote. Povijesna činjenica je ta da gospodin Čizmica nikad nije doveo konja u Senat i proglasio ga za konzula, barem ne postoje nikakvi povijesni izvori za to. Ali ipak ovaj podatak se tako lijepo slaže u biografiju opakog rimskog vladara da bi bilo suludo taj podatak izbaciti iz povijesnih udžbenika. Ipak meni je ostala jedna priča više u pamćenju a sjetim je se često kad stvari ne idu baš kako bi trebale. Bio je taj jedan momak koji živo u staroj Grčkoj, a rodio se sa šprahfelerom, tiho je pričao i nerazgovjetno. A opet san tog momka je bio da bude govornik. Pričao je pred publikom koja ga je zbog svojih oratorskih nedostataka često prekidala i rugala mu se. Mladi Demosten je odlučio da će poraditi na svojim nedostacima pa je na obali Egejskog mora s kameničićima na jezikom deklinirao grčke imenice, a stihovima nadglasavao valove koji su udarali o stijene na obali. I izrastao je u oratora kojeg povijest pamti već više od 2000 i kusur godina. Obilježio je povijest govorništva "Flipikama" odnosno govorima protiv Filipa Makedonskog koji je imao pretenzije ne samo na Demostenovu rodnu Atenu nego i na čitavu Grčku. Filipike su ušle u povijest, Filip ušao u Grčku, a naš Demosten emigrirao. Neprijatelji su ipak uspjeli doći do Demostena, a on je poput velikog Sokrata život svršio popivši otrov. Idealna priča za naslov ovog bloga. Nek bude pravde, pa makar i svijet propao. Demosten je arhetip, baš poput i još većeg Sokrata onoga čemu bi smo svi trebali težiti, moralni imperativ svakog - fiat iustitia et pereat mundus - pa eto ipak kasnije nam društvo malo promjeni ploču. Neka svijeta, a pravde ako bude - bude. Zgrabi priliku i bježi, od pravde se još nitko nije najeo. Pa i Grci su svom Demostenu napisali: Da si, Demostene, imao snagu jednaku pameti, ne bi Helenima zavladao ratoborni Makedonac. Um caruje, a Dundo Maroje? Odnosno, um caruje - a snaga klade valja? Pričaju nam jedno, a potiču nas na drugo. Imajte pameti ko Demosten, a snage kao Kaligula. A pravde ako bude - bude. Ako ne bude - što je tu je. I tako se ja često sjetim Demostena i Sokrata kada pravda zakaže. A Fulghum je očigledno najbolje rekao. Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću. Mudrost iz pijeska dječjeg igrališta. "Sve što treba da znam o tome kako treba živjeti, šta raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta. A evo šta sam tamo naučio: Sve podijeli sa drugima. Igraj pošteno. Ne muči ljude. Svaku stvar vrati gdje si je našao. Počisti za sobom. Ne uzimaj ono što nije tvoje. Kada nekoga povrijediš, izvini mu se. Peri ruke prije jela. Pusti vodu u toaletu. Topli keks i hladno mlijeko su zdravi. Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo. Svakog poslijepodneva odspavaj. Kad izađeš u svijet, budi oprezan u saobraćaju, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog druga. Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, niko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama. Zlatne ribice, hrčci, bijeli miševi, čak i sjemenke iz plastične čašice – jednom moraju da umru. I mi ćemo. A zatim se sjetite svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – VIDI. Sve što treba da znate sadržano je negdje u ovom spisku. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne riječi i primjenite na život svoje porodice, posao, državnu politiku, svijet u kome živimo – i vidjećete da će pravilo ostati jasno, tačno i čvrsto." |
