Fiat iustitia et pereat mundus
23.10.2008., četvrtak
Zavođenje
|
Zavođenje, barenje, zašprehavanje, muntanje... nazivi su za jednu te istu stvar a označavaju gotovo isto... privođenje suprotnog spola ka svojoj interesnoj sferi (kako je ovo lijepo formulirano, nadasve tako lijepo zvuči da bih poslao ovo u Britannicu). Kada smo definirali što je to, slijedeći važan korak je da se pozabavimo metodom istog. Naravno, ova četiri gore navedena izraza su različiti lokalizmi urbanog govora za istu stvar iako se metodom možda ponešto mogu razlikovati jedan od druog. Mitski Don Juan , ruralno-urbalni tip i šaner, frajer imaju retoričko drugačiju metodu ali je ona u samoj biti ista. A bit samog zavođena (uzet ćemo ovaj termin kao „neutralan“) je u tome da je to – OBMANA. Pa prvo pitanje u svemu je definicija obmane. „Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi“ – kaže Erich Fromm, za kojeg vjerujem da svi imaju u kućnoj knjižnici, ako ne onda barem je većina čula za njega. Iako možda nije jasna definicija, dužom neditacijom nad ovom formulacijom može se doći do rješenja. Pitanje glavno sada je... zašto obmana? Da, zašto baš obmana? Zato što svatko u tom nesretno zavođenju kreće s obmanom. Kreće li tko s potpunom slikom? Zamislite da dođete na prvi 'dejt' s ciljanom osobom i kažete: „Znaš... čangrizav sam ujtro, tjedno trebam barem 18 sati svoga mira, prdim redovno nakon doručka, ne volim da me itko gleda dok drkenjam svojih pola sata dok natežem po gitari, kada pišem blog ne želim nikog 10m oko sebe...“. Generalno, možda bih ja to možda i progutao. Al to je samo zbog smanjenja standarda iz dana u dan. Ali iz današnje ženske perspektive teško da bi to itko tolerirao... Međutim kako danas počinju dejtovi... „Znaš eto čitam baš knjigu Orhana Pamuka (istina = vidio si knjigu u izlogu i pomislio kako bi bilo dobro da ti i to jednom „podleti pod ruku“), suosjećam se sa situacijom u Darfuru (istina= Darfur?), pa da... slažem se... stvarno je loše što rade od gay zajednici (istina= boli me kurac za pedere, isto ko' što i njih boli kurac za mene...)“ Crnjak? Istina. Naravno, glavna floskula današnjeg tzv. „pluralističkog“ duštva je izbjegavanje stereotipa, što ovo gore definitivino jest, i sam bih se morao složiti s tim, međutim stereotip bio ili ne, mišljenje 90% muškaraca (a jamačno i žena odvija se po ovom modelu ... ili „patternu...) Obmana... Da, obmana... bilo je je (yeah, yeah!!) i prije nas, bit će je i poslije nas. Pitanje je... možemo li mi tome šta pridonjeti? Aposlutno ne. To je ona susptanca samog zavođenja. Odgovor koji sami tražimo. Odgovor koji sami dajemo. Ono što su prije nas gutali. Ono što mi gutamo. Ono što će poslije nas gutati. Sama bit je to cijele te obmane. Ono što nas privlači. A one mane poslije, poput prduckanja, prihvaćamo kao slatke manice, pa kasnije kao mane, evenutalno kao velike mane.... Mana, to je ta ključna riječ čini mi se. Obmana je ključ iza te mane, samo je valja prepoznat na vrijeme. Jebo čovjeka bez mane, samo pitanje je, jesmo li spremni otključati (progutati) svačiju manu. Kako tko. Ili još bitnije.... Kako kome! |
