Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će.
Ez 18, 24
Moto koji je ujedno i naslov ovog bloga potječe iz 16. stoljeća, a bio je svojevrsni trademark cara Ferdinanda I., cara Svetog Rimskog Carstva.
Aktualizirao ga je koje stoljeće kasnije poznati njemački filozof Imanuel Kant koji ga je često koristio, a moglo bi se reći da pogađa u samu suštinu njegove etičke filozofije - kategoričkog imperativa. Kako bi on to sam definirao u "Kritici praktičnog uma":
"Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon."
Neka bude pravde, pa makar i svijet propao.
A što ako propadne?
Nek propadne nije šteta.
Naravno, pojma pravde nije formiran u 16. stoljeću.
Knjiga proroka Ezekijela, od svih starozavjetnih knjiga donosi možda najopširniji osvrt na pitanje pravde. Poznat je svima monolog iz Tarantinovog "Paklenog šunda", Ezekijel 25,17 - put pravednika.
Tražeći put pravednika, sjetivši se famoznog monologa zavirio sam u Ezekijela i pronašao gore navedeni citat.
Danas tražiti put pravednika ili možda slijediti put pravednika je možda teže nego ikada. A možda i nije, jer od pamtivijeka je lakši put linija manjeg otpora. A i pjesnički rečeno - svako vrijeme svoje breme nosi.
Pitanje koje se nameće je to - postoji li alternativa putu pravednika?
Ne postoji.
Isplati li se put pravednika?
Vjerovatno ne. Kratkoročno gledano. A tko na kraju krajeva danas gleda dugoročno? Barem u terminu dugoročnog koje podrazumjeva starozavjetni pisac.
Promišljajući dalje o ovom pitanju opet mi padoše dva filozofa na pamet. Oba Njemci, prvi je Karl Marx a drugom sam ime zaboravio.
Kaže Marx tako kako su filozofi do sada uvijek razmišljali o svijetu, a zadaća filozofije je da mjenja svijet. Ili kako bi rekao antički mudrac: "Hic Rhodos, hic salta".
Drugi Njemac, volio se također doticati etičkih principa, iako ni sam nije živio po njima. Pa ga je onda na predavanju jedan pametan student, a pametnih studenata uvijek ima, pitao kako to da on promovira nešto što ni sam ne živi.
A ovaj mu je odgovorio, parafraziram: "Ja sam putokaz. Putokazi ne putuju, oni samo ukazuju kojim putem treba ići."
Marxova ekipa je otišla krivim putem, a većina nas niti ne pokuša pogledati putokaz. A vrijeme je krenemo.
Pa makar i svijet propao.
Nek propadne, nije šteta.
Post je objavljen 25.05.2009. u 00:49 sati.