| < | kolovoz, 2024 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Prosinac 2024 (1)
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (3)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (1)
Rujan 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2012 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ili pivo, ili gajbu...... 
Lisbeth
Prioriteti
- 20:50 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Bila sam u depresiji jedno vrijeme, prilično dugo vrijeme. Čudno je to vrijeme za ljude sa adhd-om; ta praznina u glavi nakon one sve vječne buke, taj manjak bilo kakvog poleta, bilo kakve, ma kako glupe iskre koja bi upalila maštu; ništa. Veliko crno, gusto opipljivo ništa. Teško do besvijesti, kao crna rupa, svijalo me doslovno u 2d oblik nevidljiv iz nekih kuteva. Bez obzira što je moj mozak bio prazan, u njemu i dalje postoji to nešto što ja jesam i sve moje znanje, samo negdje duboko ispod tog crnog katrana. Tjerala sam se da nešto radim za što se ne mora uložiti fizička energija, jer je nemam i sve me boli. Crtam, igram igricu, ponekad ali rijetko pišem, učim španjolski i njemački na duolingo. Bilo šta je bolje od besciljnog zurenja u ništa u sebi, kao pješak u magli koji se trudi nazrijeti kraj... Nema kraja depresiji, nju u tren oka zamjeni sunce, kao u prevrtljivom proljetnom vremenu, ali ona je i dalje tu... Uvijek je tu. Kažu: Prioriteti. Treba postaviti prioritete - što je bitno, što se mora, bez čega se ne može. Ne postavljati nerealne ciljeve, baby steps svakim danom, ali mora ih biti, bar par. Neće to prekinuti depresiju ali ju može osjetno skratiti ili nas svesti na one koji su „funkcionalno depresivni“. Ja idem u one funkcionalne. Znači ono nužno što moram da bismo mogli preživjeti moja obitelj i ja. Idemo na posao. Preskočim dućan. Skuham. Preskočim pranje. Operem. Sušilica. Preskočim peglanje. Preskočim čišćenje. Stan zatrpan. Goste ne primamo. Istuširam se, jer idem na posao. Operem zube, umijem se. Gledam tik tok o deset koraka rutine za lice. Klinka od 17 s licem klinke od 17. Koji K? Ali ajde, i ja odradim deset koraka. U danu... Dobila sam godišnji. Slobodni dani i godišnji su u biti loši za depresivne osobe. Pedeset posto onoga što „se mora“, sad se više ne mora. Ne mora se tuširati, oprat zube, nikakvi koraci za ništa. Wc, krevet. Sve manje energije svakim danom. Ako mi za ručak treba sat vremena, jedva ga skuham. Najradije bih rekla, skini me s godišnjeg, ali sam preumorna... Jedno jutro sjedim na kadi. Jer nemam bide. Perem coochie i poochie. I razmišljam.... nisam se istuširala danima, oprala zube, počešljala, umila, ali bitno da su moja coochie i poochie u reprezentativnom stanju, jer – moraju se znati prioriteti. |
