| < | prosinac, 2024 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Prosinac 2024 (1)
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (3)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (1)
Rujan 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2012 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ili pivo, ili gajbu...... 
Lisbeth
Kako izgleda biti žena i žrtva obiteljskog nasilja u Lijepoj Našoj
- 07:20 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
Kopija pisma na koje još nije dan odgovor Pritužba na nehumano postupanje sa žrtvom nasilja, propuste i neravnopravno ponašanje odnosno favoritiziranje počinitelja Poslano na ove adrese 14.11 splitsko-dalmatinska@policija.hr, kabinet@mup.hr, policija@mup.hr Poštovani, treći put sam jučer se našla u prilici da prijavim svog supruga za prijetnje i zlostavljanje policijskoj stanici u Kaštel Sućurcu. -Prvi put, 27.10.2024 za prijetnju meni i mojoj kćeri pri kojoj sam prilici tri do 4 puta napomenula da on posjeduje oružje i sklon je sezat za njega kao način zastrašivanja. U prilogu vam šaljem isječke tog razgovora u kojem spominjem to. (isječke možete poslušati dolje u Intro) -Drugi put, 11.11.2024 kad me zatočio u stanu, isključio struju i ostavio bez grijalice u situaciji gdje sam imala groznicu i bila u visokoj temperaturi satima. Tom prilikom sam također naglasila da smatram da mu nije oduzeto sve oružje, jer koliko sam ja vidjela uzeli su samo lovačko. I opet sam nabrojila oružje za koje ja znam da posjeduje. Oni su uzeli zračnu pušku i pitali ga-ima li još, on je rekao ne i oni su otišli. Nisu ga priveli na ispitivanje, odradili su samo zapisnik o oružju ne i o činjenici da me protiv volje zaključao i ostavio bez struje satima dok sam bila bolesna što je kazneno djelo, zar nije? A zaključao me da ne bi mogla doći do glavnog prekidača za struju. -Treći put jučer 13.11.2024 rano ujutro, ja sam pronašla jedan pištolj, ispostavilo se da je plinski, što ja tada nisam znala; u pokušaju da iznesem taj pištolj iz njegove sobe, dobila sam dva udarca, jedan u lice u predio sljepoočnice drugi u rame i pritom sam ga uspjela odgurnuti i pobjeći u svoju sobu. Kad sam nazvala policiju oni su zahtijevali od mene da Ja otvorim vrata a ne on, iako sa im govorila da me strah i da on sigurno ima još oružja. Rekli su mi ne možemo ništa ako vi ne otvorite vrata. I ja sam izašla otvoriti vrata i predala im oružje. Odveli su nas oboje na ispitivanje, nitko nije pozvao hitnu pomoć, nisu mi uslikali obraz dok se trag udarca još jasno vidio, ni rame, nisu me tretirali kao žrtvu niti su imali ijednu ženu kod ispitivanja. Tražila sam da moram otići po terapiju jer nisam popila tablete a moram ih piti redovito zbog svoje bolesti, nisu mi dozvolili. Dali su mi papir na kojem piše da sam uhićena da potpišem. Zbog čega, čl 10, šta je čl 10 pa eto to, kaže, i ja sam odbila potpisati. Zahtijevala sam i inzistirala na hitnoj koja je došla oko 9 cc, od 4.30 smo bili u postaju. Htjela sam napisati poruku prijateljici da mi donese tablete, na što se mlada policajka koja je netom došla, možda par minuta prije, izvikala na mene da ne smijem koristit mobitel jer sam uhićena. (usput, kad su tri djevojke došle na smjenu, dotična među njima, ušle su u tu prostoriju u kojoj sam ja izlagala jedan od traumatičnijih događaja u svom životu, cerekale se i svađale oko nečega bez imalo respekta onog običnog ljudskog) Pitala sam zašto mi nisu rečena prava prije uhićenja, na što je jedan stariji policajac rekao - evo to su ti prava, tu sjedi. Nakon pet minuta rekla sam - još nitko mi nije rekao moja prava-svi su šutjeli, bilo je oko 4 osobe u prostoriji tom trenutku. Navodno je moj muž rekao da je plinski pištolj moj i ja sam ga uperila u njega. To je bilo dovoljno da me uhite. Pitala sam, zašto niste njega uhitili kad sam ja rekla da je posezao oružje na mene? Ta je mlada policajka se izvikala neću se ja s vama raspravljati gospođo o policijskim stvarima. Opet sam tražila hitnu. Rekla sam da je odavno prošlo vrijeme kad sam trebala popit terapiju. Policajac je sjedio nasuprot mene i prčkao po mobitelu-rekao je, ajde daj mi reci koje tablete trebaš pa da im kažem da donesu. Rekoh to hitna ne može donijeti. On kaže ipak ti reci i ja nabrojim tablete on tipka u mobitel, ja mislih zapisuje, a on je u stvari tražio kontakt nekog i nazvao da mu treba nešto oko maslina!? Da li je moglo ružnije i zašto? Hitna kad je došla, mogli su mi dati samo brufen za bol od udarca i temperaturu. Napisali su i rekli da je veoma bitno da do poslijepodne najkasnije popijem terapiju. Međutim, ja sam cijelo vrijeme provela u pritvoru. Iza rešetaka, cijeli dan. Čekala sam satima da mi dozvole korištenje običnog wc-a da mogu promijeniti uložak, što mi je odobreno negdje oko 4 popodne, od jutra!!! Cijeli dan do 6 navečer sam molila makar čokoladicu, kad mi je gospodin neki napokon donio neke kekse. Nisu mi omogućili ni poziv ni ništa i srećom moja je doktorica došla i donijela mi tablete oko 14 sati. Dolazili bi me pitati zašto nisam navela da ima još oružja? Jesam, ali nitko nije ili mario ili slušao. Za vrijeme dok sam ja bila u pritvoru, moj je suprug nakon pretrage stana sjedio vani, i razgovarao na mobitel, mogao popit kavu i pojest nešto. Ja sam ga čula jasno. Ja sam pila vodu iz one špine iznad čučavca. Neki je službenik razgovarao sa njim, pitao ga -kako ste doktore, jeste se umorili, ajde, ajde, sad će to završiti. Mislim da je to taj službenik koji mi se napokon smilovao i dao kekse i bocu vode oko 6,30 navečer! Na kraju smo odvedeni pred suca- zajedno! Ispitivani smo zajedno. Jer ste me stavili u ulogu nasilnika. Jer sam predala oružje koje policija nije uzela. Jer je to moj muž rekao, samo to. Jer je moj muž doktor, čak i nekim policajcima unutar stanice i „isti“ tretman nije bio isti. Meni piše da mi je oduzeto oružje -koje nije moje, ne piše predala je oružje koje pripada suprugu, ali mi smo ga favoritizirali jer se znamo i dali smo mu čak priliku da posakriva sve ostalo prije nego smo krenuli na pretres. Ja sam optužena da sam uperila oružje u supruga. To što je on mene istukao, to nema veze nigdje. Bio je ponižavajući preko svake mjere. Ja sam uvijek držala do policije, cijenila ju , učila kćer da cijeni poštuje i brine o zakonima, jer su oni tu da nas čuvaju, da bi sad, kao žrtva psihičkog, fizičkog i ekonomskog nasilja -uključujući i moju kćer koja to sve isto prolazi, bila optužena i izjednačena s nasilnikom, odnosno, stavljena u lošiji položaj od njega. Ovo je pismo odgovor zašto žene ne prijavljuju nasilje dok ne bude prekasno. Da je bilo koji drugi čovjek u pitanju, već bi ga poslali na procjenu u bolnicu ili nešto, ali ne, on ima tretman -doktore jel vam treba šta, a ja da sam neki kriminalac možda bi bolje prošla. Do danas nisam dobila odgovor,naravno. Rekli su, provjeriti će.... Ono što sam saznala je da je dan prije moj budući bivši suprug bio u policiju u neslužbenom posjeti i da pismenu izjavu da sam ja psihijatrijski slučaj pa se moje izjave ne mogu uzimati za ozbiljno. Kolekcija mojih izjava i izjava na linku specijalno za blog.hr : Sabrana djela mojih izjava i ostalog u kratkom intru s prikladnom muzikom A možete pogledati i moj kanal : Bračne Priče podcast i yout tube kanal |
