O Betsaidi sam malo pisala ovdje:
Bethsaida

Slijepca su doveli Isusu, a on ga izvodi iz sela. Isus nije želio biti showman i činiti čudesa pred ljudima u ovom mjestu. Kasnije saznajemo da je ovo mjesto čak i prokleo jer su bili nevjernici. Uzeo je čovjeka za ruku i odveo ga izvan mjesta. Kao da mu je time poručio da je ovdje samo za njega. Možda i taj slijepac nije dovoljno vjerovao, pa je bilo potrebno da se iscjeljenje izvrši postupno, da čovjek počne vjerovati da je njegovo iscjeljenje moguće. Nakon što je progledao, šalje ga direktno kući, i zahtjeva da ne ulazi u selo.

Zanimljivo je ovo Isusovo iscjeljivanje. On, koji je mogao iscijeliti samo riječju, ovdje iscjeljuje postupno, u dva dijela.
Ponekad je iscjeljenje trenutno, a ponekad je proces. Kad razmišljam o svojem iscjeljenju, uvijek razmišljam na način da je to proces. Otvaranje duhovnih očiju je proces. I Bog nam daje malo po malo, onoliko koliko nam je u tom trenutku potrebno da vidimo, onoliko koliko možemo shvatiti.

Zamislimo da smo mi taj slijepac. Isus nas odvodi iz sela, iz poznatog okruženja. Dok hodamo, moram se u potpunosti pouzdati u njega, dajem mu ruku. Iako ne vidim kuda hodam, ali mu vjerujem. Izvan sela smo samo ja i on, nema gomile, nema buke, nema predstave. Stavlja mi ruke na oči i iscjeljuje me. Polako se otvaraju moje duhovne oči, ali još uvijek vidim mutno. Drugi put stavlja svoje ruke i moj duhovni vid postaje jasan. Nakon toga, šalje me kući, u moj dom, ali traži da ne idem u selo, u mjesto odakle smo došli, da se ne vraćam na staro.

Otvaranje naših duhovnih očiju proces. Čisto srce vidi Boga.

U Markovom evanđelju, nakon ovog događaja, Isus vodi svoje učenike u Cezareju Filipovu i kroz razgovor otvara i njima duhovne oči, osvješćuju u potpunosti tko je on.
O Cezareji Filipovoj sam malo pisala ovdje:
Cezareja Filipova