Neki zakonodavac htio je iskušati Isusa pitanjem što mu je činiti da baštini život vječni. Odgovor je bio da ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe.
Ali, ponovo on pita, tko je moj bližnji?
Tada je Isus ispričao priču o čovjeku koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon. Putem su ga napali lopovi, pokrali, istukli i ostavili ga polumrtvog. Onuda je prolazio svećenik, pa levit, no nisu se obazirali na njega. Zatim je prošao Samaritanac, koji mu je povio rane uljem i vinom, odveo ga je u gostionicu, pobrinuo se za njega. Sutradan je dao gostioničaru još novaca da brine o tom čovjeku, jer je morao ići dalje, a ako potroši više, na povratku će mu vratiti.
Koji je od ovih ljudi bio njegov bližnji? Onaj koji je pokazao milosrđe.

Svećenik i levit su bili vjernici, ali ipak su pokazali nečovječnost. Oni vide, ali ignoriraju. Vjerska znanja ili pripadnost određenoj religiji prazni su bez akcija koje ih podržavaju. Ljubav je djelovanje, a ne samo neki osjećaj ili teorija. Na žalost, oni ne vide vezu između slova zakona i duhovnog zakona.

Tko su lopovi? To su sve one brige, nesreće, problemi, sve ono što nas je u životu slomilo, ili na neki način obilježilo, pa sada djelujemo kao da u nama nema života.

Tko je dobar Samaritanac? To je Bog na djelu. Bez ikakvih pitanja tko je čovjeka napao, nesebično povio mu je rane, smjestio u gostionicu, platio da se čak brinu o njemu dok on ponovo ne dođe. Bez da traži ikakvo jamstvo, bez da traži ikakvu zahvalnost. To je Bog koji iscjeljuje i brine o nama iako smo možda slomljeni ili zabrinuti.

Kada je Isus objašnjavao tko je naš bližnji, namjerno je uzeo Samaritanca iz razloga jer židovi nisu prihvaćali Samaritance, za njih su oni bili nečisti nevjernici. Naš bližnji je onaj koji čini djela milosrđa, a ne onaj koji samo izgleda tako.

Djela milosrđa dolaze iz srca. Često je potrebno duhovno iscjeljenje, pa tek onda slijedi fizičko iscjeljenje. I iz priče o Samaritancu učimo da božje milosrđe može doći iz različitih, neočekivanih izvora.
Kad kažem djela milosrđa dolaze is srca, pitam se koliko milosrđa u svojem srcu imamo prema sebi samima. Koliko smo puta prema sebi samima bili baš kao levit i svećenik – nešto vidimo u svojem životu, svoje ponašanje prema sebi samima, ali ignoriramo. Ili toleriramo.

Ova priča mi je divna jer nam govori da usred pustinje, usred kamenitog i opasnog krajolika, uz sve nevolje koje možemo imati, pojavljuje se božansko milosrđe.
I baš zato jer ne znamo odakle će se pojaviti i na koji način, ako želimo iscjeljenje otvorimo se za nešto lijepo i neočekivano. Neka ta prekrasna Sila djeluje u našim životima. Povjerujmo i prepustimo se. To je proces. To je proces Ljubavi i Transformacije, toliko suptilan, ali učinkovit. To je Proces koji vodi Bog.