Nedavno smo se prisjetili Krštenja Isusovog na rijeci Jordan. Krstio ga je Ivan Krstitelj, a nakon toga Isus odlazi u Pustinju na četrdeset dana, da bi kasnije započeo svoje javno djelovanje.
No, sada ću se osvrnuti samo na čin krštenja.

Ivan Krstitelj je živio u divljini, odjeven u devinu dlaku, hranio se medom i skakavcima. U svojim govorima nije podilazio nikome, ukazivao je na društvenu nepravdu i grijehe, pozivao na promjenu i pokajanje. Govorio je da je on priprema, da priprema ljude za Onoga koji će doći nakon njega, koji je jači i bolji.
»Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.«
Čak i simbolički možemo reći da je bio Glas iz divljine koji budi, koji poziva da se vratimo Istini.

Rekla bih da predstavlja etapu kada osvješćujemo svoje „grijehe“, ono sa čime nismo zadovoljni, što nas boli, što nije Istina i Dobro. Čistimo um. Da bismo kasnije mogli dobiti Duha. To je zapravo Krštenje Isusovo koje predstavlja naš dublji, novi način života sa Bogom. To je preobrazba Srca, živi se na novi način.

Silazeći u rijeku Jordan, ljudi su izražavali svoju potrebu za oproštenjem, svoju spremnost da promijene svoje ponašanje kako bi dočekali Boga koji dolazi. Ulazak u rijeku Jordan bio je zapravo vanjska manifestacija onoga što se već dogodilo iznutra.

Sama rijeka Jordan za židove ima vrlo simboličko značenje: prešavši rijeku, nakon četrdeset godina lutanja sa Mojsijem, Bog je ispunio svoje obećanje. Rijeka Jordan je granica između obećanja i ostvarenja. Pa kao što kod Ivana Krstitelja vidimo simboliku moralne prirode, predstavlja etapu u kojoj čistimo um, osviješćujemo se, tako je bilo, na neki način, i simbolike u prelasku preko pustinje i preko Crvenog mora (opet simbolizam vode): Izraelci su se morali „pročistiti“ od svih emotivnih tereta koja su nosili sa sobom, trebalo je proći četrdeset godina, čitava generacija da bi obnovljeni mogli krenuti naprije.

Simbolizam uranjanja u vodu predstavlja smrt staroga, rađanje novoga, obnavljanje, stvaranje. Vode se pojavljuju i prije Biblije – to je praelement stvaranja života. Mnoge se biblijske, pa i Isusove priče događaju pored nekih izvora ili zdenaca.

Voda također predstavlja emocije koje je potrebno umiriti da bismo svjesno djelovali.
Zemlja – predstavlja fizičko tijelo
Voda – predstavlja astralno tijelo u kojem se procesuiraju emocije
Zrak – mentalno tijelo, misli
Vatra – viši mentalni plan, Sveti Duh (vatra) čisti um (prisjetimo se Duhova i plamenih jezika).
Mentalno tijelo kontrolira emocije.
Cijelo iskustvo krštenja je ulaženje u emocije i njihovo pročišćavanje tako da imamo obnovljeni um.