Life in Amsterdam
četvrtak, 01.03.2007.
Jucer, danas...sutra????
Jucer mi je komp pojeo jedan jako duuugi post i to je jos vise pridonijelo mojoj ogorcenosti i ljutnji i osjecaju nemoci. Kao da sam lutka na koncu pa netko drugi povlaci konce, a ja samo skakucem, bezglavo.
Pisala sam o mom Pikuli. Mom mekanom djetetu blijede koze i mirisnog tjemena. Kad ga udahnem i sklopljenih ociju znam da je moj...prepoznala bih ga izmedju tisuca i tisuca drugih...
Pikula opet pada. Rusi se po stanu, onako mekan i topao, na podu izgleda kao hrpica vate. Samo klone, popuste mu koljena. Pita me: " Mama, opet padam, zasto padam??" A ja, krvareci iznutra od boli, navlacim klaunovsku masku na lice i hrabro odgovaram: " Ma to ti lovis zeceve...maloprije si ulovio Zelenog, sad je Plavi na redu...". Klaunovska maska je nesto dobro. Naime, ja ga jos uvijek time mogu zavarati. Jer, moje ostale maske dijete " cita". Obuhvati moje lice svojim mekim rucicama, natjera da ga pogledam i zadubi se u moje oci svojim pogledom starim sto godina, pogledom starca, pogledom punim mudrosti i nabora svoje malo celo, namrsti se, i postane tuzan. Zbog mene. A ja ne mogu lagati. I necu. Zato izbjegavam odgovor..
Lijecnici nas tapsaju po ledjima i tjese nas. Moram li se pouzdati u njihovu strucnost ili u svoj majcinski instinkt koji mi govori da to nikako ne moze biti u redu i da mi ne mogu " mazati oci" ???? Pokusavaju oni...Kada mi nesto objasnjavaju, onda redovito govore glasnije, da bi ih ja kao strankinja, valjda bolje razumjela. Ali ne morate vikati i slovkati, ja jesam strankinja, ali nisam niti glupa, niti tupa, niti autisticna niti gluhonijema ! Govorim VAS jezik, pobogu !
Imam osjecaj da me se lijecnici ovdje pomalo pribojavaju. Naime, pitali su me nebrojeno puta da li sam ja studirala medicinu ??? A ja, kukavna, sjela na kompjuter i citala, citala i citala o toj bolestini dok mi se nisu oci osusile. Ne dozvoljavam i ne mogu si dopustiti da me prave budalom, zato jer sam strankinja i jos k tome dolazim iz Istocnog bloka.
Kada trazim detaljnu sliku krvi mog Pikule, izbulje oci. Kada citam njegov chart, ljubomorno ga spremaju, kao nehotice, ispod papira. Smatraju me "Azdajom" i medicinskim sestrama sam bila prica dana kada sam, nakon tri sata cekanja sa golim djetetom na lijecnika koji se nije udostojao doci da mu da lijek, odbila mu pruziti ruku uz objasnjenje zasto to nisam ucinila. Dospjela sam na svojevrsnu "crnu listu"roditelja kada sam trazila od odjelne sestre da mi makne sa ociju jednu sestru koja je odbila presvuci posteljinu sa mog kreveta, nakon sto se Pikula na njemu popiskio. Banula je usred noci jer se oglasio medicinski alarm nakon sto se Pikula premjestao zbog mokre odjece ( a spavao je meni na trbuhu), vidjela da je moj krevet popiskin i rekla da u njenom ugovoru o radu stoji klauzula da ne treba presvlaciti posteljinu sa kreveta roditelja malih pacijenata, "jer stradava kicma od saginjanja". Napominjem da je ja to nisam niti trazila. Napala me bez razloga, u stilu "dijete mora biti u svom krevetu, a ako nije, ti glupa mama presvlaci sama, ko ti je kriv". Pa sam je lijepo smijenila. Da li sam si napravila medvedju uslugu, ne znam.
Nakon sto sam jednom urlala na apotekarku da mi ne krade citostatik iz Pikuline flasice, jerbo kako je nije uopce sram krasti citostatik , a kamoli djetetu !!!!!, moj Muz je rekao da mozda ne bih trebala tako, ipak mi njih trebamo (apoteku). Na sto sam mu ja skoro iskopala oci i rekla da nismo mi tu radi apoteke, nego ona radi nas (nazalost) i da se tu radi o zdravlju naseg djeteta, i da zaboravi uzuse dobrog ponasanja, jer da ce to apoteka opet napravit ukoliko ne reagiramo. Drugi put je Pikula dobio lizaljku, kao ispriku. Sram ih bilo !!!!
A mom Pikuli opet pada i ovo malo kosice sto mu je bilo naraslo. Ostaje mu u kapici kad je skinem i onda ja to poskrivecki cistim, e da se ne bi Pikula jos vise rastuzio jer vidi dijete i samo da mu se kosica prorijedila i da je izgubio siske koje su se sad popele na vrh glave. Moje dijete pati a ja sam nemocna. Uzela bih cuperke svoje kose i nalijepila bih mu na glavu, samo kad on ne bi bio toliko pametan pa skuzio. Pa onda, nemocna kakva jesam, obnevidjela od suza, i dalje nastavljam davati lijekove, spricati ga kojekakvim otrovima i protuotrovima u nadi da ce to skoro prestati.
Moje drugo dijeta, zilava Pikulina, kuzi da nesto nije u redu. Pa ga ljubi i draga. I vise nego sto je Pikula navikao. Pa se moj "macho man" ljuti i gura je od sebe i vice da "zasto ga slini"...A ja ljubim oboje, ne znam koga vise, od glave do pete, tu mekanu djecu, moju djecu, ta mala stvorenja..moju mladuncad....Na mene se ne ljute kad ih ljubim, nego gugucu od zadovoljstva i radosti, i vicu "Jos, jos'''a meni je to nekako zasada dovoljna nagrada...
