Life in Amsterdam
srijeda, 19.05.2010.
Kakvo proljece ????
I da se nadovezem na meryl...ovdje definitivno nema proljeca...kakvo crno proljece u zemlji gdje drvo ispred moje kuce jos uvijek nije prolistalo, srami se valjda, ljudi jos uvijek nose zimske jakne i, doduse, japanke na nogama, ali ja to vidim kao nekakav gradjanski neposluh, protest protiv visokog proljetnog datuma i prisutne hladnoce !!
Skoknusmo do Zagreba za vrijeme proljetnih (???) praznika. Da skoknusmo, ubismo se vozec 16 sati cca 1400 km. Mislili smo, mladi i naivni (he,he), da ce u ZG bit sunca i topline. Prevarismo se. Kupila tamo djeci cizmice za kishu. Srecom, ponijeli smo kishobrane. Koje smo dobro iskoristili. A nekako smo se i smrzli. Uzeli proljetno-ljetnu odjecu, pa posudjivali od obitelji jakne i nepromocive cipele. Kako su Pikula i Pikulina nedavno oboje preboljeli vodene kozice, Pikula nesto lakse i bezbolnije, kod Pikuline je to trajalo i trajalo...mislili smo, ajde, djeca zasluzila malo mazenja i pazenja u Kroaciji. Figa !!!! Sjedili doma i gledali Mini TV i beskrajno dosadjivali Baki, koja je u dva tjedna smrsavila toliko da je mogla postrance uci kroz zatvorena vrata, jer na mjestima dobro ne dihtaju. Pikulina se sramila svojih "pokica"(kako se ovdje zovu vodene kozice) jer je jadna imala valjda 5000 pokica po tijelu, u ustima, na zubnom mesu, jeziku, pod noktima (!!!!), na glavi, tabanima, u nosu i ostalim skrivenim dijelovima tijela, tak da 72 sata nije uopce spavala (dala sam joj, po preporuci hrv. lijecnice 1/4 Normabela, da dijete konacno zatvori okice i pokusa spavat )...No, onda i od Kroacije gotovo pa nista. Pikula rezignirano zakljucio da je u ZG isto kao i u Amsterdamu i da nismo trebali tolko putovat da bi opet kisnuli...sunce mamino !!!!!
Zagreb, mozda zbog kishe, mozda zbog recesije, mozda zbog neke trece stvari, izgleda tuzno. A ja jos tuznija. Veselili smo se dozivljaju Zagreba, bili u kinu s klincima, na Lego izlozbi, setnjama...ali se nikako ne mogu oteti dojmu da je Zagreb tuzan. Gotovo pri svakom susretu sa dragim ljudima neizbjezna je kuknjava o skupoci, prekonocnim poskupljenjima, aferama, politici...O novcu se prica non-stop, o narusenom zdravlju nesto manje...Pozeljeh se zatvoriti u cahuru i zacepiti usi. A natmurenih lica na ulici sve vise. Umjesto suze radosnice, kanula suza zalosnica...
Vratili se mi u zemlju zimskih jakni i japanki bez carapa, a tamo nas docekale hrpetine smeca na svakom kvadratnom centimetru ulice, plocnika, trgova itd...smetlari iliti po Pikulinom "mestolali" strajkaju. Hoce vece place. 10 dana smeca i - hop, povecanje place..istina, ne bas neko veliko, ali su ipak izborili svoje...i ocistili slijedeceg dana vecinu hrpetina..detaljno...Skidam kapu.
Ovdje se ne stisava galama oko jedinog prezivjelog u avionskoj nesreci u Tripoliju, 9-godisnjeg djecaka sa juga zemlje. Po novinama se prepucavaju oko medijske buke koja ga okruzuje. Jadno dijete je cak bilo podvrgnuto telefonskom intervjuu sa bolesnickog kreveta kojeg mu je priredila jedna "zuta" novina. Onda jos nije znao da mu je i stariji brat i oba roditelja stradalo...sada zna...Trebalo bi takve novinarske vampire zatvorit. Srecom, njegova familija ga je uzela pod svoje i napravila neprobojni zid oko njega. Do daljnjega...
Sto ima jos....puno toga , samo van nesmin kazat !! 
Do sljedeceg citanja, salje vam puse mama iz Amsterdama !!!!
