Life in Amsterdam
petak, 17.09.2010.
Bez fenjera...
Uranjam u mracno raspolozenje, bez fenjera. I prepustam se hladnim valovima straha. Taj strah koji me preplavljuje i koji, zato sto se utapam, umrtvljuje sve moje racionalne misli, instinkt...Postajem prazna ploca, usredotocena samo na taj strah, uzrok straha i postajem svjesna kako struji mojim udovima i smanjuje i zadnji tracak nade i realnosti da se smisljenim i racionalnim postize vise. Nastupa letargija, postaje mi svejedna svakodnevica, dan i noc.
Mislim da se nikad necu osloboditi toga straha. Postao mi je suputnik, zapijenjeni,nezeljeni pratilac koji dize svoju ruznu glavu u trenucima kada trebam imati sigurnu ruku, bistar pogled i snazni glas. Preplavljena, pogledavam u oci mojih najmilijih, trazim bolest, nesigurnost, njihov strah. Budim se i ne budim se. Intuicija govori jedno, slijedim je, grijesim, kaznjavam samu sebe zbog panike u mojim venama, sutradan ponavljam greske. Ljeskaju se neki dani na suncu, ja zmirim. Ne usudjujem se otvoriti oci. Ruke mi bivaju pruzene, glasovi prolaze kroz mene...
Moj glas se ne cuje, predaleko sam.
nedjelja, 12.09.2010.
"U medjuvremenu u Amsterdamu..."
Nastavak ....
I ovako i onako sam mislila napravit nizozemsku verziju ljeta, na sto me ljubazno podsjeti "zoccao". U nadi mog ljeta , po naski "babljeg" ili jamerikanskog "Indian Summer", sjedimo doma, vani pljusti, a mi se sa sjetom prisjecamo kise u Rvatskoj...:)
Buduci djeci ovdje pocinje skola usred ljeta, tocnije ove godine 23.08., morasmo se vratit...Docekala nas, kao i obicno kisa, sa tom razlikom da su nekima koji su, zbog recesije, ostali u NL, narasle plivace kozice na noznim prstima. I nalovila im se mahovina na glavi...Pokazuje mi jedna mama ponosno slike sa djecjih praznika, a na svakoj slici djecica u kabanicama, cizmicama, dugim rukavima i opremom za ronjenje u parku.
Prvi dan skole, docekala nas unezvjerena uciteljica koja mora na kraj izaci sa 30 djece, sto je zakonski maksimum, spojili, jadni, razrede i otpustili ucitelje zbog recesije. I sada ona jadna ne zna sto ce sa tim brdom djece!!! Zamislite, kaze ona meni, ja samu sebe ne cujem !!! Sirota.
Od prezaposlenosti i prevelikog nadzora nad buljukom djece, nije primjetila da su Pikulinu dvaput vec pokusali opljackati na skolskom dvoristu, njeni vrsnjaci od 7 godina, jurcali za njom, ona vristala na nema nofce, ali onda ju je jedna ljubazna skolska kolegica, valjda da se, dokaze huliganima muskog spola, cak i pretresla i prepipala od glave do pete, trazeci eurice. Mozda je do njih dosla vijest da je Pikulina u posjedu zlatne burme...Ako vicem tamo u skoli, onda sam Balkanac, ako sutim misle valjda da je to u redu.
Uveli su nam chip tramvajske karte. One kaj skeniras kad ulazis u prijevozno sredstvo. Na sto se opet javnost digla na noge, jer, kaze jedna moja sugradjanka, onda me mogu kontrolirat kuda ja putujem. Kartodrapka u tramvaju je propustila gospodju informirat da je amsterdamski ZET upravo zakupio NASA-in spijunski satelit a da bi slijedio ljude koji se voze travajem ili busom po Amsterdamu. I biljezio sumnjive rute. Npr. na plac...ili u javni zahod. Protuargument gospodje je bio da zeli zastititi svoje osobne podatke i privatnost. I to od strane gradjanke glavnog grada u kojem malo tko ima zavjese na prozoru..toliko o privatnosti...ovdje vidim susjedu koliko zrna graska ima na tanjuru, ako se malo potrudim i marku donjeg vesha kojeg nosi.
Dobili smo novi ukras na tresnji u "nedodirljivom vrtu", tj. na vrtu u kojeg ne smijemo niti zakoracit, ali zato placamo odrzavanje, valjda da se divimo sa prozora i duboko uzdisemo od ceznje. Kako je taj vrt pod lokotom i lancem, valjda je netko htio dati svoj doprinos uredjivanju, pa je zafrljio praznu gumu od bicikla na vrh tresnje. A mozda je to opet neka otkacena instalacija amsterdamskih umjetnika..ki ce ga znat ...
Nekih novih vijesti o susjedima nema, razmilili se i oni ljeti po nekim Egiptima, Sudanima i Maroko-ima, ali je narasla populacija jednog stana...cekam u zasjedi da ih izbrojim...jos mi nije uspjelo.
Cekam u zasjedi i cistace stubista, ako nalete, pa da ih priupitam zasto dolaze samo jednom mjesecno i da li slucajno mogu oprati cesce prozore na stubistu koje peru inace jednom godisnje. Tako da, zapravo, sa stubista se ne mozemo divit "nedodirljivom vrtu"- ne vidi se !!!
Sladoledar stavio crne zastavice na fasadu, kao za reklamu za sladoled !!! Upitasmo zasto, a on kaze, pa vidite da je na njoj i duga - kao simbol da poslije kise dolazi duga !!! WTF ? kakva je to reklama za sladoled ??? kakva je to poruka klincima ?? Valjda: gledajte, sada pada kisa, pa onda cekajte dugu, pa kada duga dodje, odjurite po sladoled, taj je najbolji poslije kise ??? Sto se ukupnog dojma tice, nama izgleda kao da zivimo iznad pogrebnog poduzeca...
Slatki detalj: ovdje pljuska policajcu kosta 50 eura !! Naime, nakon sto je policajca jedan stricek pogladil po licu, ovaj ga je tuzil privat. Sud je presudio kaznu od 50 eura. Koju krivac nije platio. E sad bi ga trebalo utuzit, poslat mu pljenitelje imovine itd...pratim zorno razvoj dogadjaja. Pitam se sto bi sa tom spoznajom ucinio hrvatski zivalj, da je tako u Hrvatskoj...dragovoljno platili unaprijed, pa vudri ga Blaz ???
Obavijesteni smo da ce skola organizirat radionicu "padanja" ???? Da, naime, moraju djecu naucit kako pravilno padat, jerbo svake godine cca 40.000 ozljedjene djece zavrsi na hitnoj. Radi se o tri vrste ozljeda: glezanj, zglob na ruci i potres mozga. Cak tri tisuce vise ozljeda nego prosle godine. U prilogu toj obavijesti dostavili su nam brosuru za tecaj "skateboarda" i "waveboarda" u sportskom centru. ???? A cula sam i da su to sve dostavili i u umirovljenicki dom - da li zabunom, ili namjeravaju bakice i dedice ucit skejtat, pod uvjetom da prvo nauce padat !!! Eko-prijevoz za umirovljenike !!! Jupiii !!!
Jos nemamo vladu...potpuno bezvladje.
Eh, treba mi vremena da se presaltam na "nigdjezemski" tempo.
I nove naocale.
Voli vas mama iz Amsterdama !!! Budite mi lijepi i veseli !!
petak, 10.09.2010.
"Idem tamo gdje je sve po mom"'....
Da, vratila sam se blogu jer me srce vuce. Na blog. Ali, tijekom ljeta vuklo me na Jug.
I svake godine zaboravim da mi se tamo zapravo dogadjaju cudne stvari zbog kojih dolazim natrag umornija i zrncu nesretnija nego sto sam bila kada sam odlazila. Kao da svi cekaju samo da mi dodjemo, pa da nas izbombardiraju svojim zalopojkama i problemima, valjda da nadoknade sto nas nema, pa misle ljudi da nam ne bi nesto od jadanja promaklo.
A mi se samo zelimo odmoriti....
No, to nije zasmetalo znancima, neznancima, prijateljima i rodbini da nas svako malo zvrckaju, pa da slusamo ogovaranja, molbe za posredovanjem u nekim konfliktima, savjete...no, nisu samo zvali, slali su i SMS-ove, poneki cak i sa slikicama problema..
Pobjegosmo na more...Ne lezi vraze, i tu su nas nasli, iako smo svima naglasili da je nasa kuca i dvoriste "crna rupa" za mobitele i da mi ne pada na pamet ici na mjesni trg ili se penjati na dimnjak a da bi se sa nekim cula..Signali su izmigoljili na mobitelu moje svekrve koja je ponosno mahala tim cudom elektronike i signala, iako niti vidi procitati SMS niti ga zna slati. Ali, postadosmo dostupni..avaj
Sto nam se sve dogodilo:
1. pronasli smo kornjacu Juru, koja kad je vidjela brdo djece da joj pritrcavaju sa listovima zelja i zdjelicama vode u dvoristu, pojurila je, onako po "kornjacevski" da se sakrije ispod stoga suhe trave, usput se ukakavsi, doslovno, od straha..
2. kornjaca Jura se sakrila u stog tog sijena, kojeg smo Muz i ja namjeravali spaljivat (naravno, odgovorno i kontrolirano u Dalmaciji znaci, Muz sa kantom vode, ja sa slaufom, tri i sitno sati budno pazeci na eventualne iskrice a vani pljus 40 )..zaboravili smo na Juru...nismo nasli ostatke, ali smo nasli napola spaljenu pticu...tri dana nisam spavala od griznje savjesti..sto zbog Jure, sto zbog ptice...
3. iscasila sam glezanj u rupi ispred ducana. Dotrcala majka vlasnice sa elasticnim zavojem i na licu mjesta pruzila mi prvu pomoc..valjda se bojala tuzbe, ipak smo mi sa Zapada naucili kako treba nofce za pretrpljeni strah i psihicke probleme tuzbama utjerivat...to, kaj mi je zaustavila dotok krvi i kaj mi je noga poplavila dok sam stigla na plazu, to se ne racuna, ipak je zena htjela pomoc..
4. Pikulina je skoro utopila Pikulu, gnjureci ga, iako je znala da malac ne pliva bas ko Veljko Rogosic...izvukli smo ga van, mali je daval znakove zivota a potpuno se oporavio kada sam zasustala sa vrecicom Smokija..
5. Pikulina: izronila brdo puzeva (Talijani su se samo oblizivali), jednog jeza golom rukom sa 1,5 metra dubine ( i opet su se Talijani oblizivali) dve ribice u prvom pokusaju pecanja, par nausnica sumnjivog porijekla (ko vrana, voli sve sto se sjaji, a ovo je izgledalo ko nausnice Ave Karabatic) te je, shodno tome, izronila i jednu burmu. Centimetar debelu, bez posvete. Mislila sam da se sali kada je vikala da joj dodjem pomoc, mislila sam - jos jedan staniol papiric od cokolade, pa sam joj rekla da se ne dizem sa rucnika niti pod koju cijenu, osim ako je nasla naftni izvor ili zlato...pokunjene glave izvukla sam je na povrsinu, a ona onako mokra i sretna kaze : "Evo, sada imamo novce da mi kupis novu masku jer sam onu lijepu novu, crvenu jucer negdje potepla" - zlato mamino :)
6. Pikulinu izgrizlo neko insektno cudoviste, noga joj naotekla pa je desno bila ko Schwarzenegger, ja pojurila doktoru, doktorica gleda mene, ja gledam nju, ona me pita sto bi to bilo, ja pitam nju sto bi to bilo, ona zove sestru da pita sto bi to bilo i tako smo se igrali te igrice, za vrijeme koje je Pikula drmnul sa stola 10 kuna necije participacije...veli: za sladoled, ja njemu: za zatvor....odmah je vratil...Pikulina dobila mast..neka se nadje
7. pukla cijev od kanalizacije u dvoristu..nemoram pricat da je miris oleandra, crnogorice, smokve i ostale drache u sekundi nestao...umjesto toga, dobili smo vodoskok od kojeg je moja svekrva pala u nesvijest, jer je strcalo dobrano u zrak..Muz se primil betoniranja, cementiranja, svrdlanja, salunga, otkopavanja i zakopavanja..rezultat: nismo smjeli pustat vodu iz WC kotlica istovremeno s nekim ko je pral zube...ili tanjure..
8. otisla nam antena..uslijed promjene analogno-digitalno, TV je odbil suradnju, ispustio dusu...zadnji tracak nade nam je bila nova antena, koju je trebalo postavit iznad stare, na visi polozaj, tak da je Muz izigraval rodu na dimnjaku, stajal je na jednoj nozi na prstima i vikal : jel dobro ???..ja sam vikala da li je ili nije, a za to vrijeme klinci su klecali na podu i molili Oce nas...svekrva je jos uvijek bila u nesvijesti...
9. zastopala se septicka jama...veli Muz, makakvi, to odmah ide u skrapu bez dna vec 40 godina...kada je vec pocelo sve plivat pod temeljima, a Sogor hermeticki zatvoril prozore sa silikonskim kitom, pozvali smo "drekosaugere" - prilikom otvaranja poklopca, ljudi u mjestu proglasili su opcu uzbunu, nadlijetali su nas helikopteri, a jednom nadobudnom letacu na motornom zmaju izgubio se svaki trag..
10. Pikulina dobila na dar perisku. Od Zivahnih Rusa. Koje je isla spotat jer su izronjavali sve i svasta sa morskog dna, puzeve, kamenice, jezeve, ribe, hobotnice..pa tako i perisku. I onda je ona tamo isla protestirat da se to ne radi. Isprepadani Rusi su joj poklonili perisku. Za koju je moj Muz sljedeci dan procital da je zasticena i da je kazna, ako te ufate, oko 60.000 kuna. I odonda Pikulina ne spava. Svaki dan moli Tatu da je baci (perisku), Muzu zao, kaze, lijepo ce izgledat na zidu..pa kada si je vec dobila.....Ali, Pikulina ne prestaje...sve dok Muz nehotice na stane na nju, cuje se dva puta : Krak - prvi krak je bila periska, drugi krak je kamen koji je pao Pikulini sa srca....:)
11. Dvije rijeci : invazija mrava (koji grizu)...moram li jos nesto reci vezano uz to ???
12. Lose vrijeme nam se dogodilo. Ne pamtim da nam je toliko bilo zima i da je toliko padala kisa kao ove godine. Jedne veceri smo bili ko u cirkusu: ja sam imala trenirku, slafrok od Svekrve i deku na sebi, Svekrva je izvukla skijasku jaknu bez rukava koju je obukla, Muz je obukao dva broja preveliku sustavu trenirku, djeca su bila plava u licu, Sogor je obukao duge sive mudante..a samo smo gledali TV na terasi... Bura je bila izuzetno ostra..djeci sam stavljala kamenje u dzepove da ih ne otpuse, Muz je konstantno fural Bekhamicu, Sogor je zavezal svoj sesir ispod vrata a Svekrva je zalijepila naocale na nos sa cijanofixom. Ja sam bila Vila Ravijojla. Pustih da mi Bura ispika lice slanim iglicama, pa sada izgledam ko Mjeseceva povrsina..nema tog L'Oreala koji ce to ispravit...
13. Svekrvin rodjendan....akhm..
14. Muz malo prezustro stisnul gas prilikom isparkiravanja u rikverc u Gradu i napravil udubljenje na stosdemferu..steta: prava sitnica...
15. Medjuljudski odnosi: ocjena - 3...najbolje je ignorirat...
16. Pikulina se pretvorila u poduzetnicu: nagovorila dvije djevojcice da joj se pridruze u pothvatu. Nabrali cvijece na livadi i odlucile strucak prodavat po dvije kune. Penzioneri su odmahivali glavom, prolaznici spustali pogled...Pikulina se odlucila za agresivniju prodajnu strategiju: teta, kupite cvijece...ne, ne, ne ovo rozo, bolje ovo crveno, pase vam na vasu majcu (napomena: Pikulina ima 7 godina)..Prvo su prodavali na klupicama na setalistu, ali je onda Pikula - Strateski Manager utvrdio da nema dovoljno interesa, pa su se preselili pred ducan...i zaradili 18 kuna !!!!! Jedna starija teta im je dala 10 kuna, rekla je da nece cvijece, ali nek si oni kupe sto hoce...odmah su si kupili 4 vode Jane i brdo Smokija...zlatna mladez !!! :)
17. put natrag u zrakoplovu Croatia Airlines: stjuardesa premjestala bracni par sa malim djetetom jedno 4 puta jer ne mogu sjedit na sjedalima kod prolaza u slucaju nuzde, beba plakala, stjuardesa je grdo gledala, beba jos vise plakala, stjuardesa ljuta jer beba radi buku pa se ne cuju instrukcije dok ona mase i stavlja pojas za spasavanje..e, onda sam ja bila ljuta...jer su nam servirali suho pecivo, putar velicine pola kutije sibica, maslinu, sniticu krastavca (kiselog), suhu sunku, trokutic sira sa rupama (rupa je bila veca od trokutica), vocnu salatu od doslovno tri vocke: jedna bobica grozdja, trokutic lubenice i kockica ananasa..djeca odbila jesti...ne krivim ih..
I onda...tko bi mi zamjerio sto stalno pjevusim "Idem tamo gdje je sve po mooooom....."...
Pozdrav od mame- amsterdamske salame !! Do citanja i ljubim vas !!!
