Life in Amsterdam
srijeda, 21.02.2007.
Lupit glavom o zid.....
Telefonski poziv iz domaje...Moja pomajka : " Vidjela sam slike od Pikule, zakaj ima tak dugu kosu, izgleda ko curica..."..Bah.
Vec sam umorna od objasnjavanja. Nije to prvi put da se moram opravdavat.Nikako da ljudima utuvim u glavu da to i nije prava kosa, to je paperje na koje je moj Pikula itekako ponosan, jerbo " i on sad ima kosu" a ne samo Pikulina. Nikako da ljudima utuvim u glavu da smo to jedva cekali, da jednom i zauvijek prestanu sa sazalnim pogledima u ducanu i u tramvaju, na cesti...Da se Pikula sada ponosi kada se moze pocesljat. Jedino se meni srce slama kada, prilikom kupanja, zapravo vidim da su to neki cuperci, kao mali otoci kosice na glavi. I ne mogu ljudima nikako objasnit da je to kosa koja je unistena od lijekova, koja je tako paperjasta pocela rast, iz korjena....Izgleda ko mali picek, a ja kao napuhani puran od ponosa, zato jer izgleda relativno zdravo, osim te nosne sondice koju ne mozemo izbjec.
Ali ljudska glupost nema granica. Nevjerojatno koliko puta sam se susrela sa nevjerojatnim pitanjima..
- Ah, gospodjo, a koliko onda njemu vremena preostaje ???
Ili - Oprosti, ali ja stvarno ne znam kaj on radi na odjelu za onkologiju...pa on nema karcinom. Na moj odgovor da je leukemija rak krvi, promrmljala nesto zena, okrenula se na peti i otisla. To je bilo nakon nebrojenih medjusobnih obiteljskih posjeta. Napominjem da se radilo o akademski obrazovanoj osobi, pedagoski radnik, nekadasnja teta u vrticu.
Ili, nakon ne znam kojeg puta objasnjavanja znanima i neznanima (znanima najvise zamjeram) da se od jednog citostatika pojacava apetit u odredjenom periodu, opet me pitaju: - A zakaj je tak debeli ?? (a on opce nije debeli nego otecen)
Ili - Jel mu sestra blizanka dala vec kostanu srz ???
Da ne pricam da je nekim ljudima, pogotovo ovdje, pojam, izraz, rijec, "leukemija" potpuno nepoznat. Najozbiljnije.
Ma, razumijem ja da ne mogu svi imat medicinsku diplomu. Ali, pobogu, neke stvari su stvari opce kulture.. Ako ljudi misle da moraju nesto rec, ali nemaju nista pametnog, radije neka sute. Cijenim sutnju vise nego ignorantnost. To me izbaci iz takta. Kao da nemam niceg pametnijeg nego se borit stalno s nekakvim vjetrenjacama.
Moji u domaji nisu pokazali nista vise razumijevanja. Stalno me pitaju zasto Pikula i Pikulina ne idu u vrtic ???? Ja sam vec promukla od objasnjavanja da je Pikula preosjetljiv, da je prijemciv za sve i svasta, da je obicna prehlada njemu kao gripa, gripa mu je kao upala pluca a upala pluca je smrtonosna. Sve je potencirano na n-totu. Ne slusaju, to je stvarno kao gluhom dobar dan. Onda me pitaju zasto bar Pikulina ne ide u vrtic...I onda opet jovo-nanovo objasnjavat da se Pikulina moze s necim zarazit i njemu prenijeti...Nevjerojatno !!!!
Sa takvim stvarima susrecem se i borim vec gotovo dvije godine. Gotovo svakodnevno. Nitko ne pita kako je nama, roditeljima, kako je sa mojom kicmom koja je stradala od nosenja Pikule kada nije mogao hodat i rusio se ko vreca krumpira i vukao se po trbuhu da bi dostigao Pikulinu u igri lovice, a ja sam morala sve poslove po kuci obavljat lijevom rukom dok sam ga nosala, cak sam i na WC kad sam ja morala ici, njega nosila jer se primio mene kao mali cicak i ne pusta ni milimetar. Kako je sa mojim koljenima koja su takodjer stradala, kako je sa Muzevim ramenom koji od nosanja trpio uzasne bolove...Nikog nismo imali uz sebe da nam pomaze, borimo se sami kako znamo i umijemo, i onda si uzimam pravo da mom sinu pustam kosu ako treba do koljena, da popustam Pikulicima i vise mozda nego je to odgojno opravdano. Napravit cu od njih Malog Princa i Malu Princezu i neka mi nitko ne pisne o tome kako odgajam svoju djecu i kako treba ovo ili ono....
Ove godine na ljeto, ako bude sve u redu, dolazim u Hrvatsku sa Pikulom koji ce izgledati kao Viking - plave pletenice do pupka, a Pikulina kao Valkyra, divlja i neobuzdana!!!!!! Pa nek mi netko nesto kaze!!!!!
Lupit glavom o zid !!!!
