Budi tu... Samo budi tu..
Ne zgraza me los okus
kojim se zivot oblaci
ako jutra i noci
umiru daleko od tebe.
Samo u predvecerje
prilazim ti bos.
Tek tada dopustas mi
da prislonom usne
na srediste tvoga tijela
i usnama usmjeravam
plamen svijece.
Kunes se da u mojim rukama
dozivljavas pravo ljeto
da se sekundama mjeri
puls Vjecnosti
da te sjenka opija
mnogo vise nego svjetlost
da te slucajnosti ushicuju
a buducnost ne.
Opisujes mi grad
u ovoj sobi
bez vrata ka stepenistu
i pogleda na rijeku.
Nikad nemas hrabrosti
da naucis da kazes ne,
da provedes barem
jos koju minutu sa mnom.
Medjutim, priznajes
da je za tebe Sunce
vec pseudonim
umiruce zvijezde,
da se huk voda
ledi u krvi
i da si jos kao dijete
razmisljala o bijegu.
Tako ti osjecas
pa izazivas sumnju u meni
kako idem tvojim tragom
koracajuci u tami.
Vidi kako sam podmukao,
ili kako sam nepravedan,
ako si cak obecala
da napises predgovor
iducoj mojoj zbirci stihova;
pored velike srece,
lose skracuju dane
najduzih predvecerja.
Tvoj prakticni duh
nametnut ce ti neslaganje
nasa dva horoskopa.
Zasad se zabavljas
gledajuci u Univerzumu
nepreciznu kopiju
razlicitih hemisfera
koje postoje u mome tijelu.
Pravim se da vjerujem u mogucnosti
zadovoljan sam, u sustini
da kazem "do vidjenja, ljubavi"
znajuci da telefon
nece nicemu sluziti
kad mi nedostajes.
Smiri se, jer ne zelim
da te oslobodim obaveza
jos manje da te unistim
samo te molim
priblizi Veneciju
da budem tvoja gondola.
Da budem tvoja gondola
ne samo u predvecerje
vec ponekad
i pokoju noc.
Ali, samo cu te moliti
kunem se, da izmijenis
neke stihove
jer su pogresni.
Znam koliko si upucena
u pitanja metrike.
Znam da ces predloziti
da sve rasporedim u oktave.
Prislonit cu usne
na srediste tvoga tijela;
ostat ce neki stihovi
vise tvoji nego moji.
U tom cemo trenutku
biti blizi
kanalima Venecije,
gondolama u noci,
svim tim bijegovima
koje nikad nisi ostvarila.
Traziti jos?
Previse je.
Venecija, medjutim,
zivi i bez nas u njoj
i, gore od svega,
a da nikad u njoj nisam bio.
Spusti svoje ruke
na moju glavu.
U ovom trenutku postojis.
David Morau Fereira
