O baladama...balaševiću...
Eto, čitam neke vaše postove... Pa i neke moje... I vidim da nam je nekako svima lakše kad se požalimo jedni drugima... Žalimo malo sami sebe... Pa nas i drugi žale... I tako... E sad, super je to... Slažem se... Ali ima li nešto što možemo i sami napraviti za sebe?... Ma sigurno ima... Postoji jedna priča koja govori o tome... Davnih dana sam je čula pa se možda ne sjećam od riječi do riječi... Ali ću je pokušati prenijeti i vama...
Prije mnogo godina, u jednom malom mjestu uz šumu živio je pas... Jednog je dana ušao u šumu dublje nego je to činio svakodnevno... I izgubio se... Lutao je cijeli dan i noć kako bi pronašao izlaz, ali ulazio je zapravo sve dublje i dublje... I kad je već bio na izmaku snaga, pred njim se ukazao prekrasan hram... Ušao je u njega... I došao do ogromne prostorije obložene ogledalima... Pronašao je nešto vode i hrane i zaspao... Kad se ujutro probudio, sunce je obasjalo prostoriju u čijem je središtu vidio mnogo hrane... Bilo je to njegovo blago... Ali tad je shvatio da ga sa svih strana gleda mnoštvo pasa... Bili su to samo odrazi u ogledalu, ali on to nije znao... I shvatio je da njegovo blago više nije samo njegovo... Rastužio se... Rastužili su se i ostali psi... Zarežao je... A i svi oni psi su zarežali na njega... Zalajao je... Naravno, i tu su ponovili... Preplašio se i pobjegao nazad u šumu... Nikad ga više nisu vidjeli...
Mnogo godina kasnije, jedan je drugi pas zalutao u šumi... I isto tako došao do hrama... Zaspao... Ujutro kad se probudio pronašao je hranu... I vidio mnogo pasa oko sebe... Nasmijao im se... I oni su se nasmijali njemu... Veselo je zalajao... Naravno, to su učinili i oni... U tom je trenutku shvatio da je sretan... Pronašao je neizmjerno blago... Njegovo blago bili su ti psi koji su ga okruživali... Da, a pronašao je i hranu koju s njima može podijeliti... Znao je da više nikada neće biti sam...
Priča je navodno indijska... E sad, jel istinita ili ne... Ako su lagali mene... I ja lažem vas... Ali što vas košta da probate i u svom životu... Eto, jedan mali zadatak za vas... Probajte sutra ujutro ustati i izaći van s osmijehom na licu... Nasmiješite se slučajnom prolazniku... Vozaču autobusa... Prodavačici u dućanu... prijatelju... Ma i starcima... Ne košta vas ništa... A možda nešto dobijete zauzvrat... Ako ništa drugo, bit će vam uzvraćen osmijeh... Možda je to jedna mala stvar... Ali i one su sastavni dio naših života...
Možda se nekima ova priča čini kao glupost...al kad malo razmislite...oni koji će probati razmisliti vidjet će da ima nešto u tome...pa možda nekome pomogne ovaj moj post!!!!
Ne... Nisam oduvijek slušala Đoleta... Ne zato što ga nisam voljela... Više zato što ga nisam razumjela... I kad bih čula stih „sve prave su ljubavi tužne“ nisam mogla znati o čemu taj priča... Ali kako su godine tekle, kako su se neke stvari i sličice iz njegovih pjesama proživljavale i u stvarnom životu, taj panonski mornar bivao mi je sve draži...
Tad još nisam ništa znao i još nisam verovao da na svetu tuge ima...
Jedino mi važno bilo da postanem levo krilo il' centarfor školskog tima...
Tad sam iznenada sreo najtoplijeg leta deo - to su njene oči bile...
Imala je kose plave i u njima na vrh glave - belu mašnicu od svile...
Prva je ljubav dosla tiho, nezvana, sama...
za sva vremena, skrila se tu, negde - duboko u nama...
I shvatila sam - mnogo mi znači to... Ti njegovi stihovi... Te njegove riječi doista jesu kao igračke i cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa... I počela sam među tim staklićima pronalaziti neke male dijelove koji su mi bili poznati, proživljeni... Bile su to sve one lijepe, nježne, ljubavne sličice koje smo svi prije ili kasnije prošli...
Kad je prošlo đačko vreme, padeži i teoreme i stripovi ispod klupe...
Nije više bila klinka, počela je da se šminka i da želi stvari skupe...
Tako mi je svakog dana bivala sve više strana, slutio sam šta nas čeka...
Pa sam prestao da brinem kako da joj zvezde skinem, postala mi je daleka...
Prva je ljubav dosla tiho, nezvana, sama...
za sva vremena, skrila se tu, negde - duboko u nama...
No dobro... Bilo je tu i onih malo tužnijih trenutaka... Kada te uhvati onaj prokleti D-mol... Kada sam za sve počela kriviti jadnog Tomu Sojera... I kada sam pomislila da je sve otišlo u Honduras... Znala sam da nikad neću biti kao Bane... Ali da li sam to uopće i željela?... Moji roditelji možda, al ja... I shvatila sam koliki je bio uticaj rođaka na moj životni put... Pa ne baš prevelik... Hvala Bogu...
Danas je na sedmom nebu, kažu mi da čeka bebu. Našla je sigurnost, sreću, dom...
Ima muža inžinjera pred kojim je karijera i mesto u društvu visokom...
Ja još kradem dane bogu. Ja još umem, ja još mogu da sam sebi stvorim neki mir...
Još sam sretan što postojim, pišem pesme, zvezde brojim. Još sam onaj isti vetropir...
Prva je ljubav dosla tiho, nezvana, sama...
za sva vremena, skrila se tu, negde - duboko u nama...
A ja lagano slikam i doslikavam ovaj portret svog života... I znam da još puno raznih boja moram na njega dodati... I još puno puta, poput ovog, ali i mnogo prethodnih, odgovoriti na pitanje - Zašto baš Balašević?... Eto, ti koji nemaš ništa s tim... Odgovor ti je tu... Iako, ako imaš svoju „teoriju“ u glavi, znam da ti ovaj post neće ništa značiti... Ali meni znači... A i još nekima - nadam se... Ma ne nadam se, sigurna sam...
ps...ove riječi koje su tu podebljane(naslovi pjesama) i par kitica pjesmica...to su moje najdraže pjesme koje je napisao taj gosp Đorđe Balašević!!!
I još nešto...posebna zahvala mojim vjernim čitateljima...hahah....ma ne stvarno...hvala i za kraj jednu veliku pusu šaljem mojoj mlaloj bebici tj šteti!!!!Volim te malo moje!!!
Problemi...sa lozinkom...
Hy...ljudi bez brige nisam vas zaboravila....samo sam...ma zaboravila sam lozinku i korisničko ime bloga!!!Ma poludjet ću!!!Kod mene nema ništa novoga...sve je po starom...jučer sam s mojom malom Shtetočinom bila u kinu...išli smo pogledati Da Vinciev kod!!!!Mrak film....puno njih je protiv njega jer vrijeđa crkvu...al film je zakon...pa sam nabavila i igricu za komp koja je isto dobra!!!Nego...kako skratiti dosadu i kako preživjeti ovu vručinu...teško ali uz mnogo truda uspijet ćete...samo se nemojte previše truditi da ne postanete trudini!!!(to bi rekla moja mala Šteta)!!!Kaj još moram napisati???Eh da...bila sam u nedjelju kod bake i djeda na proštenju...bilo je malo dosadno....zapravo puno dosadno...al morala sam ići jer je i baki bil ročkas!!!ZNATE KAJ...IMAM JEDAN PROBLEM...VELKI PROBLEM PA TREBAM SAVJETE OD SVIH KOJI ME ČITAJU...NADAM SE DA NEČU TRAŽITI PREVIŠE...OVAK:MOJOJ MALOJ šTETI JE 1.7 ROČKAS I JA MU STVARNO NEZNAM KAJ KUPITI...IMATE KAKVE PRIJEDLOGE????pLEASE...UNAPRIJED ZAHVALJUJEM!!!!
NEKOLIKO PJESMICA ZA ZALJUBLJENE DUŠE....
1. ****** **** ***** ********** ***** ******** ** * ******** ************ ***** To nije snijeg, to nije kisa vec moje suze za onom kojoj moja poruka nece stici.
2. ...a kada se dvoje susretnu i kada im se ukrste pogledi sva proslost i sva buducnost izgube bilo kakvu vaznost te postoji samo taj trenutak ta nevjerojatna sigurnost...
3. ...kad jednom shvatis da sam samo san - neces me ni sanjati...kad shvatis da sam zvijezda - neces me dotaknuti...kad osjetis da sam bol - preboljet ces me!
4. ...kad jednom umres, tvoje ce se srce rasuti na hiljade zvijezda, i svaki covjek koji pogleda u nebo zaljubit ce se u noc..
5. ...zamisli moje misli kao svemir...u tom svemiru 1000 planeta...na tim planetima 1000 mora...i u svakoj kapljici TI!!!!
6. ...zamisli sebi nesto najljepse, najslade, dodaj k tome beskrajnost, prosiri sa vjecnoscu, ukrasi sa zvijezdama, tek tada ces bar malo znati koliko mi znacis...
7. ..u snovima zivim ja! Za mene ti si jedina! Ali uzalud je sve, kada mama probudi me!..
8. --<--<@ --<--<@ --<--<@ --<--<@ --<--<;@ Samo za tebe... Volim te najvise...
9. …jedan savjet…CUVAJ SE…jedna molba…NE MJENJAJ SE…jedna zelja…NE ZABORAVI ME…jedna laz…NE VOLIM TE…jedna istina…PUNO MI NEDOSTAJES!!!
10. 1.dan Bog stvori svijetlo, a djavo tamu, 2.dan Bog stvori sex, a djavo brak, 3.dan Bog stvori ljubav, a djavo ljubavnicu, 4.dan Bog stvori tebe, a djavo se nasmije.
11. 100 je suza u mojim ocima bilo, 100 je zelja koje mi zivot nije ispunio…malo je ljubavi koje osjecaju svi, a jos manje prijateljica kao sto si ti!
12. 3(2x-3) (Vx+5) -(Ox-8) (L+4x)= 3-(3x-2)(Ix+4)=(M+8x)+(T+4x)+E=VOLIM TE
13. Ako cujes nocas vjetar i gromove, ne boj se jer to ti ja saljem andjele! Saljem ih da cuvaju srce tvoje je ne zelim da drugi ukradu ono sto je samo moje!
14. Ako ikad budem voljena trazit cu da to bude od tebe, da te volim istina je stvarna imam sve u zivotu a moj zivot si ti.
i pošto se moja mala šteta ponaša kak mala beba....kaj mi se sviđa...nešt sam mu kupila na proštenju...(no dobro i sebi sam kupila)
malu dudicu za moju bebu...
...svijetli u različitim bojama...
....kaj nije cool???
Good morning blogeri...
Dugo nisam pisala...znam to...al jednostavno nisam imala vremena!!!moram napisati par detalja s Drave...hm...puno toga se dogodilo al neću vam sve to pisati!!!
Krenimo od početka...moja mala Šteta je došla po meni i pre meni si ostavila role...burazu smo drpsili nogometnu loptu i išli smo v metss da kupimo neku cugu...kupimo mi studenca(za špricere)i votku(limeta)dojdemo van i zobimo zeti loptu,kaj niko nije primjetil!!!Pred školom su nas svi čekali jer malo smo kasnili!!!!Došli smo tam i zabava je počela...ja sam si uzela,osim onie narančaste majce i plavih hlača još jednu majcu i to versace majcu i nekve hlače....za kupanje...al niko osim mene i moje male Štete je ne imal nekaj za skupati se tak da sam se ne mislila kupati!!!Nisam gledala i moj mali primil me i odnesel v kanal...još sam imala balerinke iz kojih je posle curila voda...svi su došli gelet kak me bacil i malo provocirat...a meni je bilo tak hladno...brrr...da me mali nije zagrlil smrznula bi se...hahah!!!Posle su se onda skoro svi išli kupat!!!Neki su dečki bili sam v boksericama jer su curama posudili hlače....tak da ste mogli puno toga vidjeti da ste prošli pored!!!Naravno usput se i pilo....ja sam obečala da ništ neču piti al nije mi uspjelo...čašicu za čašicom i počelo me polako hvatati....moja mala Šteta i ja ležali smo na jednoj deki na travi i meni se sve počelo vrtjeti...nisam bila pijana al sam gubila ravnotežu...mislila sam da se budem prije strijeznila ak se bacim u kanal...al nije pomoglo...bilo mi je još gore!!!Mali je vidjel da sam ne baš pre sebi pa me odlučil odvesti doma...ja sam se naravno branila i nagovarala ga da ostanemo malo duže..komarci su me živu pojeli...!!!išli smo mi tak doma i ja se sjetim da mi je tam ostala versace majca...pomislih ko ju hebe...nisam više išla po nju...tad se moj mali sjetil lopte i nazval giricu da se pobrinu za tu loptu i donesu je drugi dan k meni!!!Svi su tražili tu loptu...a mi smo zaboravili tj nismo ni znali da je ostala kod metssa!!Došli smo k meni i bilo je rano pa smo mala Šteta i ja odlučili ostati još malo skupa....
To bi bilo to...ukratko...bilo je baš zabavno!!!Kaj ne???
Nemam baš puno vremena...
Nemam baš puno vremena...zadnji put svi okupljeni(cijeli 8b) i demo na Dravu da se malo zabavimo...napijemo...i u živamo u zadnjim zajedničkim danima!!!Nadam se da ćemo se dobro zabaviti....pošto se vračam tek oko 12h post ću napisati tek sutra u jutro(ako budem) i napisat ću sve detelje...mali uskoro dolazi po meni da odemo još u trgovinu i kupimo nekaj za klopat ....A do onda pozzz!!!
I još jedan tekst koji je meni baš zapeo za oko...
Heroin
Hladno je bilo tog zimskog jutra,kad sam shvatio sve o njoj ,
u kakvu je grupu i igru upala ,i upropastila život svoj.
Ekonomista sanjala je da će biti,mati djecu,možda sreću svu,ni sanjati nitko mogao nije kakva će sudbina snaći nju.
Radost je nestala sa njenog lica,i sreće joj je zadrhtalo ponovo,kada je otkrila grešku svoju, bilo je kasno za nešto novo.
Ona je sada željela samo: heroin,špricu,tišinu i nekog narkomana pored sebe da spas traže u hašiš dimu.
Ipak je priznala posljednji put,da voljela je život,nebo i sebe,da voljela je ljude gradove i mora,ali ipak najviše voljela je mene.
Nikad više je neću sresti,jer ona više ne postoji,neću da pričam više o njoj,jer onda je sve više volim,nek traje dok traje.Zato sam napiso na njenom grobu:“VOLIM NARKOMANE A PREZIREM DROGU!!!!
Zadnji dan škole...
Opča katastrofa...teško mi je priznati no jedva sam izdržala da ne zaplačem...al nisam htjela glupo bi izgledalo da i danas plačem...Rastali smo se...ne zauvjek al ipak jesmo...u 6 išli smo na neku dodjelu nagrada u dom kulture...pa kud koji mili moji...sati su nam bili skraćeni pa je nastava trajala samo do 4h!!!Gotovo cijeli dan provela sam s mojim malim...bil je divan dan!!!I kaj je najbolje uč iz zemljopisa rekla je da nas par ostane nakon zvona....svi smo se uplašili...malo nam je bila prpa...zaključila mi je 4!!!!Ma to je divno!!!I kaj da još očekujem od ovog dana???Svaki detalj do sad bio je savršen...sam kad bi sad mogla još i zaspati u zagrljaju mog malog...dan bi bio...ma da ne duljim bilo bi nešto posebno i osebujno!!!
I da vam napišem par pjesmica da post ne bude dosadan....
Čovjek nikad ne može znati krajnje istine.
_________________
Nije važno što čovjek treba da čini ili ne treba da čini.
Važno je ono što čovjek čini.
_________________
Nema pravde na svijetu.
Sve je lutrija.
_________________
Čovjek je upola pobijeđen kad to priznaje.
_________________
"Prodro sam do dna svoje duše i otkrio neslućene
snage i veličine."
Možemo da promijenimo svoje živote samo u onom djeliću sekunde vječnosti koji nam sada pripada. Ako se u jednom trenutku odmaknemo od tog sada, na nekom drugom je da odluči.
_________________
Sićušna promjena danas dovodi nas
do dramatično različitog sutra.
_________________
Bez obzira koliko smo sposobni ili dostojni, nikad nećemo doprijeti do boljeg života dok ga ne zamislimo i dozvolimo sebi da ga imamo.
_________________
Naravno da postoji sudbina, ali vas sudbina ne tjera tamo kuda vi ne želite da idete.
Vi ste oni koji birate. Sudbina zavisi od vas.
_________________
Svaka moćna ideja je potpuno očaravajuća i potpuno beskorisna dok ne riješimo da je iskoristimo.
_________________
Svoje živote krojimo snagom svojih izbora.
I jedan meni posebno dragi tekst
Ljubav je kao droga. U početku javlja se osjećanje euforije, potpunog predavanja. Kasnije, sutradan, želiš još. Još se nisi zasitio, ali osjećanje ti se dopalo, i uvjeren si da ga možeš kontrolirati. Misliš na voljenu osobu dva minuta, a tri minuta je zaboraviš.
Ali, uskoro, navikneš se na tu osobu i počinješ u potpunosti da zavisiš od nje. Onda na nju misliš po tri sata, a zaboraviš je na dva minuta. Ako nije pored tebe, osjećaš se kao narkomani kad ne nabave drogu. U tom trenutku, kao sto ovisnici od droge kradu ili se ponižavaju da bi pribavili ono sto im treba, ti si spreman na sve radi ljubavi.
I za kraj...ovo je posvećeno mom malom iako znam da mu ne radi net..tj šteka mu modem...svejedno...želim sam da zna da ga neizmjerno volim i da dišem samo zbog njega(on bi rekel drugima kradem zrak)!!!!
POST POSVECEN SAMO 8B.
Kao što se vidi iz naslova,ovaj post posvecen je samo osmom b,za mene najboljem razredu na planeti!!!Razmisljala sam...malo....i nesto sam shvatila...imamo jos samo dva zajednicka dana,onako prava i duga da budemo svi na okupu jer je to mozda zadnji put sto ce bit tako!!!TO ME PLASI...PRIZNAJEM...A MENE MALO TOGA MOZE UPLASITI(osim pauka)!!!Odlazimo u srednje skole...ostavljamo svoje drustvo i idemo tamo gdje ne poznamo gotovo nikoga....znam svi mi govore da cu tamo upoznati novo drustvo...nove prijatelje...ali ne mogu shvatiti zasto je sudbina bas takva i zasto se nasi zivoti moraju bas sad djelomicno odvojiti,zasto bas sad kad nam je najljepse???Nismo bas bili slozan razred..ali nema veze...svejedno ce mi bas svi faliti...svi do jednoga!!!Osam godina isli smo skupa u skolu i sad cu upoznati nekog s kim cu biti samo cetri godine...i taj neko moze zamjeniti moje staro drustvo???Oprostite,al ja u to ne vjerujem!!!!Al tu je jos nesto sto me muci...ja u tom razredu imam nesto malo i slatko...nesto sto volim najvise na svijetu..moju malu shtetocinu...znam da veza nece trajati zauvijek...al svejedno idemo skupa u razred i gotovo sve vrijeme provodim s njim...a sad ce nestati i to malo vremena koje smo djelili....on ce ici u jedan razred,a ja u drugi...KO ME BU SAD CUVAL PTRIJE SATOVA I TJESIL ME DA SE SMIRIM???NETKO DRUGI???NE BIH REKLA...
I SAMO JOS JEDNA PJESMICA ZA 8.B KOJU SU MOJE RUKE PISALE....
Odlazi 8.b
u školi je mnogo tiše,
sada smo skupa svi,
sada i nikad više!!!!
To imamo napisano na majicama!!!
TO BI BILO TO DANAS OD MENE...TO SU SAMO MOJA RAZMISLJANJA,AK SE NEKO NE SLAZE SLOBODNO KAZE...
Čini se super...a što ako nije???
Iz naslova ne možete doznati o čemu se radi...redi se upravo o današnjem danu...sve je bilo super....pošto smo 8. razredi svi smo za kraj nosili narančaste majce i tamno plave hlače...dan je bil savršen...al kaj ti vrijedi ka cijeli razred pleše i uživa...a moj mali...sjedi na stolici i gleda nekako tužnim pogledom...ne pleše s nama..eh da je znal kolko mi je danas trebal...al nije ga bilo...i kaj je najbolje...ili najgore...otišel je doma onak umoran i boljela ga glava...pa pitem se dal mu je možda trebal moj zagrljaj il koja slatka riječ....al ne,ja moram plesati i skakati tam ko neka glupača tak da ni nisam primjetila da je otišel...trčala sam za njim da ga pitam dal se ljuti i dobila sam odgovor...bio je ne..bilo mi je malo lakše al ipak pitam se jesam li dobro napravila'?kaj mislite???
Ovdje sam ja... sa dva, tri, možda i više lica.
Ogledalo... višestrukih refleksija, nijansa boja.
Melodija... od najdublje tišine preko najviših akorda.
Crtež... bez okvira, no izoštrenih kreda.
Priča... prazan papir što vapi za pečatom, prije no što izgori.
Snovi... na izgužvanoj postelji, katkad noćne more.
Prijatelji... na dnu čaše, ili ramenu za plač.
Dom... negdje između vriska i nijemog zagrljaja.
Pogled... pun života, no s nedostatkom povjerenja.
Prah... ostaje, i dok me nema...
Vrati me u ono polje zelene trave
Skriveno visokim isprepletenim rukama zelenja
Gdje cvjetovi su spuštali svoje glave na moju kožu
Tamo gdje je dodir bio mekan kao svila...
Vrati me u onu svilenu strast
gdje zagrljaj je milovao vjetar
i tijela koje, u zagrljaju, ljubila je ljetna kiša...
Vrati me onda kad za ljubav znala nisam
kad sve što sam imala, bile su ruke oko vrata
kad sve što sam željela, bila je istina, bilo je srce...
Vrati me tamo, gdje stoljeća su prošla
u malo, kao sekundi kratkih godina
gdje ptice su pjevale na visokim stablima,
gdje blizu je život pjevao na površini jezerske vode,
gdje, skriveni od pogleda smo bili, pored buke grada što za nas nije znala...
Vrati me tamo gdje nisam
znala da ljubav dolazi
sada...
Ovo je jedna sličica slikana danas...
I još jedna slikica...tu sam i ja...
To bi bilo sve za danas...neam već inspiracije,a ni volje za pisati...jer takvo je i moje raspoloženje-nikakvo!!!!!!!!
......big kiss svima koji čitaju..
Možda ste primjetili da blog ima novu adresu..hahah...zapravo ak ste tu sigurno ste primjetili...
OVAJ POST BIT ĆE KRATAK ALI SLADAK...hhha(moš mislit)
Danas sam zapravo nekaj shvatila...
Nije moguće živjeti
dok ne pronađeš
nešto za što je
vrijedno umrijeti!!!
1. Svi dobri su zauzeti.
2. Ako nisu, postoji razlog.
3. Što je netko bolji, to je dalje od tebe.
4. mozak x ljepota x dostupnost = konstanta.
5. Količina ljubavi koju netko osjeća prema tebi je obrnuto proporcionalna količini ljubavi koju ti osjećaš za njega.
6. Novac ne može kupiti ljubav, ali ti daje ogromnu prednost.
7. Najbolje stvari na svijetu su besplatne--- i vrijede svaku lipu.
8. Svaka ljubazna akcija ima ne tako ljubaznu reakciju.
9. Ako se čini predobro da bi bilo istinito, vjerojatno i je.
11. Dostupnost je funkcija vremena. Minuta kada se zainteresirate za nekoga je minuta kada oni nađu nekoga drugoga!!!
Ljubav je kao šah,uvijek te zajebe neki konj dok osvajaš kralja!
Ovaj život ima lažan sjaj ,taman misliš ljubav ono kraj.Zato ljubi ne misli na krizu, jer samo život nema reprizu!!!!!!
Ako život i vrijeme budu zahtijevali da me zaboraviš, učini to...al´ zapamti da čovjek pamti ako hoće, a zaboravlja ako može!
Žene su rođeni vozači, prvo te upale, pa te vozaju, potom te zgaze, a onda zaobilaze :)
Nikada nemoj odlaziti ako imaš razloga ostati
Znamo što jesmo, ne znamo što možemo biti
Samo trenutak može razoriti sve što je trenutak uspio stvoriti
Brigom ne postižeš ništa, samo gubiš vrijeme
Život i rijeka imaju jednu sličnost. Nikada se ne vraćaju svome izvoru.
voli život, razbijaj i pleši; čovjek je stvoren da gubi i griješi; prokockaj dane, ispij noći jer jednog dana to više nećeš moći
bol prošlosti, strah od budućnosti
Stvarnost je iluzija pruzrokovana nedostatkom alkohola
reci zbogom smrti, reci zdravo vječnosti i živi za svaki svoj dah
ljudi praštaju sve osim iskrenosti
za čovjeka koji razmišlja život je tragedija
ljubav je kao hašiš, gdje ima vatre ima i dima, moraš popušit jednog dana
u nadi je spas, a nada je kurva
tko zbog nekih stvari ne izgubi pamet, taj je i nema
čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa
ludim se smatra onaj čija se ludost ne poklapa s ludošću većine
pesimist je optimist s iskustvom
oprost i osmijeh najbolja su osveta
Nemoj dozvoliti da zbog malog nesporazuma izgubiš veliko prijateljstvo.
Bolje je izazivati zavist nego sažaljenje.
Herodot
Smisao života je borba protiv odrastanja.
Dick Werthimer
Život se besmisleno troši na življenje.
Douglas Adams
Osjećaji ne trebaju biti logični. Opasan je čovjek koji racionalizira svoje osjećaje.
David Borenstein
Nada je negacija realnosti.
Margaret Weis
Pozitivan stav možda neće riješiti sve vaše probleme, ali će iznervirati dovoljno ljudi da bude vrijedno truda.
Herm Albright
Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
J. R. R. Tolkien
I za kraj ne se je noro neg-fališ mi mali...
