:)
Lezimo jedno pokraj drugog. Ti imas nju, ja njega. Svejedno bih voljela da me okrenes, njezno, da me poljubis, zustro.
Osjecam kako mi milujes bedra. Tvoji topli uzdasi mi miluju vrat.
Ne mogu vise izdrzati. U meni je 1000 glasova koji mi govore "Matea, poljubi ga", a drugi "Matea, ti imas decka koji te voli" - kao da se andeo i vrag svadaju oko toga sto da napravim.
Okrenula sam se lagano prema njemu. Gledamo se u oci - te predivne zelene oci i onaj osmijeh koji me obara vec godinama.
Napokon su nam se usne spojile. Vrag skace od srece, dok andeo place. Ljubimo se njezno i skladno. Njegove usne tako savrseno pristaju mojima. Nasa ljubav nikad nije prestala.
Rukama ga zagrlim oko vrata, stisnem ga tako jako uza se da osjetim kako se i njegov "mali prijatelj" osmijehnuo.
Zeli me.
Ali zelim i ja njega. Jako.
Dok se ljubimo prima me za grudi. Njezno mi ih mijesi. Oh, kako volim kad mi to radi. Bradavice su mi ocvrsnule.
Ljubi me po vratu. "Moja prijateljica" se u taj cas osmijehnula. Polako se spusta nize i pocinje mi ljubiti grudi. Lize ih radeci krugove ih gricne koji put ocvrsnule bradavice - svaki pokret jezikom je apsolutno savrsen.
Primim njegova jaja - kako li su samo puna, kao da ce svaki tren eksplodirati. Mijesim ih lagano i polako jednim prstom prelazim oko vrha osjecajuci kako se njegov prijatelj raduje mom posjetu.
Spustam se prema dolje. Odgadam prvi liz da ga sto vise uzbudim. Puhnem po njegovo prijatelju, a on mi kaze "nemoj mi to radit, stavi ga".
Prije nego sto je uspio to izgovorit, polizala sam ga. Lagano sam kruzila jezikom oko vrha, a onda a iznenada odjednom strpala cijelog u usta. Jezikom, ustima i prstima sam se igrala dok nisam osjetila po njegovom disanju da bi se mogao bliziti kraj.
"Ne jos", rekla sam, ustala sam se, polako skinula majcu, ispod koje su povirivale osrednje, ali cvrste grudi. Zatim sam se okrenula ledima njemu i lagano svlacila svojiu suknjicu ispod koje su provirivale crvenne tange.
U tom trenu sam osjetila ruke na mojim bokovima, zgrabio me je i bacio na krevet. Prvo mi je lagano mazio guzu, a onda odjednom zustro lupio po njoj. "Ajde opet", rekla sam. A on opet, opet i opet! Kako me to palilo.
Maknuo mi je gacice i poceo me dirati dolje, gurajuci mi prste u vaginu, a onda me okrenuo i poceo lizati. Nadrazivao mi je klitoris kruznim pokretima jezika, a prste mi gurao u vaginu. Prvo jedan prst, pa dva, pa tri. Sve jace, jace i jace. A ja sam svojim bokovima isla gore dolje drzeci se jednom rukom za plahtu, a drugom za njegovu smedu bujnu kosu.
Kad je shvatio da sam i ja pri kraju, reko je "A ne ne, nisi ni ti meni dala".
Maknuo se iz te pozicije, ponovno me okrenuo.
Jos me je jednom polizao, a onda mi ga je bapokon stavio. Prvo je isao polako naprijed - nazad, a zatim sve jace. Osjecala sam kako mi njegova jaja lupaju o klitoris i to me samo jos vise palilo.
Sad me toliko jako jebao da sam skoro bila na vrhuncu. Jos je nesto falilo. "Uhvati me za sisu", molila sam u sebi.
U taj tren me tako lupio po guzici da sam eksplodirala isti cas. A i on. Sav njegov ejakulat je bio po mojoj guzi. Svidalo mi se to toliko da sam njome pocela masirat moju guzu, a zatim sam polizala to s prsta.
Vec sam zaboravila kako volim kad mi netko svrsi u usta.
Spustila sam mu se ponovno do njegovog prijatelja, koji se nije prestao smijesit. 3 jednostavna pokreta i opet BUM - usta su mi puna. Zadovoljno sam progutala, a onda smo se i ja i on srusili zadovoljeni u krevet.
:)
"Prijatelju, on je bio ono što nijedan drugi nije..."
I još uvijek je. I nikada neće prestati.
Čudno je to kako u životu čovjek uvijek najviše voli onu osobu koja ga ne ferma ni pol posto.
Obično je to uvijek tako. A one koji bi skinuli najljepšu zvijezdu na nebu, niti ne primjećujemo.
Zašto smo mi žene toliko glupe da uvijek padamo na kretene za koje znamo da čim nas ostave pred kućom već zovu drugu da se nađu s njom?
Ima muškaraca koji su 100% vjerni svojim djevojkama ili ženama, ne bi ni pogledali drugu ženu na ulici. Ali NE, nama oni nisu nimalo privlačni nego se uvijek zatelebamo u majmune koji samo gledaju čije će dupe prvo uhvatit.
Ali bez obzira što sve i jedna znamo istinu, ne možemo si pomoći. Uvijek pokleknemo.
Uvijek će biti taj JEDAN koji će biti drugačiji od svih. Iako će on biti ženskaroš, debil i svinja mi žene ćemo uvijek izabrati takvog jednog umjesto da budemo sretne sa savršenim muškarcima koji kruže oko nas, a koje niti ne primjećujemo.
Svi mi skrivamo jednog kretena u srcu. Nebitno da li smo s njim pa nas svakodnevno ponižava ili je daleko od nas pa nam često nanosi bol javljajući nam se i smiješeći onim glupim osmijehom za kojeg zna da nas obara s nogu. Ali da, uvijek je tu.
Mrzim tvoj osmijeh.
Mrzim tvoje savršene zube.
Mrzim tvoj zarazni smijeh.
Mrzim tvoja široka ramena.
Mrzim kako me gledaš.
Mrzim koliko te volim...
...i onda još ona priča: "Ja se ne mogu vezati, nisam ja za to. Ali, znaš, nije stvar u tebi - u meni je!"
I onda mi glupače naravno kažemo da nema veze, da se mi ionako ne mislimo vezati i da nam je ovako lijepo. A ZNAMO DA LAŽEMO!! Ali ne, ne bi to rekle iz straha da ne izgubimo tu osobu koju volimo...
Jedino što je smiješno u toj cijeloj priči je da na kraju krajeva te osobe prije uđu u vezu nego što mi sami uđemo (jer smo naravno čekali konja na bijelom princu koji nikad nije mislio ništa ozbiljno) i vežu se i promijene toliko da nam samo donesu BOL.
Da, naravno, nije njima bilo to to. Ja to shvaćam.
Ali čemu onda one priče da nikada nisi upoznao osobu kao što sam ja i da mu je stvarno stalo i da mu je lijepo blalblabla...
Što to ona ima, a ja nemam? Zašto ona, a ne ja?
Nikad, nikad neću to shvatiti. Jedini način kojim se mogu tješiti je znati činjenicu da si sa ovom djevojkom samo zato što dolazi sa mora i što ona ne zna što ti to radiš u ovom malom gradiću.
A ja... ja te mogu uvijek imati i ukrast je od nje pa makar na jednu večer... Jer si varljivo đubre
03.04.2013. u 01:42 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
