"Prijatelju, on je bio ono što nijedan drugi nije..."
I još uvijek je. I nikada neće prestati.
Čudno je to kako u životu čovjek uvijek najviše voli onu osobu koja ga ne ferma ni pol posto.
Obično je to uvijek tako. A one koji bi skinuli najljepšu zvijezdu na nebu, niti ne primjećujemo.
Zašto smo mi žene toliko glupe da uvijek padamo na kretene za koje znamo da čim nas ostave pred kućom već zovu drugu da se nađu s njom?
Ima muškaraca koji su 100% vjerni svojim djevojkama ili ženama, ne bi ni pogledali drugu ženu na ulici. Ali NE, nama oni nisu nimalo privlačni nego se uvijek zatelebamo u majmune koji samo gledaju čije će dupe prvo uhvatit.
Ali bez obzira što sve i jedna znamo istinu, ne možemo si pomoći. Uvijek pokleknemo.
Uvijek će biti taj JEDAN koji će biti drugačiji od svih. Iako će on biti ženskaroš, debil i svinja mi žene ćemo uvijek izabrati takvog jednog umjesto da budemo sretne sa savršenim muškarcima koji kruže oko nas, a koje niti ne primjećujemo.
Svi mi skrivamo jednog kretena u srcu. Nebitno da li smo s njim pa nas svakodnevno ponižava ili je daleko od nas pa nam često nanosi bol javljajući nam se i smiješeći onim glupim osmijehom za kojeg zna da nas obara s nogu. Ali da, uvijek je tu.
Mrzim tvoj osmijeh.
Mrzim tvoje savršene zube.
Mrzim tvoj zarazni smijeh.
Mrzim tvoja široka ramena.
Mrzim kako me gledaš.
Mrzim koliko te volim...
...i onda još ona priča: "Ja se ne mogu vezati, nisam ja za to. Ali, znaš, nije stvar u tebi - u meni je!"
I onda mi glupače naravno kažemo da nema veze, da se mi ionako ne mislimo vezati i da nam je ovako lijepo. A ZNAMO DA LAŽEMO!! Ali ne, ne bi to rekle iz straha da ne izgubimo tu osobu koju volimo...
Jedino što je smiješno u toj cijeloj priči je da na kraju krajeva te osobe prije uđu u vezu nego što mi sami uđemo (jer smo naravno čekali konja na bijelom princu koji nikad nije mislio ništa ozbiljno) i vežu se i promijene toliko da nam samo donesu BOL.
Da, naravno, nije njima bilo to to. Ja to shvaćam.
Ali čemu onda one priče da nikada nisi upoznao osobu kao što sam ja i da mu je stvarno stalo i da mu je lijepo blalblabla...
Što to ona ima, a ja nemam? Zašto ona, a ne ja?
Nikad, nikad neću to shvatiti. Jedini način kojim se mogu tješiti je znati činjenicu da si sa ovom djevojkom samo zato što dolazi sa mora i što ona ne zna što ti to radiš u ovom malom gradiću.
A ja... ja te mogu uvijek imati i ukrast je od nje pa makar na jednu večer... Jer si varljivo đubre
03.04.2013. u 01:42 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
