papa pravi muškarci, helo papučari!
Zašto, ali zašto ja uvijek utječem na muškarce na taj način da postanu od "muškarčina" mekušci i papučari?
Stvarno je lijepo što me svaki od njih zavoli i što mi želi pružiti sve na svijetu, ALI (!!!) zašto nakon godinu, godinu i pol svi muškarci jedino što znaju reći je "Da, draga!" ?!?! 
Više nema muškaraca koji će lupit šakom o stol i reći da će biti kako oni kažu.
Više nema muškaraca koji imaju svoje mišljenje, a ne moje.
Više nema muškaraca koji će na moje "glupane", reći "glupačo".
Više nema muškaraca koji će se posvađati i reći što ima za reći.
AAAAAAAAAAAAAAA kako me to živcira!!! 
Naravno, ne bi voljela da mi je dečko neki tvrdi bosanac ili hercegovac koji misli da je najpametniji na svijetu i da je ženi jedino mjesto u kuhinji, ali jebemu mater, reci nešto ako ti se ne da ići onamo di ja predlažem. Ne želim da uvijek sve bude po mome, jednostavno ne želim. Jedno vrijeme je to super, ali stvarno dopizdi nakon nekog vremena i počinje biti nepodnošljivo.
Stvarno ne shvaćam u čemu je problem, da li je to zato što su lijeni pa im je lakše reći "Da, draga", nego ulaziti u nekakve konflikte i rasprave ili postanu jednostavno toliko zaljubljeni da više ne vide neke stvari. Ne znam, ne znam, ne znaaam!
Da bar postoji neki UNDO da vratim sve na početni stadij kada su bili abnormalno posesivni, tvrdoglavi i svadljivi. To mi se u svakom slučaju više sviđa od ovog!
...neka te druga ima...
"Your first love isn't always the first person you kiss, or the first person you date. Your first love is the person you will always compare everyone to. The person that you will neve truly get over, even when you've convinced yourself you've moved on."
[ovaj post će biti napisan u obliku posta NJEMU, jer mu već dugo želim reći ovo, a nikako ne mogu...]
Pismo tebi, moja tajna ljubavi...
I eto, prošlo je gotovo 2 godine otkad smo izmijenili zadnje poljupce. A kao da nije prošao nijedan dan...
Puno toga se promijenilo - ti imaš nju, ja imam njega. A srce... srce se nije maknulo s mrtve točke. Još mislim svaki dan o tebi, još ti napišem poruku koju ti ne pošaljem, još se uzdrmam kada vidim dečka koji ti liči na ulici i rastužim se kad shvatim da to nisi ti. Priželjkujem da te vidim, zagrlim, osjetim tvoju toplinu i miris.
Pokušavam te zaboravit, ne misliti o tebi, bavim se svakakvim aktivnostima i preko dana je dobro. Ali onda dođe noć i zaspem u miru, a probudim se nekako na liniji sreće i tuge. Svaki moj san si ti... Sanjam tebe kako se se smijemo, pričamo, družimo - najviše od svega mi fališ TI kao osoba, prijatelj koji je tu bio uz mene kad mi je najviše trebalo. Znaš i sam da je sve počelo običnim bezlazenim prijateljstvom, a pretvorilo se u nešto... najsvetije za mene.
Obično se snovi svode na to kako mi ti (ili neki tvoji prijatelj) govoriš kako u biti ne voliš svoju A., nego da si s njom samo kako bi mene zaboravio. Da li je to istina ili je to ono što ja želim čuti?
Znam da je ovo drugo.
Ali onda se sjetim jedne prilike u jednom baru kad sam bila vani s prijateljicama i ti si došao do mene i pitao si me zašto se mi više ne možemo pozdraviti kada ti imaš curu, a ja dečka. U pravu si, nakon svega što smo zajedno prošli i imali, to je ono što najmanje zaslužuješ.
Nikako ne mogu zaboraviti ni kako si mi onda rekao da TI JA JOŠ NEŠTO ZNAČIM!
Ne mogu zaboraviti ni onaj poljubac koji si mi dao u obraz i kako si onda otišao. Iako ja na sve to nisam rekla ni riječi, nisam htjela da odeš. Htjela sam da ostaneš... Zauvijek.
Sa samo 2, 3 rečenice si uspio vratiti u meni ono što sam ja duboko u sebi skrivala godinu dana. A to je istina - istina da te još uvijek volim i da ti nijedan nije ni do koljena, niti će ikada biti.
I sada, kada sve rezimiram, pitam se da li je moj san istina i da li bih ja trebala pokušati ti reći kako se osjećam. Puno puta to i poželim...
Ali toliko se bojim...
Bojim se riječi "NE".
Bojim se da ćeš mi reći da se ti više tako ne osjećaš.
Bojim se boli.
Ali najviše od svega - bojim se istine!
Radije živim u svom idiličnom, nestvarnom svijetu u kojem znam da ti još nešto značim, nego da shvatim da to nije istina. To bi me samo dokrajčilo.
Ali jedno znaj... zauvijek ću te voljeti.
Tvoja M.
21.02.2013. u 13:55 | 7 Komentara | Print | # | ^
