I još uvijek je. I nikada neće prestati.
Čudno je to kako u životu čovjek uvijek najviše voli onu osobu koja ga ne ferma ni pol posto.
Obično je to uvijek tako. A one koji bi skinuli najljepšu zvijezdu na nebu, niti ne primjećujemo.
Zašto smo mi žene toliko glupe da uvijek padamo na kretene za koje znamo da čim nas ostave pred kućom već zovu drugu da se nađu s njom?
Ima muškaraca koji su 100% vjerni svojim djevojkama ili ženama, ne bi ni pogledali drugu ženu na ulici. Ali NE, nama oni nisu nimalo privlačni nego se uvijek zatelebamo u majmune koji samo gledaju čije će dupe prvo uhvatit.
Ali bez obzira što sve i jedna znamo istinu, ne možemo si pomoći. Uvijek pokleknemo.
Uvijek će biti taj JEDAN koji će biti drugačiji od svih. Iako će on biti ženskaroš, debil i svinja mi žene ćemo uvijek izabrati takvog jednog umjesto da budemo sretne sa savršenim muškarcima koji kruže oko nas, a koje niti ne primjećujemo.
Svi mi skrivamo jednog kretena u srcu. Nebitno da li smo s njim pa nas svakodnevno ponižava ili je daleko od nas pa nam često nanosi bol javljajući nam se i smiješeći onim glupim osmijehom za kojeg zna da nas obara s nogu. Ali da, uvijek je tu.
Mrzim tvoj osmijeh.
Mrzim tvoje savršene zube.
Mrzim tvoj zarazni smijeh.
Mrzim tvoja široka ramena.
Mrzim kako me gledaš.
Mrzim koliko te volim...