< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



PREDGRAĐA (Fakofbolan)

Bezidejno lutanje
monolitnim predgrađima
i zatiranje frustracija
bježanjem od stvarnosti

sudbina je mladeži
kojoj je obecana buducnost
a istina je okrutna
i tu je prici kraj

nema više ni ciljeva
kojima bi se stremilo
a svijet vrvi od
patoloških slucajeva

ali budimo optimisticni
budimo pozitivni
jer neke se stvari baš
nikad nece promijeniti

stoga natrag doma
u sigurno susjedstvo
gdje mladež tone
u civilizacijski glib

mi smo još jedna
izgubljena generacija
na putu bez povratka
na putu za nikuda
mi smo još jedna
izgubljena generacija
u celiji bez prozora
u tunelu bez izlaza




LUTAK ISKRIVLJENOG LICA (Majke)
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
nemam nista da' cu ti sve
samo da budem kraj tebe
dodirni me ucini me stvarnim
poslije svega osta slika smrtonosna navika
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ti si kao i ja posve izgubljena
ucini me stvarnim
nestao sam u bezumlju
u spokojstvu nekom
nekom snu
ucini me stvarnim
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me ucini me stvarnim
dodirni me
izvan razuma lezi moja sjena
ali vjera nije izgubljena
ja sam osmijeh, ja sam ptica
ja sam lutak iskrivljenog lica
dodirni me

27.04.2005., srijeda

YOU GAVE ME LIFE NOW SHOW ME HOW TO LIVE!

oduvijek sam bila energična, spontana, bez kontrole, agresivna, smotana, impulzivna, brbljiva, živa, hiperaktivna i skroz otvorena. tako se ja doživljavam, a i ljudi kažu da sam takva. nikada nisam razmisljala o tome sto cu reci, jezik je uvijek bio brzi od glave. zato iva kaze da pricam gluposti. ali dok je god zabavno zasto ne?
nije to ni tako lose, ljudima oko mene(kolko ja vidim i znam) nije dosadno, jednostavno su navikli da kad nesto bubnem kazu.."ah to je ipak prota". ali sto je s onima koji me ne poznaju? ja ne znam stati. nemam kontrolu i ne mogu se natjerati da mislim, da se zaustavim, da kazem.."hej, sad si pretjerala"! zato oni koji me ne znaju neke moje "ispade" vide drukcije, zato sam ja vec sto puta jedva spasila glavu od batina(samo jer sam zensko), ali jednom ce me netko fakat natuc! to mi je zaista najteza stvar, suzdrzati se i paziti sta pricam!
da se smirim ne bih vise bila ja, ali potrebno mi je malo kontrole..to zaista.
u vezi ovoga...kad smo vec kod spontanosti i suzdrazavanja(govorim sada o fizičkom). to zna biti jako nezgodno. pogotovo zato sto je neke nagone(hm,hm..)jos teze kontrolirati. stvar je u tome sto ja mogu uz dovoljan trud paziti sto govorim, ali sta je s ovom drugom stranom, s kojom ja ne mogu upravljati? da se konkretno izrazim, sta kad je tijelo napaljeno, kada zeli, hoce, treba..i to tocno tada kada ono zacrta? ja tu ne mogu nista, osjecajima i hormonima se ne upravlja, njih se samo moze ignorirati(ako je to prava rijec), suzdrzavati se ili ih ispucati. a za mene je to daleko teze cak i od toga da sutim. inace, uvijek sam bila protiv brijanja s xy ljudima. ne prakticiram to, ali mogu reci da se moj stav s vremenom promijenio. zapravo sta je lose u tome da se dvoje mladih ljudi koji imaju tu potrebu zajedno ispucaju(eto, jer im se bas hoce u tom trenutku)? nije vazno da li ce se poslije vidjeti, vazno je da su dobili sto su htjeli..i što?nikom ništa, sve je za pet! ako im je za gušt..
znam da skačem s teme na temu ali ima neke veze sve to. ja kao i svi normalni ljudi imam trenutke uspaljenosti. tijelo trazi svoje. tesko je to svake subote slusati muziku i piti i sputavati TRENUTNE želje. da, imam decka, ali on nije svaki trenutak pored mene. mozda cete reci.."pa ti onda njega ne volis dovoljno" kad mi nije dovoljna sama ta pomisao da ja imam nekoga...uvijek, i kad ga nema i kad je pored mene..imam ga! on je uvijek u mojoj glavi, negdje u podsvjesti, ali nekad me zna toliko okupirati nesto ili netko drugi da to prevlada, a onda se jos samo moja savjest bori sa osjećajem krivnje ako napravim ono sto ne bi bilo fer. ipak sam ja samo zbunjeno dijete sa previse osjećaja i misli u sebi koje je tesko sve posloziti.ali sve vise me proganja taj tupi osjećaj da kako bi bilo da sam ja opet samo ja, bez ja(i on), samo ja, svoj gospodar. bojim se da cu napraviti glupost, ali to mi neda mira.
jedan dan mi je rekao.."znas, htio sam ti reci da te volim". to mi nikada nije rekao. rekao je da ne moze reci ono u sto nije sto posto siguran da misli. uvijek sam se divila sto je tako iskren i posten. a sad kada znam da on to stvarno misli, mene sve zaboli kad to kaze. da bar to nije nikada izgovorio..

i da! medo je dobio svoju jaknu nazad. spavala sam u njoj dvije noci. zapravo spavala otvorenih ociju, očekujući dan kada cu ga opet vidjeti, dok su na ekranu mog mobitela pisala teška slova koja su bila za drugi broj, dececov. ludim..

25.04.2005., ponedjeljak

o Medi i suboti

helloween-future world
jednom sam rekla da cu napisati post o ediju i medi,e pa..
edi i medo su dva frenda. stalno su zajedno i uvijek su pijani. ako se netko moze nazvati klosarom, onda su to oni. medo ima jednu maicu od maidena i ljubičasti bicikl koji se zove roscinanto. najdraza grupa mu je helloween. ima nevjerojatno raščupanu frčkavu kosu i hoda ko da ima tešku skoliozu, ali kao što on kaže to je jer mu vjetar tako puse u kosu. može jako visoko pjevati(ali kad je pijan)i ima crvene sjajne(od vina) usne kao da se napio krvi. žgoljav je.uvjeren je da ce zivjeti vjecno. edi je visok i stalno se smije. ima crnu dugu kosu i nosi kožnjak. ima buraza blizanca(pa sad ti znaj koji je!). uvijek je u mocvari, sta god sviralo, a medi je ulaz zabranjen(napravio je sranje). to je cijela njihova prica. rezali su se i bratili. (zato stalno pjevaju blood brothers).
upoznali smo se u maksimiru. oni su bili jaaako pijani. od tog dana citiram edija.."dobar dan, jer svaki je dan dobar":) njih dva stalno piju na miocu pa ih tamo cesto vidim. jednom sam ih pokusala spasiti od hladnoce nagovaravsi spremacicu da ih pusti u skolu(bili su ful zgaženi i smrznuti). medo se tog sjeca.
zašto ovo pričam? jednostavno. ja volim medu. volim ga. on je moj čovjek. kako to?pa tako. netko je jednostavno takav, da ga voliš, bez razloga, samo zato što je. od kad ga prvi put vidis. ja volim sve. ali medo je uvijek bio...ono.."medu mi ne dirajte"..netko izvan ostalih. na njemu me fascinira sve. ne rijec "sviđa", nisam zaljubljena, njega volim, fascinira me i uvijek hoce, više nego itko.
s edijem sam proslu subotu pjevala na nasipu, ali nisam ni vjerovala da cu ikada pjevati s medom. jucer me bolio trbuh. jako. htjela sam lezati u sobi. ali magdalena je slavila rođendan. nasli smo se u maxu. pol ljudi nisam nikada vidjela. svirao je neki metal u kaziću, svima je bilo zlo od sendviča, a cuge još nije bilo na vidiku. kasnije smo završili na ribnjaku. mislim da nikada nije bio tako pun. svaka klupica puna! lijep prizor, svi zajedno nakon zime.
imali smo ne znam kolko litri ribara..a štaš oskudacija druže. tamo sam se upoznala s toliko ljudi, da ih više nisam u cijelom zivotu upoznala. i da se pohvalim, naucila sam sva imena..ha! jednog gorana sam prekrstila u mog eddija jer ima istu kosu ko wedder. magdalena je pokusala svirat al bila je narajcana pa je to jako zeznuto bilo. tamo je bio i medo. pili smo njegovo bijelo vino( ne znam od kad ja to pijem, pa ni nije lose), grlili smo se, on je stalno pjevao(predobro), glupirali smo se ko moze vise dignut nogu. radili smo piramidu. deset nas se bacilo na pijanog matiju(sori:)), on je radio stoj mrtav..hehe. onda smo se dizali i vrtili. neki ljudi su otkrili da su u rodu..davno izgubljeni bratici...general me grlio..kad sam ga pozdravila(a kako se komunjare pozdravljaju nego dizanjem sake na glavu!).
bilo mi je kao pred par ljeta kad sam prvi put bila na ribnjaku. kad mi se svatko tko je imao dugu kosu i prljave marte cinio kao neko bozanstvo. kad sam samo gledala te ljude i divila im se, kad sam se mogla napiti od 3 pive..i jucer sam skuzila da je maja imala pravo kad je rekla.."bilo nam je kako vise nikada nece biti, ali bit ce nam bolje, i sve bolje"..nisam bila sigurna u to...entuzijazam se gubi kad postanes dio necega o cemu si prije samo mastao. ali ponovilo se.
a ja sam pjevala s medom. uzela sam njegovu jaknu koju je on kasnije trebao pa je uzeo moju. vidjela sam ju na eli. drzao ju je za ruku i isli su...gdje su vec isli. nisam ju m rzila. ona je super cura, on je super decko. ali sam se okrenula u njegovoj spaljenoj spitki koja mirisi po njegovoj kosi i otisla, bez pozdrava. doma sam legla u njegovoj jakni i nazvala ivana. bas smo se lijepo napricali. bili smo veseli. ujutro sam se probudila u medinoj jakni. on se vjerojatno smrznuo u kratkim rukavima. ne znam samo kako cu obuci svoju jaknu jer ju vidjeti ne mogu. doci ce on po jaknu, pa nek me onda slobodno ubije ako mu je bas za gušt.
a ja slusam helloween i ne mogu se precuditi sama sebi. muzika je nesto sto se najvise voli. sto najvise boli, najvise podsjeca...
ako vidite čupavog medu recite mu da ga volim. ali on to zna. znao je kad je stavio svoju kosu na moje rame i pogledao me, a ja sam odmaknula glavu.

21.04.2005., četvrtak

in dreams until death i will wander on

sjedim veceras u busu. pripita sam(kao malo za promjenu). piva ugodno popunjava moju nutrinu i prikriva cviljenje praznog zeluca. bus stoji i nikako da krene. nije mi vazno, hoću li stići veceras, sutra ujutro ili kada. dišem u svoju palestinku(mama ju je oprala?nema miris..kako to?)i osjećam svoj vruci zadah koji mi vlazi usne. zatvaram oči. kroz muziku u glavi trgne me tutanj. netko je samo zatvorio prozor. pogledam zenu do sebe. po usnama vidim da nesto govori. pokrivam palestinkom cijelo lice i oči. previše peku da bi žmirila. gledam okolo. ulazi prosjeda zena i cita 24 sata. a gdje je onda simpaticni decko koji joj ih je sigurno prodao. cudno, svako vecer je na istom mjestu s osmjehom na licu. ispred promatram iritantno stresanje kose u repu cure koju ne podnosim. sve me na njoj nervira. glas, prepotantno smijanje, podle oči i one odvratne cipele. okrećem glavu.
gledam svoje lice i kosu u staklu. čudim se. zar je to moja kosa? gdje je nestao šarm, ona raščupana masa dugih valovitih vlasi? gledam se. ravna je, na pogled meka i sjajna. kraća je, osjećam da mi fali. zar napokon i ja izgledam kao zensko?pa rekli su mi tako. zar sam to htjela? na kraju svega negdje se i u meni krije zensko.(makar luka kaze da imam muski mozak). bus krece. audioslave cijelio vrijeme u ušima. par stanica pored onih livada i potoka. izlazim na zrak. paše mi moj vijugavi hod. smijem se sama sebi. želim pojačati muziku ali ne može glasnije.
ulazim u ulicu. ne! bijeli kombi je pred kucom. pa tata je trebao doći u petak navecer! ne svida me se to. sjedam na wc i pišam svoju pivu. pohlepna sam za još. bacam pogled na ogledalo. crna olovka za oči se razmazala. da li sam lijepa? netko mi je to veceras rekao, ali nisam sigurna što vidim.
tata pijan(pa zar je vec petak, cetvrtak je, pa on je pijan petkom..hm) vodi razgovore sa jos pijanijim susedom. joj, želim se dočepati svoje sobe. kuhinja. bijela piletina i hladna tjestenina. užderavam nekolicinu svega. nakon-ne sviđa mi se osjecaj u trbuhu, zasto jedem..automatika.fuj. tata pusta miroslava ilica, preglasno. iskljucujem se. strava me hvata. kroz glavu mi prolazi-koliko puta sam ga veceras dotakla. poljubac kad sam ga vidjela i kad sam izlazila iz tramvaja. ne sjecam se nicega vise.
prepone i kutak među njima su protrnuli. pulsiranje u vrućoj stvarčici i trnci. ne volim ju. ona može ono što ja ne mogu. nad njom nitko nema kontrolu. mokra je kad želi biti, reagira na sve sto joj se svidi u zraku. prokleta bila! ali moja je. ta mala divota.
-play-audioslave-opet i opet...dok ne prestanem disati.

20.04.2005., srijeda

"tvoje sunce spava samo"

gotova sam sa skolom. ostala sam da mi nika objasni informatiku(ja=telac). svakodnevno okupljanje na okretistu. drustvo-tomic=decko s najnevjerojatnijom kosom ikada, bucak-najveci napaljeni kreten kojeg svi zele ubiti, iva, anči i ja. karla fulira bolest i lezi doma(zlo!). anči i ja svratile do karle, ja joj(kao malo za promjenu) prekopala po sobi, produzile dalje. uletavanje u kucu, ugledam palacinke. cekaju samo mene. odmah sedam komada(mm.cokolada?!) u usta, nema ih vise ..:(
javlja se nameless. zajebala sam ga. moje isprike. ljuta sam. ne mogu na urbana. na urbana kojeg zadnjih mjeseci slusam svaku jebenu noc, koji ima najnevjerojatnije tekstove, koji nosi suknju, koji ima obrijanu lijepu glavu, koji pjeva kao da me zove da ga pošteno izjebem, koji na onom fakin plakatu ima morrisonke, koji je umisljeni, bahati gad i zato me napaljuje, koji nema ni jednu jebenu pjesmu koja mi nije jebena! mama kaze..."dijete pogledaj te kolce sto ih redas pa me onda nesto pitaj"..opet navala bijesa. zapravo nemoći. da, dijete želi i na atheist rap, mama opet odgovara..."ti samo novce trebas, stani malo!"..istina, ja ih ne zaradujem...u glavi kuha stalno prisutna misao..ovo ljeto curo radis, pa pij kolko te volja!
onda sretnem bucaka...prokletog malog bastrda! napusenog bastrda koji me gleda i pobjednicki se smije, jer on je danas drzao taj mali smotuljak raja, a ja obican smrtnik samo ronhill.
idem doma...a grga(kvartovski alkić, koji bas uvijek sjedi na stepenicama voćarne i uvijek je pijan, i svi mu uvijek daju pivu) vodi uobicajene monologe, ovog puta govori.."sve prolazi ali moja šogorica ne"..smijem se naglas. :)

mislim da cu otici do podruma po bocu hladne pive i utonuti u san..slusajuci urbana..šmrc,šmrc..

18.04.2005., ponedjeljak

vikend:)

jeste se zabavili, opili ili spavali doma? meni je bilo super, bilo je svega i svačega...

prvo smo se nasli u 7 na okretistu. ja sam imala na sebi stare sive samterice iz 7.osnovne, koje samo sto nisu ostale bez guzice, maicu od pearl jama(nasla sam ju..juhu!) i navukla sam marte,ma super sam se osjecala!onda smo se nasli na trgu s ostatkom ljudi, bilo nas je 13! otišli smo do kolodvora po cugu, kupili smo pive(i to svako pije svoju vrstu), konjak, pelinkovac i ravno u mochvaru na nasip. vec oko pola devet je cijeli nasip bio pun. svi leze po travi, piju..ma reko..ovo je život!

imali smo i punu vrecu kikirikija..hvala ivorinu! bilo je negdje 11 kad su svi bili u promilima, cuge vise nije bilo pa smo zbavili od dobrih ljudi bambus, a ja sam jos kod ane i njene x frendice pila neko shitsko bijelo vino, koje inace ni pomirisat ne mogu! let 3 je svirao iza u dvoristu, ja znam da sam bila na samo jednoj pjesmi, cijeli koncert sam provela u wc-u(i to mislim muskom..?)..tamo su me neki xy ljudi pozdravljali, ja decka nikad u zivotu nisam vidjela, a cure se jos sjecam iz busa. dok sam se ja tako muvala i pisala let3 zavrsio.aj reko dobro...

onda se sjecam da sam lezala i rigala a netko je stajao nadamnom, kad ono marko iz skole..od kud ti? opet smo svi zavrsili na nasipu, pol ih je spavalo, lezali smo si u krilu, smrzavali smo se ko picke, vjetar je tako duvo! onda nam se pridruzio ađo(se tak zove?), a ja sam mu objasnjavala da je exploited smece(ja isto pametna, idem tipu s irokezom objasnjavat takve stvari),

e onda sam vidla kraljica(njami, njami pankic sused), prisjecali smo se starih vremena kak smo se ko kikići igrali(on mene zove amparo, jer smo se ko klinci igrali neš i ja sam uvijek bila amparo). onda sam nasla edija. jebate i to sam dozivjela, da s edijem zapjevam blood brothers..prico mi je kak se rezo s medom i mjeso krv(oni vam to stalno pjevaju) a onda je dosla crna cura(isto s mog busa) i nestali su.

lizzy(koju ja u zivotu nisam vidla tako mrtvu=konjak) je densala sama sa sobom u mochvari, mi ostali nismo unutra na mjuzi ni bili(dala 40kn za niš!), imali smo koncert na nasipu od riblje ćorbe!:)ful nam je bilo zabavno. ovaj..a ne znam kak se zove..jedan, je otiso prije doma jer je krivo pogledo na sat..umrli smo od smijeha! vidjeli smo i luku..bario je ful mrtav jednu lijepu curu iz zvuka(govno!)..bilo nam je bas kak treba. nisam zapamtila nikoga kak se zove(ko i uvijek) al kaj ja mogu kad ih je ful puno bilo!

doma sam dosla savim trijezna, nisam smrdila po cigaretama(ni jednu nisam..hehe! al sam sam isla i zicala, to je bila moja uloga)nije mi vrat bio ukocen..ma divota! to je bila subota, u nedjelju sam opet cugala(s dececom) u maxu(hehe..malo za promjenu) i tako..krv mi vjerovatno vise ni nije crvena..al kaj ces kad je zivot gad! danas opet imam dogovor za pivu(moja mam ce izludit) i eto. ja sam vam dokaz da tablete i cuga sasvim dobro idu zajedno!

pa živjeli!

16.04.2005., subota

i smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije...

ne znam da li je to tako jer je napokon vrijeme da se nesto pocne dogadati ili eto zbog ovog sunca na nebu, ali i nije vazno zasto. vazno je jedino da je sve kako treba, sve je bas onako kako zelim i kako i treba biti! nakon faze meni-je-muka-od-svega i meni-je-sve-jadno dosla je faza -život je lijep!
osjećam se...sretno, veselo, nadobudno, poletno, živo..! veceras izlazim. osjećam onaj filing iščekivanja u trbuhu kao dijete kad želi bombon. već neko dulje vrijeme me izlasci nisu zabavljali, cak mi je bila draza opcija-biti kod kuce i spavati. sve mi je bilo sumorno, dosadno i nezanimljivo. ali volja mi se vraca:) hvala...kome vec!

doma je u zadnje vrijeme zabavnije nego ikada. kako sam cijeli tjedan bila doma nekako sam se zbližila sa svojima, samo se cerekamo, igramo igru zivota, pjevamo..e da..moja mama je jucer napravila koncert. nasla je u kompu spotove od nirvane i navila teen spirit(to zna) i onda je glumila cobaina. ona se doslovno bacala, vristala, skakala! snimali smo je na kameru, ja ju nikad takvu nisam vidjela! onda je izjavila da je to savrsen osjecaj i da ce to morati cesce prakticirati i da je taj kurt bio fakat sretan u zivotu jer se mogo bacati i vristati do mile volje!ja sam ostala otvorenih usta. u nedjelju moram s njom(al ide i žoga)u zoo, jer ona zeli ic snimat s kamerom. al vrhunac svega bio jucer navecer. dosla sam doma kad ono stari u kožnim hlačama i kožnjaku! poderali smo se od smijeha. baka mu je rekla da je pederčina a ja sam rekla: stari, sutra možeš samnom van, ti ulaziš u ekipu!:)
veli da ga je uhvatila kriza srednjih godina i da je spoznao da je elvis živ! umislio si je da je elvis i točka na i!nisam znala da je baš tolko opsesivan fan!(koji btw. glumi elvisa pjevajući ćorbu)

jutros mi je došla valentina(mala pijandura) i plače. otišla je kod frizera i zena joj napravila loknice i ova sad place. al sam se smijala.
jucer i prekjucer nisam pisla jerbo nisam bila u stanju. tako vam je to kad imate decka od kojeg jos nikad niste otisli trijezni. al ga volim! i njega i njegov divan odnos prema pivi! kako je zatoplilo nismo vise u stanu. ljepse je pored jezera u maksimiru. jucer sam imala gitaru pa sam svirala malo. bilo je bas lijepo! inace ja fuckat volim taj maksimir! imam svoje drvo-teodora,tamo sam upoznala medu i edija(pricat cu vam jednom), na onoj livadi sam napravila rekord u bagmintonu(uh ne sjecam se broja), tamo smo se tako divno napusili i gadali patke cikovima( kaj, nis im ni bilo), tamo smo se po grmlju skrivali kad je lizzy mutila s komadom...eh...

veceras je na repertoaru mochvara. veceras se pije tekila. ne znam od kada nase drustvo ima para za takav luksuz al tako je receno. ja sam na antibioticima sto me naravno nece sprijeciti u opijanju. cugam vec dva dana pa mi nis nije. ubiti zeljela sam napisati post o medi(iz maxa), ali to nije uopce vesela ni optimisticna tema pa nekako nisam ipak. ali budem.evo vam jedna happy slička:)



13.04.2005., srijeda

everything is alright

dan je postao isto što i noć. noć je postala isto što i dan. uvijek prisutan odsjaj televizora u mraku, stišanog na bez zvuka i muzika koja je tako jebeno ulazila u cijelu ovu rimu, da se pitala kako joj to samo uspijeva..biti tako dobra! djevojče više nema crvene obraze, jebena toplina ju je napustila. spavala je dva dana i sanjala. gole ljude..zapravo dva stvorenja...više ne brine. sutra je novo jutro. padala kiša ili sjalo sunce ona će nositi osmijeh na licu. fali joj škola. ne škola kao škola nego to mjesto. jebena klupica pored drvenog koša lijevo i jebene stepenice prašnjavog podruma.

dva dana spavala sam sjebana. sjebala me muzika, sjebala me temperatura, sjebalo me vrijeme koja sam dobila u prazno koje kao da je bilo tu da bi razmisljala, mislila i o onim stvarima o kojima nema potrebe razmisljati. all the time sam slusala..pa evo stavit cu vam...

And when you wanted me
I came to you
And when you wanted someone else
I withdrew
And when you asked for light
I set myself on fire
And if I go far away I know
You'll find another slave

Cause now I'm free from what you want
Now I'm free from what you need
Now I'm free from what you are

And when you wanted blood
I cut my veins
And when you wanted love
I bled myself again
Now that I've had my fill of you
I'll give you up forever
And here I go far away
I know you'll find another slave

(...audioslave...what you are...)

...i onda me ta pjesma skoro prosvijetlila, da sam ful mislila da cu zajebat neke stvari..procitajte samo refren! ja strasno volim reci da treba zivjeti u trenutku i za trenutak,ali taj trenutak vas može skroz sjebati i kaj onda?drek na šibici!eh zajebano vam je to djeco! a ja si odoh skuhat jos jedan čaj.

11.04.2005., ponedjeljak

wach me burning

vrući udovi. trup koji boli na svaki smijeh. oči koje pikaju iz tamne vrućine. okrugle jabučice u vodi i znojni vrat pun vrele kose. tijelo koje bije u pulsiranju crvenog srca u bitku bića. neumoran val neugodne topline na razapetoj koži. obrazi koji gore u crvenoj boji. u sjeni dubine uzavrele jezgre tinjaju zadnji uzmaci snage.
užarene usne u izmaglici traže samo cigaretu. dim u kojemu će nestati gorčina. vrela želja sjaji u slini. nedefinirana prostranstva pred očima u vlastitom teškom dahu. ludost koja postajem jer ne osjećam...miris vrele pišaline koja ostaje jedino hladnim pločicama.
flash back u bunilu...ne znam...ne znam više da ga volim.kočenje u svakom pravcu.nagriza.

06.04.2005., srijeda

znojni dlanovi obamrli u svojoj ukočenosti
i pulsiranje beživotnog ženskog vrata
slina koja trune među prstima predanosti
i lom zvuka staklenog sata

zadavljena leži, a užareno srce u njoj kuca
slina i krv niz bradu mu sjaji u muku
a ono živo oko u tami se svjetluca

stisak popušta, a dah joj se u grču na usnama
ledi, zabija nokte u kosu vrelu,
u zanosu ih polaže u nutrinu njene glave.
i napokon ima ju cijelu

Zemlja nek ju uzme, jer ruke strastvene
ne slute da tijelo na prsima ludim
ne diše.

05.04.2005., utorak

hvala vam dečki!

željela bih da se svi vi koji svratite na moj blog na tren sjetite dva čovjeka, ako već niste do sada. nije potrebno da stavljem biografije i pišem o njima...eto želim samo reći hvala ti Kurte i hvala ti Layne...jer stvarno ste najjači!

04.04.2005., ponedjeljak

šutirat ću boce kolko hoću i kad hoću i gdje hoću, jer ja to hoću!

Neki puta mi se ne sviđa osjećaj zaljubljenosti. Koliko god se dvije osobe zaljube prvenstveno zbog toga kakve jesu, da bi veza funkcionirala treba žrtvovati(sebe, neke stvari..nije bitno) i treba se truditi. Neki puta se pita a zašto? Zar nije lakše bez tih sitnih napora, živjeti po svom? Ali onda bi bili sami. Usamljeni egocentrični bastrdi!
Ne volim promjene. Ne volim mijenjati svoje navike, kontrolirati svoj temperament...što ne znači da ne bih trebala naravno.Ne zato što se bojim pogledati u oči svoje mane, već zato jer sam navikla na njih.
ŠUTIRAT ĆU BOCE KOLKO HOĆU I KAD KOĆU I GDJE HOĆU, JER JA TO HOĆU!
Možda sam sebična gadura, ali trudim se. I zbilja želim mijenjati sebe na bolje, loše stvari nekako istjerati na bolje, ali onda ne očekujem samo svoju jeku već i onu on the other side! Ali zaista me ljuti kad na drugoj strani ne osjećam pomak, a ja se trudim!
Nisam dobre volje. Uopće. Neki puta želim tjerati svoj inat! I sad ga želim tjerati, do mile volje kolko god hoću!
ŠUTIRAT ĆU BOCE KOLKO HOĆU I KAD HOĆU I GDJE HOĆU, JER JA TO HOĆU!

p.s. Znate, ja nikad nisam imala moć i kontrolu u krvi da pored praznih boca na cesti prođem kao da ih nema! I ako se to nekome ne sviđa, nek zajebe!

02.04.2005., subota

sve je to radi sira i vrhnja!

bila sam veceras na sladoledu, pa u zvuku na brzake, a onda smo se fotkali na zrinjevcu, u tramvaju i busu i po gradu. imamo novu zanimaciju. gdje se god ide furamo fotice i bas nam je zabavno:)tak cemo sad slikati cijelo ljeto, a onda cemo sloziti nas album. bit ce svakakve slike, s koncerata, pijaca, mozda kakvog mora...drustvo, ma sve zivo! i onda ce svatko pisati sa strane svoje komentare...jedva cekam! i onda cemo fino jednog dana gledat zajedno taj album i smijati se kak smo izgledali sa 16!da...

evo slusam sad na sve strane(samo se to vrti)o papi. zao mi je jer je covjek bio simpa, al sta ces..i sve sam sigurnija da nakon zivota ne postoji apsolutno nista! nije bas utjesna cinjenica, al ne osjecam drukcije! nije da se zamaram tim stvarima, ali vjerujem da postoji ovo sada, vjerujem u sebe i samo sebe, vjerujem u srecu, vjerujem u slucajnost, vjerujem da je slucajnost sto smo se rodili(takvi kakvi jesmo i gdje jesmo) i da cemo isto tako i umrijeti, vjerujem da smo svi na svijet dosli jednaki(kolko si negdje zakinut isto si tolko negdje drugdje dobio), vjerujem da muzika pokrece svijet i vodi ljude(ili bi barem trebala), ne vjerujem u boga(i nije mi zao..sad sam sigurna u to)...sve je to onda jadno i besmisleno,ali nije, smisao je bas u svim ovim stvarima, i nema drugog, zasto bi i bilo drugog smisla u stvarima koje moramo izmisljati? zasto ptica leti?jednostavno...ima krila,tocka.nepotrebno je pitati od kud joj krila ili zasto ih ima. ne treba komplicirati jednostavnost.

jos jedna obavijest za pucanstvo..u mocvari svira let3 16.4...pa ako imate volje i vremena...a trebali biste imati, jer ako smo sada lijeni dici dupe, i ako se sada nemamo volje zabavljati i zivjeti kada cemo imati, mozda onda kad vise necemo moci...e zato dragi moji ja u svoju tekicu u zadnje vrijeme samo upisujem datume i smajleke...

01.04.2005., petak

pusti da ti svira, dusa gine od tisine..i ne boj se buke, to sto svira to su ruke..

eto sjela sam. sva sam puna boje, kosa mi je narancasta, lice puno boje kao i bose noge. jedva cekam da se okupam. cijeli dan mi je sve u neredu, krecila sam sobu. svida mi se kako je ispalo. bas narancasto kako sam i htjela. svi me pitaju kako cu spavati i uciti pored te kric boje, al meni bas pase.
moram napisati nesto i o jucerasnjem koncertu. iznenadena sam mogu reci. nisam mislila da ce biti tako dobro. cak sam i vecinu pjesama znala i to sam sve poslusala dan prije. bilo mi je cudno kad sam dosla doma, cak sam se otusirala, brbljala na fon dok su svi spavali, nije mi zujalo u usima, nije mi se soba vrtila, nije mi bilo zlo, nije me vrat bolio...sasvim nov osjecaj:)obicno imam snage samo izut marte i prehitit se u krevet.
rundek se pojavio u odijelu i bijeloj kosulji i crvenim, kric tenisicama..hehe...i sa svojom dugom kosom. zapalio je cigaru, par bacio u publiku i legao na pozornicu. svirao je i stvari od haustora..zapravo svirao je sve sto sam htjela. najveca ludnica bila je kad je svirao šejm i ruke:)ona nevjerojatna zena na violini je imala najlonke poderane na prstima, bila je bosa:)) jedini minus je sto nije bio mance, a trebao je biti gost..prokleta izdajica!
anci mi je danas rekla da urban ima koncert u tvornici 22.4..nadam se da nije zezala jerbo je prvi april...ah..kako stvari u zadnje vrijeme idu tocno kako treba, sve sto treba biti dogada se...zanimljivo...
odoh u kadu, sva sam prljava...i da..pitam se sto je danas nameless smislio premda je prvi april..hm..

p.s.stavit cu slike s koncerta, al sad neam snage..